Palestinski geto ili mit o Izraelskoj državi / Dio Četvrti – “Al-Nakba “(Katastrofa)

Kako je Izrael kroz decenije preuzimao teritoriju Palestine

Da bi se “Al-Nakba ” bolje objasnila i shvatila , teba je staviti u kontekst historijskih zbivanja tokom skoro dva mileniujuma.

Jevreji su kroz čitavo svoga postojanja uglavnom bili bezemljaši. Lutali su i tragali su za mjestom koji će zvati svojim domom . U Stari zavjet su Palestinu ili zemlju Filistejaca upisali kao svoju . Ali Sveta zemlja je bila oduvijek naseljena. Bila je dom Knaanaca, Filistejaca ,Feničana , Hetita , Egipćana ,kasnije Edomita, Moavaca, Amonaca ,Aramejaca…

Nije tema studije , ali mnogi tvrde da Isus nije Židov već Aramejac … Međutim teorije zavjera ne simpatišemo i ne uvažavamo, jer skoro nikada nemaju naučnu i historijsku utemeljenost.

Ovim Svetim čvorištem , vjerovatnim pupkom civilizacije , na trodjelnici između Europe,  Afrike i Azije ,osim domicilnog stanovništva vladali su i sukobljavali se Hetiti, Egipćani,  Asirci,  Babilonci,  Perzijanci,  Grci, Rimljani, Bizanti, Arapi, Križari, Osmanlije i Britanci. Gemišt ne bi bio potpun bez Mongolaca , Skita i Roma.Danas su na tom tlu Izrael , Palestina, Jordan, Sirija, jugoistočni dio Turske oko Antiohije, Sinajski poluotok, a ponekad se Svetoj Zemlji pribraja i Cipar .( Možda – vrlo , vrlo je upitno zbog Filistinaca ???)

Kad pomenusmo Edomite nije na odmet pomenuti da su oni potomci Isava, Isakovog prvorođenog sina i Jakovljevog ( Izrailjovog ) brata blizanca. Već u utrobi su se Ezav i Jakov za prvenmstvo borili jedan protiv drugoga i nastavili tu borbu čitav život. Ali Isavovom dobrotom , popustljivošću i naivnošću Edomci su postali narod koji je izgubio i na kraju nestao . Kao i Isav i Jakov Izrailci i Edomci su kroz dobar dio povijesti bili zakleti neprijatelji .

Zemlja i narod Edomski se u starom zavjetu često pominju u izrazioto negativnom kontekstu. „Seir“ (Jošua 24,4), „Bosra“ (Izaija 63,1) i „Sela“ (2. Kraljevima 14,7) odnose na zemlju i glavni grad Edoma. Sela je danas poznatija kao Petra. Za Petru je poznato da su njeni stanovnici netragom iščezli.

Židovi navode da su Edomci iz Petre uništeni silnim vjetrom koji je bjesomučno duvao i nosio sve pred sobom usedam dana .Njihov nestanak je bila potvrda Božije srđbe protiv Edomaca jer su se okrenuli paganstvu u vjerovanju , zaklinjanje i klanjanje u kipovima i idolima, zanemarujući da je to bila i opomena za jevreje , jer su i oni često skretali na bezbožničke pute.

Zavisno od zavojevača , uloge u prvenstvu i prevlasti između Izrailjaca i Edomaca su se mjenjale. Za vrijeme vladavine Rimljana . Edomac (Idumejac ) u povijesti poznat kao kralj Herod Veliki, je bio vladar čitave Judeje koja aje bila pod izvršnom , porobljivačkom vlašću Rimljana . Zapisan je kao tiranin koji je naredio masakr novorođene djece u Betlehemu u pokušaju da ubije dijete Isus (Matej 2,16-18).

Bilo kako bilo , poslije Herodove smrti Idumejci su polako nestajali iz povijesti .Oni koji nisu nestali u Petri , su dijelom asimilirani od Izrailjaca , a većim dijelom su se sa Rimljanima raselili širom poznatog Starog svijeta i bili asimilirani u domicilno stanovništvo.

Rimljani su definitivno uništili svaki san i iluziju o Izraelskoj državi na teritoriji Palestina , Svete Zemlje. Ustoličenjem hrišćanstva , potom Islama ta se priča smatrala zaključenom.

