ilo je nečeg dobrog,
ranije,
negde drugde.
Šteta
što je tako teško
setiti se nečeg dobrog.
Znati
kako je stvarno bilo.
Koliko je bilo stvarno.
Bilo je, čini mi se,
nešto sasvim obično,
čudesno.
Ja sam ga,
čini mi se, video,
ili omirisao,
ili dodirnuo.
Ali, da li je
bilo veliko ili malo,
novo ili staro,
svetlo ili tamno,
to više ne znam.
Samo da je bilo bolje,
mnogo bolje
od ovoga što je sada,
to još znam.
Danas je Subota 19. Avgust / Kolovoz, 2023. ljeta tekućeg.
230 dana je odradilo svoje. Dobro je , a i nije .Mnogima je bilo Nama ostaje nada da nam se u barem slijedeća 135 dana neće ništa takrali desiti. Tada nam se ne bi dobro pisalo.
I ovaj današnji je prelijep kao i svij drugi dani. Malo se oblaka skupilo. Negdje kiši. Negdje snijeg i bura .
Ali svuda ljepota . Mir. I ljubav . Imnogo cvijeća . Cvijeće se poklanja i obljubljuje. Djeca se miluju i vole. Majčina se drhtava ruka na djetinje lice naslonila.
Starica majka nije željna sinovljevih zagrljaja. Dvoje ostarjelih ljubanika su sretni. Drže se na ruku. Pogledavaju ka nebu i zahvaljuju na milosti .
U svakom kutku dunjaluka porodica za stolom na okupu.Svaki dan je praznik , sto je blagoslovljen , djeca sita. Roditelji bezbrižni.
Svuda dobro i milost.
Nema zla.
Ovo smo zaželjeli , usnuli , prije nego se ljudsko zlo probudi i pokrene.
Sjećate se Jesenjina
Tih godina smo sve voljeli…
A bogami su i one voljele nas.
Mi dodajemo , uvik i zauvik.
Život bi trebao biti nallik rajskim danima.
I jeste , ali žurba , neumorna žurba. Vremena se nema . Zaradi čega?
Zbog još jedne zlatne kašike koja će u plakaru na vidnom mjestu, nikad upotrebljena i usnama dotaknuta, kazivati to je moj “život”.
Zbog novog auta od stotina konja i hiljadu kubika više, koje otimaju tuđe nade i živote.
Zbog nemanja vremena djeca ostaju nemilovana , usamljena i tužna, i lako se izgube.
Zbog žurbe , dani prolijeću , život mimoilazi , samo praznina, umor i bijes.
Ne razumijemo. Zaista ne razumijemo.
Zašto. Nije tako nanijećeno.
Što bi poete rekle:
Voljeću te do kraja života.
U prevodu:
Ljubav je divna stvar i za nju vam ne trebaju zlatne kašike. Tek poljubac, dva . Koja riječ, malo milovanja. I eto radosti , djete se rodi..
A hroničari svoje pa svoje:
14.- Umro rimski državnik Oktavijan Avgust, prvi rimski car, usvojen sin Gaja Julija Cezara. Tokom vladavine od 31. p.n.e uveo nov oblik vladavine i administracije poznat kao principat, a Rimsko carstvo u njegovo vreme doživelo procvat u kulturi i umetnosti.
– Nemojte da vas zavara. I ovaj car je bio imperator. I tiranin. Kao svaki drugi car ili kralj. Oduvijek.
-646.-Arapi u bici kod Jarmuka u Siriji pobedili vizantijsku vojsku i potom osvojili sve persijske oblasti koje je držala Vizantija.
-Počinje nazaustavljiva ekspanzija Islama.Trideset sedam godina od Prve Božije objave Muhamedu a.s.
1587.- Sigismund III, sin švedskog kralja Džona III i Katarine Jagelo, postao kralj Poljske. Posle očeve smrti pripala mu i švedska kruna. Njegovo nastojanje da stvori uniju Poljske i Švedske izazvalo rat dve države, a posle poraza Sigismundove vojske 1598. bio primoran da se odrekne nasledstva švedskog prestola.
