Tragovi





Tragovi neki

blješte iz sjećanja

pomalo mutnih

nestašno blijedih

čine jednu mladost dalekom

nisi znala šta ti rade

nisi ni mogla znati

bestijalni nagon prazne





Kako si mogla znati

da nije ih briga

prekrasnom cvijetu

da utrobicu deru

blate

ubijaju

tek procvale

djevičanske ljubičice

Tebe malene djevojčice





Krpice sreće

satkane samoćom

i tugom

prišivene bolom

lepršaju u duši

mašući ka nebu

prkosno dižeš glavu

vedrom i dalekom

ipak tebi crnom i bliskom.