Punih 19. vijekova nove ere Izraelci su definitivno i praktički bili lutalački narod.

Od ustoličenja hrišćanstva u V vijeku Evropa je utonula u mrak neznanja , strahovlade i teroru Vatikana i Inkvizicije. Prethodni dometi iz svih sfera života: nauke , kulture , umjetnosti …, koji su se kosili sa vrlo strogim kanonskim tumačenjem hrišćanstva su silom krvlju i vatrom zabranjivani . Novi , civilizacijski pogledi i ideje su najčešće utirane , a njihovi nosioci završavali na živim lomačama.

U hrišćanskom nauku Jevreji su ubili Hrista i zato su proganjani kao najveći “božiji” neprijatelji i najniža rasa ljudi.

U Osmanlijiskim osvajanjima se desilo nešto dobro za Zapad i Evropu . Sačuvavši , dopunivši i oplemenivši znanja Starih grka , Rimljana , Perzijanaca i Egipćana , Osmanlije su , naroćito preko Iberijskog poluotoka donijeli Evropi i krišćanstvu nove, a stare i zaboravljene poglede i nazore . To je doprinjelo buđenju svijesti Evropljana, koja je krenula ka samom “srcu” krišćanstva.

U ovom segmentu je nužno pomenuti pad i “istrebljenje” templara. Nakon njihovog ” nestanka” na zapadu se pojavila velika finansijska kriza , uzorkovana nerazvijenim gospodarstvima i rastrošnosti dvorske i religijske elite. kako su osvajački ratovi ka poznatom svijetu bili osujećeni evropse su se zemlje okrneule ratovima izmešu sebe. To je dodatno iscrpljivalo sve praznije kraljevske riznice

Nećemo ulaziti u razmišljanja o masonima , iluminatima kao nasljednicima templara. Ali je sasvim izvjesno da su u tom novom okruženju , u kome svemoć Vatikana i inkvizicije slabi , najviše profitirali lukavi , podmukli , promućurni i uvijek štedljivi Jevreji.

Nemojte misliti da je kvalifikacija “lukavi , podmukli , promućurni i uvijek štedljivi Jevreji” antisemitska. Naprotiv to je historijska činjenica koja počiva na pozitivizmu. Naime , egzodus Izrailjaca tokom Staro i novo zavjetne historije upućuje da su samo na tim karakternim osnovama i osobinama i pojedinaca i kolektiva , mogli opstati i preživjeti egzodus , i kao jedinke i kao narod.

Da li u sprezi sa masonima , iluminatima ili nekim drugim podzemljem, njihove uvijek dobro uvezane zajednice , su uspjele obezbjeđivati novac potreban za lake i najteže oblike lihvarstvo , od najnižeg do najvišeg nivoa. To je donosilo silan novac, koji je vremenom rastao do basnoslavnih , u ono brijeme nazemislivih iznosa. Na tim principima je nastalo bankarstvo, koje se nije previše mjenjalo do današnjih dana.

Ovaj dio studije i nastavak se ne bi mogao jasno obrazložiti bez priče o najuticajnoj svjetskoj porodici Rotschild.

Njihov uspon počinje polovinom 18.vijeka u getu u Frankfurtu. Mayer Amschel trgovao novčićimai stekao ugled pouzdanog partnera, što mu je omogućilo napredak. sinove je uputio u London, Pariz, Beč i Napulj. da tamo osnivaju podružnice koje uskoro postaju dobro umrežene vodeće banke. Najbrže , blagovremene i najpouzdanije informacije donijele su Rotschildima nevjerovatnu moc i bogastva.

Njihove “usluge” su koristile generacije vodećih evropskih kraljevskih kuća i političari poput Metternicha, Disraelija, Bismarcka i Napoleona III, Britanske krune , skoro svi evropski dvorovi….