-Kaže narod puno je mačku goveđa glava.
1601.-Ubijen rumunski nacionalni junak Mihajlo Hrabri, gospodar Vlaške od 1593, a kasnije Transilvanije i Moldavije. Uz pomoć rimsko-nemačkog cara Rudolfa oslobodio zemlju od Turaka. Ubijen po nalogu carskog generala Baste.
-Ne kažu da je carsaki general bio od dvora bečkog.
1662.-Umro je Blaise Pascal, francuski matematičar, fizičar i mislilac.
1691.-Austrijanci pod komandom Ludviga Badenskog potukli Turke kod Slankamena i naneli im teške gubitke. U bici poginuo i veliki vezir Mustafa Ćuprilić.
– Polako otoman se sužava. Spašće na peškun.
1765.- Umro je Axel Fredrik Cronstedt, švedski hemičar i otkrivač nikla.
1819.-Umro škotski inženjer i fizičar Džejms Vat, pronalazač parne mašine 1765. Uveo jedinicu za merenje snage, koju je nazvao “konjska snaga” i koja se nije znatnije razlikovala od kasnije uvedene KS. U Sohou kod Birmingena 1782. osnovao prvu fabriku parnih mašina.
-Wat kao snaga sijalice.
1871.- Rođen američki pilot i konstruktor aviona Orvil Rajt, koji je 1903. s bratom Vilburom, u avionu njihove izrade, izveo prvi let u istoriji vazduhoplovstva.
-Čovjek napokon dobio krila. Aha , i pad je let.
1878.- Posle žestokih uličnih borbi, austrougarske trupe ušle u Sarajevo i uspostavile svoju upravu. Odlukom Berlinskog kongresa 13. jula, Austro-Ugarska dobila pravo da na 30 godina okupira Bosnu i Hercegovinu, a 1908. je anektirala.
-.O tim borbama istoričari i hroniučari uglavnom nijeme. Draže im reći Bosna šapatom pala , a nije.
1883.- Rođena francuska modna kreatorka Gabrijela Koko Šanel, koja je gotovo šest decenija suvereno vladala pariskom visokom modom.
– I svijala u svoje đardine, koje nije štedjela.
1904.- Rođen je Nikola Šop, bosanskohercegovački pjesnik. Njegovo djelo ponajprije samotnički interijer, je posvećeni krug “svijetle samoće”.
1944.- Dan oslobođenja Pariza od njemačke okupacije, za vrijeme Drugog svjetskog rata.
1910.- U Cetinju puštena u rad prva električna centrala u Crnoj Gori. Svečano puštanje u rad centrale organizovano povodom krunisanja kralja Nikole, a služila za osvetljenje Dvora, Zetskog doma, glavne cetinjske ulice i kuća nekoliko viđenijih Crnogoraca.
-Ti crnogorci su postali viđeniji upravo radi osvjetljenja.
1919.-Afganistan se osamostalio od Velike Britanije.
1929.-Umro ruski koreograf i režiser Sergej Pavlovič Djagiljev, osnivač grupe “Ruski balet”, koja je sa izuzetnim uspehom nastupala od 1909. do 1929. Posebno oduševljenje izazivale njegove izvedbe baleta “Posvećenje proleća” i “Žar ptica” Igora Stravinskog.
– Pogančer. Anamo onaj. Sodoma i gomora.
1936.-Pripadnici Frankove civilne garde streljali u Granadi, na početku Španskog građanskog rata, Federika Garsiju Lorku, jednog od najvećih španskih pesnika. Pripadao grupi pesnika koja je u špansku poeziju unela nov, moderan izraz.
– Nije bio loš. Voljeli bi ga da nije bio od onih. Znate već. Sodoma i gomora.
1942.-Britanske i kanadske trupe izvele desant na francusku luku Đep, gde su, uz velike gubitke, razorile nemačke vojne objekte. Od oko 6.000 savezničkih vojnika više od 4.000 poginulo, povređeno ili zarobljeno.
