U magli započinje svetska smutnja,
po zemlji, u mraku, drveće – luta,
to u vidu grozdova beži vino sveže,
to zvezde iz kuće u kuću beže,
to reke počinju da teku ka izvorima!
Htela bih da zaspim na tvojim grudima.
U magli započinje svetska smutnja,
po zemlji, u mraku, drveće – luta,
to u vidu grozdova beži vino sveže,
to zvezde iz kuće u kuću beže,
to reke počinju da teku ka izvorima!
Htela bih da zaspim na tvojim grudima.
Život stalno mijenja lak
najgori sam njegov đak
malo spavam, pjesme pišem
cure ganjam jedva dišem
Kažu da sam čudan soj
ne valja, Šobiću, bit’ heroj
treba biti lukav, biti lijep
kad je gadno podvit’ rep
podvit’ rep, podvit’ rep
Ref.
A zar nije štos životu razbit’ nos
da osjeti on, tvoj đon
tvoj đon, tvoj đon
A zar nije štos životu razbit’ nos
da osjeti on kako boli đon
tvoj đon, tvoj đon
đona đon, đona đon
Život stalno mijenja lak
najluđi sam njegov đak
nikad ne znam šta mi sprema
pravim cirkus od vremena
A svijet pjeva, pusti fer
muti, laži, pravi ime
budi car i milioner, smijem se i vičem
ostavi me, ostavi me, ostavi me
Ref. 2x
Ah , to je samo još jedna potencijalno smiješna i jadna tribadija .
Dušanka Majkić!
Užas od žene.
Tu baš i ne mislimo na fizičku ljepotu.
Ali ipak , Nebo uvijek na neki način žigoše abortuse ljudskosti.
Učili nas sa ženom uvijek sa ljubavlju , nježno i gospodski.
Žao nam , ali dotična svoju ženstvenost ničim izazvana permanentno denuncira u javnosti .Molimo vas , nemojte nam zamjeriti , ali ko smo mi da sumnjamo u njenu procjenu o sebi i lični đubretarski odabir .
I sada nam jasn0 zašto ona narodna :
Izjutra mrzi sebe , a poslije čitav svijet!
Često vidim tvoje oči
pune suza radi nas,
ja sam mnoge tužne noći
tvoj u tami čula glas.
Majko, nemoj plakati
kada sutra budeš sama,
opet dugi rastanak
stoji sad pred nama.
Majko, nemoj plakati
jer to tako teško boli,
jednog dana doći ću
natrag u naš dom.
Svu ljepotu ovog svijeta
ja bih tebi dala sad,
no u jesen tvog života
malo dana bit će tad.
Danas je 27.februar / veljača 2023. računate po Ješui Hanocriju . Odnos potrošenih i neizvjesnih dana je 58/307.
Sreća da je Ponedeljak , inače bi teoretiačari baksuzluka nešto novo smislili.
Obično , srijedom ili četvrtkom ,vrane im piju ono malo mozga što imaju.
Eto prije dvije milje godina skontali da čo'jk može vaskrnusti.
I od tada počeli godine isponove brojati.
Ako kojim naopakim slučajem neko od nas u subotu rikne,
pa u nedelju vaskrsne ,hoće li po njemu neki pijani konzilij ,
nakon 300 , sa kusurom od 30 godina skontati brojanje vremena u novim , što bi rejkli taze godinama?
Pošto ne vjerujemo ni jednom konziliju ( osim mahalskom ) , jer oni uvijek postanu vođe zlih hordi, za sada ćemo se primirti i odustati od riknjave.
Nek’ teoretičari zavjere gledaju svoga posla, nas ostave na miru
a novo vaskrnuće nek traže kod bludnice sa sedam brežuljaka.
Što bi poete rekle :
-Vatikanu slagat i genocid naručiti , ko gladnom se panje dokopat.
U prevodu .
– Mante usjrsnuća , dajte hljeba , mere i kolača i sladoleda i igara.
Ha, valja ova , narode!
O, nekad moje, drage ruke,
toliko divne i malene,
poslije zablude nesmiljene
i svih bezdušja i sve muke,
poslije svih luka i gradova,
i pokrajina i zemalja,
otmjene ko u kakva kralja,
o drage ruke mojih snova.
Ruke u snu, na mojoj duši,
znadem li što ste izvoljele
u doba podle buke vrele
reći toj duši što se ruši?
Zar lažu moje slutnje čedne,
pune duhovnog srodnog stanja
i materinskog pomaganja,
ljubavi prisne, nepregledne?
O patnjo dobra, grižnjo naša,
sni blagi, ruke posvećene,
o ruke drage i čašćene,
pružite kretnju koja prašta!
Kad ne bude mene
Princ mali
miris žutih dunja
Sanjam
Grada čednosti
pružam ruke
Zemlji Bojžje milosti
Love Love Love
Modre rijeke
i pad je let
nerazumni bivaju
obala pusta i plima
vrište i proklinju
da sam ja netko
zlo se sprema
negdje na kraju u zatišju
niko ne vidi
Džek trbosjeci znani
i ostalo zlo veliko
manijaci
opet spremaju
dan i noć
Kameni spavači
pet prstiju
kamenih cvjetova
ponizno
Nebo dozivaju
ponovo
valja nama preko rijeke
i krvave Drine