Rothschildi su financirali bezbroj ratova, kolonizaciju Afrike i Australije, Britansku kupovinu Sueckog kanala,industrijalizaciju Europe, jačanje Hitlera i nacističke Njemačke, I i II Svjetski rat , sa Morganovima su učestvovali naoružavanje Japana i Hitlera i ostalih učesnica u sukobu , na globalnom i svim drugim nivoima, kao i napad na Perl Harbur…

Jedan Rotschild je bio prvi Židov u britanskom parlamentu. Dobijali ( kupovali su) plemićle titule, kao i mnogi drugi jevreji. Postali su najžešći cionisti, beskompromisni zagovornici stvaranja države Izraela na tlu Palestine po bilo koju cijenu. U tu svhu bjesomučno i predano su kupovali zemlju u Palestini , za buduća jevrejska naselja i tako postavili temelje državi Izrael.

izraelcima je suđeno krvni neprijatelji do groba i vijeka vjekova sa svim religijima i narodima svijeta. zato su raseljeni i ima ih u svakoj zemlji svijeta.Kako je sve u parovima , Kad jednom svane , drugom smrkne . U međuvremenu u svim eskalacijama sukoba najbitnije stavke su krv , progoni i nestajanja.

U prethodnom poglavlju se ovlaš dotakasmo 1917. godine ,Velike Britanije i njihove uloge u prisilnom , bezobrzirnom i vrlo agresivnom (blago rečeno) naseljavanju Jevreja na svetom tlu Palestine. Međutim kako smo naveli sve je zvanično počelo 118 godina ranije , 1799 godine.

Godinu dana ranije 1798. u borbi sa Velikom Britanijom za dominaciojom nad Sueckim kanalom čvorištem Evropske trgovine sa Bliskim i Dalekim istokom i Oceanijom u bitki Kod Piramida porazio je Tusrku vojslku i osvojio Egipat.

Njegovi dalji planovi su bili vezani za Palestinu i osvajanje Svete zemlje i naseljavanje Jevreja na njenom tlu. U tu svrhu je sastavio proglas koji je pozivao Jevreje na naseljavanje Palestine uz njegovu vojnu podršku.

Vrlo je čudno , iznenadno i skoro bezrazložno njegovo napuštanje Egipta bez borbe i odustajanje od daljeg osvajanja Bliskog istoka.

Za takav postupak može se navesti više uzoraka:

I.  U pomorskoj bitki kod Abu Qira,na Nilu, francusku je flotu porazio britanski admiral Horatio Nelson. Ovaj dokaz uzimamo sa rezervom. Stradanje francuske flote nije bilo toliko veliko , kako se navodi , obzirom da se sva vojska vratila u Francusku.

II. Koristeći Napolenovo odsustvo Austrougarska je ponovo zaposjela Sjevernu Italiju i postala prijentja Francuskoj..

Iii. Zbog političkih previranja u Francuskoj Napoleon je 1799.potajno napustio Egipat i priključio se uroti protivDirektorija. Proveden je državni udar i urotnici su uspostavili novu vlast koju su činila trojica konzula – Konzulat. Uspostavljena je  vojna diktatura. Vlast je centralizirana, Napoleon je imenovan Prvim konzulom i postao je neograničeni vladar. Uloga parlamenta bila je minimizirana.

Također su centralizirane financije i osnovana je državna banka – Banque de France. Jedan od glavnih osnivača i finansijera je bila porodica Rotšild. Po osnivanju banke je izašao proglas / poziv Jevrejima da naseljavaju Paletstinu. međutim Napoleon je odustao od vojne podrške naseljavanju. . Napoleonova vizija židovske države na Bliskom istoku u tom se trenutku nije ostvarila, ali nije ni nestala. U kasnom 19. stoljeću ovaj plan su oživjeliBritanci.

IV. Tokom pohoda na Egipat Napoleon je sa sobom vodio trust mozgova , 150 učenjaka raznih grana nauke radi znanstvenog proučavanja topografije, historije , religije , flore i faune područja koja je namjeravao osvojiti.

Tada je prvi put došao u direktni dodir sa Islamom i Kur'anom. Nova religija ga je odušervila. Kuloari šapući da je prešao na Islam. Kao proizvod toga je hitno otvaranja studija Orijentalistike kao nove naučne grane na Sorboni.

I umjesto da osvoji Svetu zemlju i islamske zemlje , okrenuo se prema Evropi i žestoko krenuo protiv hrišćanstva , porobljavajući skoro čitavu Evropu do Moskve . (No, to je već druga priča.)