– No comment! Glupost i samoubistvo.
1944.- Dan oslobođenja Pariza od njemačke okupacije, za vrijeme Drugog svjetskog rata.
1945.- U Vijetnamu pod rukovodstvom Ho Ši Mina i oslobodilačkog pokreta “Vijetmin” počela “avgustovska revolucija” protiv francuskih kolonijalnih trupa.
– Revolucija završila predajom SAD terorista.
1946.-Rođen američki državnik Bil Klinton, koji je kao kandidat Demokratske stranke biran za predsednika SAD 1992. i 1996. Prethodno bio guverner Arkansaza.
– Nije loš , osim što se za siću prodao Rokfelerima , monstruoznim eugeničarima novo svjetskog poretka , zaboravljajući često otvorem šlic.
1953.- U vojnom udaru, uz podršku SAD, zbačen iranski premijer Mohamad Mosadek, a šah Mohamad Reza Pahlavi vratio se iz egzila da preuzme vlast.
-Ništa novo SAD i opetro dolar.
1960.- Pilot američkog špijunskog aviona “U2”, oborenog iznad sovjetske teritorije, Geri Pauers osuđen na 10 godina zatočeništva. Pauers se spasio iskakanjem iz aviona, ali potom uhapšen i osuđen, a 1962. razmenjen za jednog sovjetskog špijuna.
1979.-Ruski kosmonauti Vladimir Ljakov i Valerij Rjumin vratili se na Zemlju vasionskim brodom “Sojuz 34” posle rekordnih 175 dana provedenih u svemiru.
– Vala mogli su ostati još pet dana. Bilo je planirano ,ali im nestalo hrane. A gore još nema marketa ili restorana brze hrane.
1991.- U Sovjetskom Savezu izveden državni udar kojim su pristalice “tvrde” linije pokušale da zbace sa vlasti Mihaila Gorbačova, tvorca sovjetske “glasnosti” i “perestrojke”. Ključnu ulogu u suzbijanju udara odigrao tadašnji predsednik Rusije Boris Jeljcin, koji je potom postao Gorbačovljev glavni politički rival.
– Tu se krije razlika između prepisivanja i znanja. Između pkušaja državnog udara i izvedenog udara.
1995.- U saobraćajnoj nesreći na Igmanu, blizu Sarajeva, poginuli izaslanik SAD za bivšu Jugoslaviju Robert Frejžer i tri njegova saputnika.
1996.-Šest ruskih, francuskih i američkih kosmonauta srelo se na ruskoj kosmičkoj stanici “Mir”, uključujući Klodi Andre Deze, prvu Francuskinju u kosmosu, koja je tog dana na rusku kosmičku stanicu stigla ruskom raketom “Sojuz U”.
– Naučnici nikad ne objaviše da li je moguća ljubav u bestežinskom stanju. Pa čak i francuska.
1999.-Ispred zgrade Skupštine Jugoslavije u Beogradu održan jedan od najvećih opozicionih mitinga na kom su zatražene demokratske promene u Srbiji i smenjivanje predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića.
2000.-Posmrtni ostaci, za koje se veruje da potiču od 14 Amerikanaca koji su proglašeni nestalim u Korejskom ratu, vraćeni američkim vojnim vlastima.
2001.-Najmanje 50 ljudi poginulo u podzemnoj eksploziji metana i ugljene prašine u Ukrajini.
