Danas je Subota   23. Septembar / Rujan 2023. godine, drugi dan jeseni, a 266 dan u godini.

Znači , ako nas abakus ne vara do kraja fodine je ostalo 99 dana. A to je opet, kako nam se čini manje od stojanke. Vala sve sitnije i sitnije.Aferim, eto nam uskoro i nove ljepotice.

Ne znamo što nam u ovom momentu pade Lepa Brena na um. Nije dobro. Ili jeste?

Nije dobro , ono najbitnije, sada se nećemo moći koncentrisati na tekst, već će nam misli bludjeti ka oblinama dana, pardom lijepe blondinke.

Joj kakva li je pusta.

Vala ko i svaka žena. Jer sve su one prelijepe. Valjalo se roditi samo zbog njih.

Od prvog dodire sa ženom vam se ukazuju vizije tog divnog bića. Od samog izlaska u ovaj dunjalučki sjaj , u kome je neprikosnoveni vladar ćula, a bome i duše, ta čarobna žena.

Zatim ide prvi poljubac i osmjeh, polaganje na bjelinu grudi…

Evo ne mremo ni pričat. Stislo nam se u grlu pri samoj pomisli.

I još nam kažu da nismo plačeni da sanjamo. Kako vam boni nije žao ne platiti za te predivne snove i tanane misli.

Joj, a jopet,  nekad nam se i ne radi. Kakve bolan plaća kada se o ženi snovi sniju. Ako treba mi ćemo platiti , samo nas pustite da na miru snijemo.

A bome i… O tom , potom. Nije zgodno sve odavati. Mere nam ko na zlo uzeti.

Ono Tišina i sni. A to je milina i lipo mi je.

Dobro , moramo reći ima tu i bola i tuge. Ali šta je to u srazu sa proživljenom ljubavlju i nježne dodire. Mala maca. A opet koliko smo voljeli te male mace.

Kako je nećeš voljeti tu divnu dušu – ženu. Bijelu damu ili gospođicu? A bome i djevojčicu , što da ne.

Čedne, mazne, lijepe, podatne , snovima nalik.

Meka kao kapljica rose.

Mirisna kao Krhka ruža.

Zanosna kao Labudica dok se uranja u ljubavne igre.

Nježna kao Krhko proljeće.

Obasjana kao lepršavi plam ljeta.

Urešena kao zlaćane jesenje boje.

Bijela i čedna kao zimski dan.

A istoričari i prepisivači kažu nama pišite o onome što je bilo.

Ko da će to pobjeći ili će se promijeniti.

Možemo mi i preskočiti ovo pisanje na današnji dan,i napisati ga sutra i promijeniti naslov u desilo se na jučerašnji dan. Ništa bitno.

Ipak da bi sanjali o ženama kad je nama ćeif ( a to znači uvijek) moramo koju kintu nabaciti , jer to nisu bilo kakvi snovi. To su najljepši snovi.

Čudesni.

A snima se obavezno uspijeva prizvati čedna žena u svaki prelijepi dan.

Zatim te žena iz snova, čarobnice, već umoran od čekanja, jednog dana ukradeš iz snova i glavu položiš na mramorne grudi.

Ah te nježne , bjelokosne grudi. Pa se gubiš u mirisima i uranjaš u plavetne oceane strasti i baildišš se. I sve nešto zahvaljuješ nebu:

-Koji li sam ja sretnik? Imao san se rašta i roditi.

Što bi poete rekle:

-Man'te šuplje priče. Radite nešto konkretno , po mogućnosti čudesno.

U prevodu:

-Ako ste blesavi ili hadumi gledajte ili pravite sapunice.