Nsimo sigurni u tvrdnju da su Jevreji bili potaknuti Nepoleonovom vizijom o naseljavanju Palestine. Oni taj san nikada nisu gubili iz svog bića- Ali sada su finansijski toliko ojačali da su bili glavni finansijeri evropskih dvorova i vlada. Znali su višemilenijskim atavističkim iskustvom da novac može sve. sa novcem i bogastvom je jačala i svijest o nacionalnom identitetu, želje za emancipacijom , povratkom u Palestinu i osnivanju matične države za sve Izrailjce. .

Tako je stvoren jevrejski nacionalistički pokret nazvan cionizam. Cionizam je imao svresrdnu podršku svih jevreja. Glavni zagovornici , ideolozi , osnivači i finansijeri su bili njemački jevreji zajedničkog imena Aškenazi (Nijemci).Aškenazima su pripadala sve najuticajnioje jevrejske porodice počev od Rotšilda, Rokfelera,Wallenberga  , Kronenberga…

I krenuli su u akciju. Na svim nivoima i svim pravcima:

1897. u Baselu u Švicarskoj, gdje je održan Prvi cionistički kongres. Iako se  formalnim osnivačem smatra se Theodor Herzl, sasvim je izvjesno da su sudbinu iz sjene krojile navedene porodice. Zbog poslovnog i fiinancijskog poslovanja bilo je nužno da se ne eksponiraju u ne dovode u konteks cionizma.

U prvo vrijeme cionisti su se dvoumili u izboru zemlje za održivi opstanak Jevreja i osnovanje vlastite države. U opciji su bile dvije zemlje . Argentina i Palestina. Ipak , 1906. odabrana je praktičnija , prihvatljivija , podložnija , nemoćna i slabašna Palestina.

Novaca je bilo na prete. Ciionisti posjeduju moć i finasije, burze i bankarstvo , ratnu i tešku industriju , farmakologiju , vlade , senate i parlamnete širom svijeta.Ostalo je bilo stvar novca , korupcije , mita dogovora i rutinne.

Cionistički pokret je lobirao , mahom finansijski i gospodarstveno , kod kolonijalnih sila da podrže masovne naseljanje Židova u Palestinu i uvaže sve cionističke zahtjeve za vlastitom državom

Po okončanju prvog svjetskog rata 1917. pobjednice Francuska, Sad i Velika Britanije su za protektora/ kolonozatora/ porobljivača Palestina postvile Veliku Britaniju.

Glavni sudionici i izvršni producenti genocidnog projekta nestanka Palestine i Palestinaca su bili Velika Britanija i cionisti na čelu sa porodicom Rotšild, uz svesrdno aminovanje i podršku Zapada .

Sudbina Palestine je definitivno zapečaćena Balfourovom deklaracijom iz 1917. objavljena je britanska podrška “nacionalnom domu jevrejskog naroda” u Palestini. Deklartaciju je j, u obliku pisma, sročio i potpisao tadašnji britanski ministar vanjskih poslova Arthur James Balfour i adresirao na ruke barunu Rothschildu, vođi britanskoga cionističkog pokreta. Pismo je podržao tadašnji britanski premijer David Lloyd George koji je cionist postao 1914. godine i izvršna vlast uz saglasnost nakaradne , zločinačke i trule britanske krune i oba doma britanskog parlamenta.

U periodu između 1917.-1948. su se na svjetskoj pozornici dešavale mnoge promjene , krize kolonijalna osvajanja i prekrajanja svjetske geopolitčke karte. Između ostalog desio se i stravični II svjetski rat kojim je kulminirao opštim i sveobuhvatnim pokoljem , koje je začinila zločinačko teroristička SAD bacanjem atomske bombe nad nevinim stanovništvom što je samo u tom krvoločnom i neljudskom poduhvatu rezultiralo milionima , u krajnjoj konsekvenici desetinama miliona mrtvih.

Kroz isti period su se na tlu Palestine dešavale tragične stvari za Palestinski narod. Sve je kulminiralo 14. maja 1948. godine. Britanci su za taj datum istek njihovog kolonizatorskog mandata nad Palestinom. Godinama , decenijama su velika Britanija i jevreji koordinirano provodili strategiju i akcije na ustoličenju cionističke države Izrael. Tako da nimalo ne čudi da sje na dan povlačenja Britanaca iz Palestine David Ben-Gurion, tadašnji vođa Cionističke organizacije, proglasio je osnivanje države Izrael.

