bojim se tebi
krhka si mila
a mirisna
kao djevičanska ljubičica
u zoru poslije talasnja
kada orošena kristalima ljubavi
opijaš
hude
neuke
a šta sa tobom
bušnog srca
pruži mi ruku
bez straha
vidim led si probila
ali bolna u praštanju
britki pijuk kao kamu držiš
ručicom djetinjom
visoko u zraku
da li led da potopiš
ili mene da sasječeš
ako zaboravim
da te za ruku držim
Vi se sećate.
Da, vi se svega sećate,
Kako sam stajao
Uza zid netramice,
A vi se uzrujano po sobi šećete
I nesto ostro
Bacate mi u lice.
Govorili ste
O rastanku, jer patite,
Jer vam se smučio
Moj život prljav,
Da je već vreme da se poslu vratite,
A moj udes,
Da sve dublje srljam.
Voljena moja!
Niste me voleli.
Vi niste znali, u svetu sto vrvi
Bejah kao konj pod konjanikom smelim,
Mamuzan i zagnan do krvi.
Vi niste znali
Da usred tog blata,
U životu sto biju vetrovi,
Zato se mucim, sto neshvatam,
Kuda nas nose sudbe tokovi.
Licem u lice,
Lice se nevidi.
Veliko se vidi na ostojanju.
Kad more kipi od hridi,
Brod je u kukavnom stanju.
Zemlja je brod!
Odjednom neko
Velicanstveno brod upravi
U pravi orkan bure, preko,
K novom životu, novoj slavi.
Ali ko od nas na palubi golemoj
Padao nije, uz psovke i bljuvanje?
Malo je iskusnih, sto nemo
I junacki podnose ljuljanje.
Tada i ja
U divljoj buci,
Al zrelo znajuci znanje,
Sidjoh na brodsko dno u muci,
Da ne gledam ljudsko povracanje.
To dno je bilo,
Ruska krčma, dim.
I ja nad casom klonuh u miru,
Da, ne pateci ni za kim,
Utopim sebe
U pijanom viru.
Voljena moja!
Muci sam vas,
Videla se seta
U oku sto zebe,
Dok sam naocigled sveta
U skandalima traci sebe.
Ali niste znali
Da usred tog blata,
U životu sto biju vetrovi,
Zato se mucim, sto ne shvatam
Autor
Hajro Šabanadžović
Radost Život
Četiri godišnja doba Jagnje na izvoru Modre rijeke
Morem plovi jedan brod Modra rijeka teče Bosnom zemljom Božije milosti
Igračke Skup
Krug povjerenja Sunčeva kuća
Rubinove ruže Raskošni voćnjaci
Zaljubljeno srce Raspjevano srce
Majka Majčine suze
Ljepota rubinovog predvečerja . okupanog mirisama ljeta , uvijek nosi i jednu sjenu tuge. One umilne tuge , kada snovi polako, u tišini klize, ali ne pitajući um, raduju srce. I snovi samo trepere , kao nestašni leptir i na tren zastanu tamo gdje najviše boli.
Tada i Moja tišina sni.
Danas nam je milosni šarenko zastao u prelijepom ljetnom danu 1994. godinu, kada su našu Grlicu milu , granatom zaskočila čudovišta sa guslarskih vukoderina.
Htjedosmo o tom nebu i tuzi da pišemo, ali nam se ruka skupila u pesnicu koja hoće da nekome prijeti, pa se ukočila i ne može da drži plajvaz.
A i suze nam liju. U mahali se to kaže ko godina. Ako znate šta to znači?
Ovaj put ne možemo reći da je pogled na Sunce kriv za Modru rijeku što iz očiju vrije .
Zaklonili ga oblaci. Ili da ne znamo zašto.
A opet, kada se sjetimo Nje, kako visoko uzdignute prelijepe glave,
obrubljene raskošnim mrežičastim šeširom širokog oboda ,
sa tijelom na kojoj bi joj svaka bijela vila pozavidila ,
ponosno hodi našim Sarajevom, Gradom čednosti i uzdahe mami ,
ne pada nam na pamet da žalujemo.
