ljeti
žena jesen
čovjek zima
ne vjeruj kada čuješ
proljeće
krhko proljeće ti imenom piše
kada mirisi djevičanskih ljubičica
vlada srcima našim
a ti se smiješiš
glupku što pita
kakve boje oblake sanjaš
znam znam
ali volio bih čuti
kojeg cvijeta miris voliš upijati
mirise koje je taj cvijet tebi ukrao
bojim se pogađati ali mogu pokušati
pogodiću vjeruj mi
kojom muzikom ti srce zatreperi
kad na mene pogled baciš
koje riječi gode duši tvojoj i osmijeh
moje tuge zazivaju
jesen koja to nije
zima koja to sada nije
polako korak po koran tope led
hladnoći vrijeme nije
Proljeće je
krhka ruža cvate
u naručju mom