Autor
Hajro Šabanadžović
Usamljenik Nježno tkanje ljubavi
Nježnost i ljubav Pukotina
Jesen bludi Ples mjeseca i vala
Okovana ljepota Đardin kome nedostaje ram
Uskovitlano more Lebdeća čarolija
ljeti
žena jesen
čovjek zima
ne vjeruj kada čuješ
proljeće
krhko proljeće ti imenom piše
kada mirisi djevičanskih ljubičica
vlada srcima našim
a ti se smiješiš
glupku što pita
kakve boje oblake sanjaš
znam znam
ali volio bih čuti
kojeg cvijeta miris voliš upijati
mirise koje je taj cvijet tebi ukrao
bojim se pogađati ali mogu pokušati
pogodiću vjeruj mi
kojom muzikom ti srce zatreperi
kad na mene pogled baciš
koje riječi gode duši tvojoj i osmijeh
moje tuge zazivaju
jesen koja to nije
zima koja to sada nije
polako korak po koran tope led
hladnoći vrijeme nije
Proljeće je
krhka ruža cvate
u naručju mom
Daleki su putevi koji vode u Vreme – drugi mesec sam gledao na visinama
Na zelenim prostranstvima isti plac slusam kao da dolazi iz vecnih ocekivanja
Ostar vetar pokrece senke akacija nad sjedinjenim nagim telima koja se vole
I u mom telu svi pokreti nestaju poput glasova umirucih polja.
Ah, cemu sluzi ljubavniku ljubav koja nece nici na neplodnom tlu
Cemu sluzi pesniku zarobljeniku da se otvori nad mocvarom i zapeva
Nista se ne moze uciniti jer se radjaju nesrecna deca poput kaktusa
Iz zlog semena koje je mahnito telo prosulo u tihim sumama.
Ne preostaju ocima ni prijatne slike – jedino se proslost budi ako se budi bol
I proslost je poput poslednjeg mrtvog koga treba zaboraviti da bi se zivelo
Sve ponoci zvone, i opruzeno telo je napustilo svoj lezaj
Na nocnim ulicama dusa seta napustena i sama, u potrazi za Bogom
Ja sam kao stara ladja koja cuva u svojoj utrobi vecitu huku ustalasanog mora
Ipak, kako je more daleko i kako je tvrda zemlja poda mnom…
Srecne su ptice koje pre mene dosezu uzvisenu slabost
I koje u letu padaju, male i blagoslovene, u parkove vecitog proleca.
U okrutnom secanju dvadeset godina prati dvadeset godina na jednom ljudskom putu
Daleko od ljudi pustosi su i dalje neosetljive prema smrti
Zitna polja koracaju prema seljaku i znoj na zemlji
A iz popadalih, prezrelih plodova radja se cudno, mirno drvece.
Ah mnogo prodjoh i uzalud… obmanjujuce reke su nosile moje telo u sve epohe
U prvoj zemlji niko nije znao za Gospoda srece…
Kad mi je telu zatrebao odmor, odmorih se, kad mi usta ozednese pih
Kad mi bice zatrazi put, dadoh mu je, ali postadoh prosjak.
Daleko su prostori velikih letova gde muzika neobuzdano treperi
Napusteni grad je prostor u kome pesnik sanja velike usamljene letove
Ali kad ocaj dodje i pesnik oseti da je mrtav za noc
Zenske ga utrobe upijaju i uspavanog predaju zori.
Jeziv je bol koji baca zarobljenog pesnika u uzvisenu bedu
Jeziv je mucan san coveka koji je bezbozno oznojio telo
Ali je dobra lutajuca saputnica koja donosi zaborav jednog minuta
Dobra je zaboravljena koja daje mrtve usne ocajnickom poljupcu.
Gde je daleki poj okeana?… Nad zelenom sumom se sunovracujem i tragam za beskrajem
Na povrsini talasa ima kosa otvorenih poput cvetova – to su mladi koje je vecna ljubav iznenadila
U sumama trazim vecne sokove ali stabla umiru
Na tlu vidim mrsava isprepletena tela od kojih je poezija pobegla kao miris od mrtvog cveta
Isuvise sam jak da bih mrzeo nesto osim zivota
Mnogo sam slab da bih voleo nesto osim zivota
U srcu mi nezainteresovanost i nostalgija nekih dana me unistava
Jer necu biti nista kao mrznja i ljubav ako nista nemam i nista ne vredim
Mene Bog nije stvorio i nemam njegovu dusu i lik
Ja sam nikao iz zemlje i pripala mi je samo bol zemlje
Ja sam mahnito telo koje drhti pred golobradom mladoscu i puca nad stvorenom slikom
Ja sam demon dobra i cilj zla, ali nisam nista
Nista ne vredi coveku nevino shvatanje svih stvari
Ako ga lisice sputavaju da podigne ruke
Nista ne vrede coveku plemenita osecanja ako pociva na niskim
U tvom devicanskom krilu mene nikada nece biti, Gospo…
U jezivoj noci drvece place nada mnom i gleda me…
I ja koracam… nad mojim telom drvece prolazi…
Ko je umro ako sam ja ziv, zasto drvece place?
