Jutro sa Blekijem – Ta jedna jedina neuopoznata dođe

 

Uvijek bude

ta jedna jedina

neupoznata a poslijednja

 

sa mirisom ljubičica

djevičanskih dođe

malo dockan

 

majem moje slike gazeći

djetinja ljepota

što  mori

 

dušom svojom

što  boli

mirisom svojim

 

a znaeš

neće se dati

ljubiti

 

ni obljubiti

jer plaha je

ptica lepršava

 

čednost joj je ime

Klimnem joj glavom

poljubim prstiće

 

prislonim ručicu licu svom

pomilujem je

suzom

 

kažem joj

hvala ti

i dobro došla u život moj

 

A neupoznata kao sve djevojčice

tek lik iz mandale

mog života

 

neljubljena

neobljubljena

kao sjenka promakne

 

odleprša

a se divim letu

njenog anđeoskog krila

 














												

Aleksa Šantić – Proljeće



Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore…

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!






												

Jesenjin – Večer je obrve crne natuštio





Večer je obrve crne natuštio,
nečiji konji stoje pred ulazom holim,
da nisam jučer ja mladost propio,
da te nisam jučer prestao da volim?


Ne škripi više trojko zadocnela,
naš život ode bez traga rumena,
možda će sutra bolnička postelja,
da me uspokoji na večna vremena?


A možda ću i ja,sutra sasvim drugi,
izaći odavde s isceljenom grudi,
da slušam pesmu vetra u čas dugi,
i da živim tako ko svi zdravi ljudi…


Zavolim li drugu nek bude ma koja,
ali i s dugom u sutonu blagom,
pričaću o tebi,o,ljubavi moja,
kako sam i ja tebe nekad zvao dragom.


Pričaću kako je mladost nam rujna tekla,
što nije kao prošlost tamo,
o glavo moja,glavo moja bujna
do čega si me ti dovela samo???

Jean Rousselot – Kada ti budem rekao





Kada ti budem rekao da je tvoj trbuh
Sunce sa dna mora,

Kada ti budem rekao da se tvoje grudi
Otvaraju kao dva krila na snjegove djetinjstva,

Kada ti budem rekao da su tvoje oči
Čavli jedne nedostupne zastave,
Tvoja usta neistrošiva vatra staklenog plafona,
Tvoja stopala negacija tla,

I kada ti budem rekao da tvoja koljena otkrivaju
Taštinu oblutka
Nemoć vremena
I da tvoji nokti čine smiješnim ono što je korisno,

I kada ti budem rekao da me je pred tobom stid
Mojih mišića i mojih riječi,

I kada ti budem rekao da stiskajući te
Mislim na komore ratničke
U gomilama mlitavim,
Da tada sažaljevam tvoje tijelo na mukama
I da eksplodiram u tebi ko što se sudi,

I kada ti budem rekao da bjesnim
Što vidim tvoju vodu uvijek netaknutu
Kada se još jednom ogledam u tebi
Prije nego što odeš da žuboriš ne znam gdje,
Da ti ne opraštam
Što nisi slomljena, rasuta
Pomiješana s pjenom moje krvi,
Što si netko ko odlazi, ko pozdravlja i ko govori,
Ko gleda drveće i ko misli na smrt,
Neko, shvaćaš li, neko, napolju…

Kada ti budem sve ovo rekao
Ništa ti neće biti rečeno
Što ti netko drugi ne bi mogao reći,
I mi nećemo biti manje osamljeni,
Ti i ja,
Svaki u oklopu svog spola,
Naši bičevi zamršeni, naše lave pomiješane.

Čini mi se ipak da se smiješ u meni
Da ja plačem tvoje suze
Ja koji podižem danak ponosa na tvojoj legendi,
Čini mi se ipak da sam te izmislio
Tebe koja ne možeš da usniš ako nemaš na prstu
Prsten mog imena.

Bleki – Samo budi kraj mene

 

korak po korak

meni je plesa ostalo

još samo malo

tamo gdje

naša ljubav miluje

i tebe i mene

 

L'jube

i ruka u ruci

i dodir i okret

i snovi bojeni

ko labuđih dodira

ljubavni ples

ništa ne pitaj me

samo budi kraj mene

 

zagrli nježno

i voli me

dok me ne polože

u toplini trave doma moga

lijepe zenlje moje

a plavetna je kao duša tvoja

zbog ljubavi moje