Autor
Hajro Šabanadžović
Djetinji snovi
Đardin ljubavi
Neuzvraćena ljubav
Rastanak
**
čutim
*
Poput djeteta
poput ptice
koja umire pjevajući
poklonih ti srce
krvavo i živo
sa usnama usječenim u bjelinu zuba
da oblacima druguju
dok tražih tebe u mirisima ljubičica
dana prošlih nerazumom ubijenih
i pjesama tvojih meni posvećenih
da se ogrnem snima
u nemirima tvojih beganja…
a
u
kriku
kapljica kristala
koje klize niz lice
čutim bol
i tananost
u uzvišenosti one koju volim …
i odlazim mirom ogrnut
Sve što je dobroti potrebno
jeste mala podrška anđela
u tišini snova
Buka je nebu mrska
osim jecaja snenih
žene u naručju izgubljenosti
od sutona
boje starog zlata
trajanje počinje
do zore
okupane dugom
kada ustreptala tijela usniju
Izbacivši iz čaše boju,
namazah sliku radnog dana;
na pihtijinom pokazah loju
kose obraze okeana.
Na limene ribe krljušti durnoj
pročitah novih usta poruku.
A vi,
da l’ biste mogli nokturno
izvesti
na flauti-oluku?
Neko veoma važan a ne vjeruje mi
podsjeti me da danas ne trebam pisati
o ljubavima svojim koje odlepršeše
ka nebu nenadano i tada bolno
A ja neuk i naivan još uvijek vjerujem u ljubav vječnu
i volim ih istom žarom kao i kada su moje ljubice bile
Ne postoji za mene izreka voljeću te do groba
odavno sam odlučio da svaku ženu volim beskonačno
do krajnih granica vječnosti i nazad ako se može
zato ni ja kao ni milo dijete ne idem na groblje
tamo ne stanuje niko meni poznat
odavno već su njihove duše našle smiraj
sve moje ljubavi djetinje i čedne su dobro
tamo su gdje i pripadaju rajskim dvorima
znam da čekaju mene blesavo maksumče njihovo
biće malo gužve i možda se neću snaći kad im dođem
ali jedna mi u snu poruči da se ne brinem sve me vole
a na nebu to nije problem svi imaju pravo izbora
sve se nešto pitam
kad mi srce kuca njima
koji li sam srećnik
kad i u raju voljeću ih sve
Autor
Hajro Šabanadžović
Asocijacije
Anđeo Njen ponos
Snovi lelujaju Slomljeno jedro
Svijeće radosnice Djetinje srce
Praznik ljubavi Prozračan dan
Duša oprosta Tragovi
Čedno srce Šta sad
Lepršavi snovi Sunčane livade
Velovi nade Čaša puna Proljeća
Svijet azura Zarobljena ruža
Čudo je to
nekada davno sretneš
Bijelu damu
pokloniš joj ljubav i sebe
a ode
nebo je pozvalo da ga obasjava
nakon vremena
eonima iza bola
naslikaš je
ona oživi
liku krhke ruže htjedoh je prinjeti
skoro uspjeh
ali
bol u njenom juče
tjera me da joj poklonim radost
novog univerzuma
sutra
oprost molim
u Galeriji
u kojoj jedan dobar čovjek stoluje
živi boje i riječi
svoj život
Ocean Tišina i sni
a grudima se nevina
kao kap rose
u djetinjoj duši
rađaš Ti
bjelino mojih očiju
da budeš moj svijet
Kap veselja
Necu dar, necu nakit
nemoj htjeti sjajnim zlatom
pustim novcem
da me kupis
Ref.
Samo kap veselja trazim
samo malo, malo smijeha
vedri pogled oka tvog
Ovu noc, ako zelis
tebi dajem
ja ti nudim pjesmu, igru
price, snove
A za sve
samo kap veselja trazim
samo malo, malo smijeha
ako hoces, nadji radost
mene podari sa njom
Necu laz, necu vjecnost
nemoj htjeti laznom nadom
da me kupis sjajnim zlatom
Ref.