U meni je sve nepokretno, ali sam ziv, znam da sam ziv jer patim
Ako neko ne bi trebalo da pati, to sam ja, ali patim i sve je isto
Ja imam ljubav i blagoslov, ali patim poput ocajnika i ne mogu nista
Patim od nemoguce cistote, patim od male ljubavi ociju i ruku
Patim jer mi mucnina istrosenih grudi stvara gorak ukus u ustima.
Ne zelim zenu koju bih silovao niti dete koje bi podiglo ruku na mene
Nista ne zelim jer ostavljam za sobom trag suza
Hteo bih samo da me prezru zbog slabosti
Ali, za ime Boga, nikad me ne ostavljajte samog!
Ponekad dusa za trenutak uroni u veliku smirenu ekstazu
U naletu tisine i lepote prodje i ljubi celo nepomicnog coveka
I onda se pesnik pojavi i iz njegovih se grudi zacuje cudesan glas
Koji kuca u ustreptalom vazduhu i sve jauke pretvara u jedan jedini.
Ali posle, kad pesnik pobegne i covek se vrati kao iz sna
I na usnama oseti nepoznat smeh
Bes mu ispunjava srce i on odbacuje poeziju
Koja je sa sobom ponovo donela pocetak svih predjenih puteva.
Svi su trenuci prosli i svi su trenuci vec prozivljeni
Miris ruza ispunjava covekove grudi i smiruje ga
Ali ako bor zavija na vetru covekovo se srce zatvara u nemiru
Ipak, spavace ispod borova koji zavijaju i ruka koje odisu mirisom.
Mene Bog nije stvorio i ne mogu pobeci telu i secanju
Ja sam poput stare ladje daleko od mora, s tuzbalicom u praznoj utrobi
U mom bicu svi pokreti zamiru – nista ne ostaje zivotu
Samo ja ostajem nepomican u vremenu koje prolazi, prolazi, prolazi…
Zaljuljat će zora plamen na svijeći,
opeći čiopu i pustit je zrakom.
Tu ću uletjeti jer moram reći:
Neka i život svjež bude tako!
Zora je kao pucanj u tminu.
Bum! – i oganj što šipka ga rinu
iz puške trne u letu polako.
Neka i život svjež bude tako.
Vani još – vjetrić, što se u noći
stiskao k nama, tresuć se jako.
Već promrzla kiša sprema se doći.
Neka i život svjež bude tako.
Smiješan je on, sam sebi se smije!
Zašto se gura na stražu svakom?
Pa vidi – ulaz slobodan nije.
I život neka svjež bude tako.
Naređuj samo, rupčićem mahni
zasad još – dok si gospođa, dama,
sve dotle – dok mi smo još u tami,
dok ne ugasne vatra u nama.
Diamonds and rust
Well I'll be damned
Here comes your ghost again
But that's not unusual
It's just that the moon is full
And you happened to call
And here I sit
Hand on the telephone
Hearing a voice I'd known
A couple of light years ago
Heading straight for a fall
As I remember your eyes
Were bluer than robin's eggs
My poetry was lousy you said
Where are you calling from?