Mnogo je radosti i ljubavi u Šeći D. bilo i ona je svima poklanjala.
Jednom srećniku posebno. Nećemo reći kojem samo zato što se Dobri zvao.
Njoj posvećujemo ova sjećanja ukradena iz Spomenara naših ljubavi.
Malkice su obojena elegijom i taštinom , ali takva vam je Grlica bila.
Tamo niže
u ulici Prkosa
krvavoj do ludila
moja mila Grlica
usnila al’ zaspala ni
uvijek zaboravna ona bi
granata monstruma je napala
glavu joj milu načisto otfikarila
Grlica tijelo ispotiha moli kumi
priđi mi bar malo bliže molim te
nije zgodno da nas dvije atraktivne
na nebeske putanje hodimo odvojene
Alelujah!
Prosuo se Maj
po tvojoj kosi
ne znam šta to blješti
sunce ili ti
uzbibale se trešnje
na tvojim usnama
ne znam šta je slađe
tvoja mladost ili ti
zatitrao ljubičati mjesec
u tvojim očima
ne znam šta me miluje
bol kalendara ili ti
zaplivala milostiva sudbina
u tvojim njedrima
ne znam ko se zaljubio
jeseni moje ili ti
Danas je srijeda 23. Avgust / Kolovoz 2023. nasušne godine.
Ovako su se dani podijelili: 234. dana se laganice zamrznulo i tiho otperjali u prošlost.
Do kraja godine još 121 dan čeka što rujanje što smrzavanje , što prosijavanje.
Njih takođe čeka odmor. Jedan dan će se odmarati duže od ostalih. Napriliku, pride tri godine.
I taj dan uvijek muči prepisivače. Ne znaju kako ga skontati. Jal ga ima , jal ga nema.
Najradije bi ga ukinuli.
Čudno, mislimo mi , dani su k'o leptiri procvjetaju u jednom danu i nestaju kao pupoljci, pri kraju istog dana. Nikad niko nije zabilježio da jedan dan traje dva dana. Pupoljci se, daleko od ljudi , pretvaraju u prekrasne mirisne ruže. Kada procvjetaju eto ih jopet na dunaluk.
I insani se onda čude kako su dani uvijek tako lijepi i učinkoviti. Ne mogu da shvate da nisu samo žene zavodnice.
A dani na nepažnji nisu baš svima nagodni. Dosta hajvana bude zatečeno, kada ih dani uvele nesrećne putanje, kojima povratka nema. Oni dani koje se jave slijedeće godine pod istim datumom ni su ni blizanci proteklih. To su oni sami. I to je tako jednostavno da mu tetovac nije ravan.
Ljudi i ne shvataju kako su zaboravni.
Niko nije nepametan da svake godine stvara nove dane.
To vam je isto ko svake godine stvarati novu ženu. Mnogi bi htjeli , ali motoričke sposobnosti su uvijek slabije od želja.
Vrlo pametno, čista logika.
To je glavna odlika ljudi koji baljezgaju. Sve rade napamet i čisto od logike. Zato se hvale ,da je u njih sve pamet i logika.
Što bi poete rekli:
Dani su su pahuljasti ko leptiri, a ljudi ovce ko bekani.
U prevodu:
Vela havle. Ove blese od uvodničara , počeli mahnitati k'o proroci .
Vjetrovi Levanta Mirisna plavet
Ruka ljubavi Nestvarni krjolik
Rijeka želja Staza do raja
Autor
Hajro Šabanadžović
Srce a jabuka grešna Staza do raja
Nježno i plavetno Jesen stiže
More , ljeto i nebo I i II
Autor
Hajro Šabanadžović
Pogled u svijetla zviježđa Kućerak u cvijeću
Miris žene Svijetleći žbun
Plamteći žbun Šumica i Modra rijeka
Njeno lice, kao bajka;
Njen nos od kartona;
Usta su joj okićena
Ružnim zubima od čokolade.
Grudi, šibice vrh,
Tijelo kao ranjeni stub,
I glupa i kratkovida;
U dugom nosu se gubi
Jadna cura, jadna cura,
Baš je ogorčena.