Ili crtica o ljudima i neljudima-
Ratove su izmislili zli ljudi.
Svako je dužan da se suprostavi zlu.
Rečeno je da žene , djeca i starci ne moraju da vode ratove, i mogu ostati kod kuće .
Rat odlučuje o čojstvu svakog čovjeka dijeleći ih na dvije osnovne kategorije:
I.Neljude – kukavičke izrode
II.Ljude
I Neljudi /kukavički ljudski izrodi se dijele na :
:1. Izdajnike
2- Pobjegulje ( uljepšano : izbjegliuce )
3. Podrumaše / skloništare/ trezorđije
4. Civilnu zaštitu i ratne profitere
II. Ljudi su ljudi
Časni , pošteni , hrabri i obasjani Božijom milošću
Svaka stavka broji poporcionalni odnos u procentima.
Na kraju svih ratova pobjeđuju časni ljudi iz II kategorije. Ali iscrpljene umorne , izmoždene borce bagra , fukara i kriminalci iz prve četiri katergodije protjera u prosjački milje i udruženom zločinačkom kriminalnom poduhvatu dolazi na vlast radi porobljavanja , ubijanja i pljaćkanje vlastitog naroda.
.
ž
I ovaj današnji je prelijep kao i svi drugi dani. I prolazi.
I danas se neko zaljubio, rođendan slavio, milovao…
Mirisni cvijet poklanjao i obljubljivao.
Sjećate se Prevera.
Poklanjam ti ružu za jedan dan
Ljubav za uvijek.
Malo je slagao.
No , bitno je da je u tom uzvišenom trenu vjerovao u svoje riječi.
Da li baš?
Oko je nestašno , i srce varljivo , a…
Danas je poklonjenih ruža sve manje. A djeve kao i uvijek prelijepe i mirisne .One ljepše i mirisnije polako venu ,a prekrasne su u svome cvatu. Nema ko da ih zalijeva i mazi.
(Jal’ blentovije , jal’ levati, zauzeti prepisivanjem i šupljim arapskim „pjesnicima „ prepisivačima, hanefijama.Savjete još šupje nam dijele. Ova rečenica nam se ušunjala radi dnevnice.)
Svakog jutra procvjeta jedna milosna ruža.
Savaki dan jedna djevojčica plače jer nema kome da je pokloni.
Noći i noći su probdjevene , u suzama.
U očekivanju da dan zamiriše svatom , uvijek se djeva pita:
-Zašto ne učiniš … da se tvoji snovi poput svile ubiju oko moje duše…. Učini to, molim te!
Vapaj , krik , jecaj milosti niko da čuje.
Ne razumijemo .
Gdje su ruke milosne.
Gdje su sanjari kreposni.
Gdje je taj neki od muškaraca ,
kukavica biti.
Ljubav je bit i Milost svega.
Gospod Jedini
nam reče:
Ljubav i milost je sve.
I praštanje.
Mnogo praštanja.
U čekanju prolaze ti časni dani.
Jedan za drugim , prelijepi i puni nade.
Naš kalendar i čast mole oprost.
Kada para nemam ja
cak i onda kad sam gladan
u reveru ipak nosim
ruzin stan
Njim ja blazim tugu svu
on je lek za sve probleme
s njim u masti gradim
bolji svet
Ref.
Znajte vi da je
vazna ruza ta
jer sa njom je lepse sve
zato volim taj cvet
Kada gradom setam sam
kad mi nista nije jasno
i kad mislim da je kasno
kasno sve
Neznu ruzu uzmem tad
i odjednom ja se menjam
nove nade vec se bude
pored nje
Ref.
Zivot nije tako lak
to su poznate vec reci
a istine tu ima
kazu svi
I dok tebe slama bol
ja se držim, ja se ne dam
ja ne zelim da se predam
kao ti
Ref.
Idem ulicom kroz noc
zadnje svetiljke se gase
ko zna sta ce da donese
novi dan
Kao dobri, stari drug
sa mnom bice moja ruza
sto mi uvek, uvek pruza
topli san
Ref. 2x