A booth in the midwest
Ten years ago
I bought you some cufflinks
You brought me something
We both know what memories can bring
They bring diamonds and rust
Well you burst on the scene
Already a legend
The unwashed phenomenon
The original vagabond
You strayed into my arms
And there you stayed
Temporarily lost at sea
The Madonna was yours for free
Yes the girl on the half-shell
Would keep you unharmed
Now I see you standing
With brown leaves falling around
And snow in your hair
Now you're smiling out the window
Of that crummy hotel
Over Washington Square
Our breath comes out white clouds
Mingles and hangs in the air
Speaking strictly for me
We both could have died then and there
Now you're telling me
You're not nostalgic
Then give me another word for it
You who are so good with words
And at keeping things vague
Because I need some of that vagueness now
It's all come back too clearly
Yes I loved you dearly
And if you're offering me diamonds and rust
I've already paid
Dijamanti i rđanje
Naka sam prokleta
Tvoj duh ponovo se javlja
Ali to nije ništa neobično
To je samo kad je mjesec pun
Desilo se da si pozvao
A ja sjedim ovdje
Rukom na telefonu
Slušajući glas koji poznajem
Od prije par svjetlosnih godina
Glavinjam ravno u propast
Ako se sjećam tvojih očiju
Bile su plavlje od crvendaćevih jaja
Rekao si moja je poezija ušljiva
Odakle zoveš
Oboje sa srednjeg zapada
Prije deset godina
Kupio sam ti neku dugmad za bluzu
Ti si meni nešto kupila
Oboje znamo šta sjećanja nose
Ona nose dijamante i rđanje
Blještiš na pozornici
Već si legenda
Neoprani fenomen
Originalna lutalica
Zalutao si u moje naručje
I tu ostao
Povremeno izgubljena na moru
Djeva je tvoja bila slobodna
Da,devojka sa pola školjke
Držaće te nepovrijeđenog
Sada te vidim kako stojiš
Smeđe lišće pada okolo
I snijeg je u tvojoj kosi
Smiješ se kroz prozor
Jednog bijednog hotela
Više Vašingtonskog trga
Naše disanje plovi kao bijeli oblak
Mješa se i lebdi u vazduhu
Obraća se direktno meni
Oboje smo mogli umrojeti tada i tamo
Sada mi govoriš
Ako nisi nostalgičan
Onda mi daj drugu riječ za to
Ti koji si tako dobar sa riječima
I držanju stvari neobjašnjenim
Jer treba mi nešto te nejasnoće sad
Sve se vratilo previše jasno
Da,voljela sam te nježno
I ako mi nudiš dijamante i rđanje
Već sam platila.
Autor
Hajro Šabanadžović
Usamljenici
Megalit Usamljenik
Mjesec je plovio Kam kameni
Optužujem Most nad ambisom
Krug milosti Sunce u zindanu
Kozorog Trešnja u cvijetnjaku
Uzbibanost Prekrasan dan
Autoportret Nestašni val
Mali princ Svjetlost nad gorom
Moj otac je uvijek govorio: “rano lijeganje i
rano ustajanje, daje ti pamet, imanje i
zdravlje.”
u našoj kući svjetlo se uvijek gasilo u 8
i ustajalo se u zoru na vonj
kafe, jaja i pržene slanine.
otac se pridržavao ovog načela
cijeli svoj život i umro mlad, golja
i, mislim, ne pretjerano pametan.
zato sam odbacio njegov savjet, pa je
to, za mene, postalo kasno lijeganje i
kasno ustajanje.
ne kažem da sam osvojio
svijet, ali izbjegao sam
bezbrojne jutarnje gužve u saobraćaju,
zaobišao neke od uobičajenih klopki u životu
i upoznao neke čudne, predivne
ljude
među kojima i
sebe – nekoga koga moj otac
nikada nije
upoznao.
Pitaš me pitaš za sne
a taš milina me steže
sprema se da pritisne
krv i led u nepovratu
kao ruže i plavet
u zelenoj d0lini
duše koje tvojim srcem sija
a kasno stižeš
na susret naš
ja stari jedrenjak
na hridi što visi
zapis sam za tebe ostavio
listovima kalendara
savršenog zimskog dana
i zaklinjem se srešćemo se
a još uvijek ne znam
kada prestaje san
i anđela let
a java počinje da sanja
ah Mjesečevu bajku
zaboravih na čas
meni to uvijek isto
duša moja u nepovrat tka
Bože brani je od zla