Sve dešavanja koji Palestinci označavaju kao AL-NAKBA – katastofa se mogu svesti u jednu apokaliptičku rečenicu:

Cionistički projekt uz svesrdnu podršku Zapada prvenstveno Velike Britanije i SAD i ostalih velikih sila je imao za cilj iskorijeniti Palestince s njihove zemlje, brišući palestinsku baštinu i kulturu.

Zapravo jeidnstveni cilj projekta bio je čisti genocid – zbrisati Palestinu sa karte svijeta.

No , to nije sve. To su samo osnovne konture horor cirkusa svjetske zbilje i nepravde.

U slijedečim nastavcima ćemo pokušati nešto malo više reći o zakulisanim ranjama , podmuklim igrama i zlu koje se nadvilo nad Palestinom Svetom zemljom.

Nastavci slijede.

Mak Dizdar – Kosara

 

Kad je nekud gone preko oštrog drača

Gradim most od ruku njime da korača

 

Sve dalje je vode preko mutne vode

Ali čudom stiže meni sve to bliže

 

Glavu čistu meću pod oštricu mača

U sebi si viša U meni si jača

 

Tebe više nema Al ti nisi nijema

Na nebu se javi ko crvena rana

 

Ozvjezdana


























												

Zapis o Mak Dizdaru – Bosancu

 

 

Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. listopada 1917. – Sarajevo, 14. srpnja 1971.)

 

  

Bosna zemlja Božije milosti sanja

Mjesečeva modra rijeka

 

Danas je dan Maka Dizdara.

Imao bi  njegovim rečnikom rečeno

okruglo sto plus godina

Imao bi ali nema

Ima ih mnogo više

Kao nasjtariji bosanski stećak

I još više

i još dublje

kao  Modra rijeka

To je tisuće ljeta i koji eon pride

 

Mi smo naopaki

Mi unaprijed računamo godine

kojima je Mak unazad kroz istoriju tragao za Bosnom.

 

U traganju za korijenima

ogradio  šedrvan kojim teče poezija

kristalna kao nevino srce pisca

***

 

Nećemo večeras pričati o Maku.

Pustičemo druge, one koji se dva puta godišnje susretnu sa imenom Maka Dizdara.

One koji su plaćeni i koji obilježavaju datume.

Zapisničari i prepisivači.

 

Mi sa Makom pričamo tokom čitave godine.

Moramo. Iste smo fele. Bosna nam je u srcu.

 

Ne ova ili ona Bosna.

 

Naša Bosna je zapisana velikim slovima  u knjizi Božije milosti.

**

Zapis o zemlji

 

Pitao tako jednoga, vrli pitac neki

A tko je ta, šta je ta da prostiš

Gdje li je ta, odakle je ta, kuda je ta bosna rekti

 

A zapitani odgovor njemu hitan tad da dade

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa, da postiš

I hladna i gladna

I ktomu još da prostiš – prkosna

 

**

 

Reći će vam neuki da je Mak Dizdar  tamo neki bošnjak.

A nije.

Rođen je kao  Bosanac , musliman i takav je umro.

Bosanac je što i dalje  o Bosni snije ,

Put Kamenih cvijetova ili Modre rijeke.

I svjedoči poput stećka.

U Bosni toj žive da prostiš

ti neki dobri, Bogu mili ljudi ;Bosanci.

 

Oni drugi i ne shvataju da su im imena  izmislili

i zapisali ljudi zli.

Zato im se um smara kao naopako smotani fišek košpica,

koji blećci ne mogu da prokuže.

 














												

Natakaren i natandaren u službi sinonima

 

Adaktiran i nogiran  jedan drugom pjevaju u razdiok te ljubim.

Slobodno se može reći da su sinonimi mahalskom izrazu natandaren, ili onom pogubnijem natakaren.

Čudno,  mislimo  mi ,  šta se sve može  ukantati u termin pod ad akta.

Samo adaktiranje  je  jako intrigantna radnja .

Dok adaktiraš hejbet bilo čega, ono prošo tren, a niko ni da zvrcne  :  oprezno.

Valjda prezaposleni.

