Tragovi neki
blješte iz sjećanja
pomalo mutnih
nestašno blijedih
čine jednu mladost dalekom
nisi znala šta ti rade
nisi ni mogla znati
bestijalni nagon prazne
Kako si mogla znati
da nije ih briga
prekrasnom cvijetu
da utrobicu deru
blate
ubijaju
tek procvale
djevičanske ljubičice
Tebe malene djevojčice
Krpice sreće
satkane samoćom
i tugom
prišivene bolom
lepršaju u duši
mašući ka nebu
prkosno dižeš glavu
vedrom i dalekom
ipak tebi crnom i bliskom.