Ili se plaše dana koji trebaju sa sobom povući što više insana.

To im je , izgleda, glavni pos'a.

Strah !

Nije bitno od čega.

 

Što bi poete rekli:

– Plašio se ili ne, bićeš adaktiran.

U prevodu:

-I poete su ljudi, pa često zaborave da bušilica nikom ne prašta.


												

Tatjana Lukić – Slovce Ljubve

 

još ga se nije zasitila kirka

ali on će se meni vratiti

 

on: jarećom kožom ogrnut

u kosi do pasa : on

 

mulj će ga meni izbaciti

zato oštrim škare

i pripravljam vrelu vodu

perje rastresam sanjiva

 

iz plitkih voda raci se izvlače

od jutra će pragu dopuzati

 

ali i on:napukla zuba

nokta pocrnjela

na oteklim očima i stidnim vašima

moj će se dragi

vratiti

 


												

Vremeplovska premetaljka /Igrokaz 16.Oktobar/Listopad

 

Danas je ponedeljak, 16. oktobar/listopad  289. dan 2022 godine. Do kraja godine ostalo je još 76 dana.

Nažalost biva što valjda nikad nije. Ljeto polovinom oktobra.

A mi se upravo naštelili   da napišemo,onako po naški,po tabijatu:

Kako se dani tanje to postaje beternije. I vremenski i očevidno.

Počele su kiše ; one hladane dosadne jesenje kiše.Ne može čovjek nosa promoliti.

A ono jok. Upeko zvizdan i zamalo ne proglasiše pandemiju sunčanice.  Aha kad bi se zezali i maglu prodavali.

Tada skontamo, hajmo se fatat  lendohavizanja. Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik onim koji su kišili , dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće vratiti.

I bolje je.

Za neke kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili se.

Druga vremena su toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke

stvari. Ali to je samo američka  , po običaju morbidna opsjena ,  koja nema veze sa stvarnošću i pameću.

A jopet mislimo   za ovo  ljetno vrijeme možemo kriviti Toplane.

Igraju sa sa danima , a oni ima se svete.

Ha toplane potpale željezariju , dani procvjetaju.

Toplane radi uštede privrnu dotok toplote, dani se slede.

Što bi poete rekle:

-Šta zna papak kad u Sarajevu počinju zimske igre.

U prevodu:

– Počinje kad počne , i to je to. Nema to papak u damarima.


												

Octavio Paz – Dva tijela

 
 

Dva tijela licem u lice,

ponekad su dva vala,

a noć je okean.

 

Dva tijela, licem u lice,

ponekad su dva kamena,

a noć je pustinja.

 

Dva tijela, licem u lice,

ponekad su korjenje

u noći spletena.

 

Dva tijela, licem u lice,

ponekad su noževi,

a noć  munja.

 

Dva tijela, licem u lice,

dvijee  zvijezde koje padaju

u prazno nebo.

 










												

W. Shakespear – Sonet VXVI









Umornom od svega u smrt mi se žuri,
Jer videh zaslužnog kako bedno prosi,
I nitkova što se bogato kinđuri,
I odanost kako poniženja snosi.


I zlatna odličja o pogrešnom vratu,
I savršenstvo u blatnom bešćašću,
I device silom predane razvratu,
I snagu straćenu nesposobnom vlašću,

I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja,
I zločince kako vladaju dobrotom,
I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,


I kako iskrenost brkaju s prostotom:
Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati,
Od nje me tek ljubav može sačuvati.






												

NOVELA MATVEJEVA – Volim kuće

 

Volim kuće gdje stvari nisu imućstvo,
Gdje su stvari lakše no čamci na užetima.
I ne volim stvari bez preimućstva
Čarobnoga opštenja sa njima.

Ne, ognjište, tvoja moć se u tebi ne sadrži,
Ko usta riječima možeš se nabiti
Drvima – ni tad se neću da opržim,
Međ kamenjem i drvima neće vatre biti.

Kažu mi: baci sanje, riši zbiljnost,
Piši kao što jest – čizmu, potkovicu, krušku.
Ali u zbiljnosti postoji vidljivost
A ja tražim ispod vidljivosti dušu.

I ponavljaću svuda i uvijek:
So nije u soli. Ni klin u klinu nije.