Opet zapjevaće  ljeto

u srcim našim

ti ćeš se smijati

nestašnim rukama

što ti halje neredu vode

Opet zaplesaće noći

u očima gledajući mjesec

što stidljivi pogled skriva

što biserje tvojih grudi

svjetlošću jačom od njegove sja

Opet ćeš kao nekada

kriknuti  voli me jače

od bure što lađu na dno mora šalje

da osjetim uznos  ka zvijezdama

što vrisak utrobe tka

Opet ću  kormilarom ludim biti

voditi tijel0 u  luke tvojih đardina

iskrcvajući se na svakom proplanku

cvijetnom rosom što ti tijelo kvasi

tragajući  za opojnima dolinama naših čežnji

I opet kada bih birao mrijeti

tamo gdje mi sudba kazne sprema

ili u skutima tvojim u cvatu branja  što drhte

dvojbe nemam voljena iako znam

mnogo hrabrosti treba za povratak naš

Miris jeseni u tebi  oplakuje

moje snove kišom rušene

na uglu iznad pješčanog sata

vrijeme je zastalo

objavivši ponoć

Meki talasi jutra nadolaze

nježno dodiruju obale svijesti

otvarajući sedefaste obale sna

po ko zna koji put treba ustati

ostavljajući za sobom dveri

noćnih putovanja kroz ljubav

koloplet mirisnih snova koji nestaju

u bespuću šarenih iskrica svjetlosti

koje bolne probijaju kroz proreze jave

poput hiljada blještavih maglica

najavljujući ponovno rađanje.

Sanjah te sinoć mila moja

zvala si me u svoju baštu

čuvarice njena

mirisi tvoga tijela su mi šaputali

uđi u baštu mili moj

miriši i beri voće moje.

Ja ti odgovaram

tvoje bašte su snovi

koje sanjam

vidim ih

one cvatu

uzbibane

ne mogu da dišem

Želim ih mila moja

ali

ne ide to tako

ništa ne brini

doći će vrijeme

bašta tvojih.

Nije došlo

skršeno je

ledenim valima

nenadanog rastanka

Oprosti mi mila

bejah častan i dobar

sada sanjam neubrane bašte

čuvarice srca moga.

Djeci mojoj ,

hoću da znate

jer vrijeme  leti

a kalendari sve tanji

Hoću da znate

nije sve ono što vidite

kada mene gledate

izborani starac

malo nabildan godinama

sjaja i raskošem prošlih života

koji često opametuje

radi po svome

unatoć vašoj brizi

nerazumu mojih činjenja

Hoću da znate

u jednom kutku mene živi beba

koja tek je proplakala

i boji se strašnog  svijeta

koji će poželjeti uprljati

čednu djetinju dušu

Hoću da se sjećate

par vijuga dalje ja sam dječaćić

koga majka i baba na grudi povijaju

dok se smješim na majušnu tek rođenu sestru

i dva brata u neshvatanju rađenja života.

Hoću da bolje pogledate

vi vidite jedno ohrndano biće

vama drago

volite ga

ali opet nekako vam nalo težaju

njegove ruke milovanje

iako ništa ne traži

samo kukuriče budite dobri

osmjehom vam ljubav poklanja

Hoću da bolje pogledate

iza tog možda umornog osmjeha

decenije briga i ljubavi

kako ćete ispasti

urezana molitva Bogu Jedinom

molim Te spasi  ih od zla

Hoću da mi bez straha prilazite

Nemojte se plašiti

Ne znam kada ćete čitati moje riječi

možda će u mom pogledu biti bjelilo

u ušima beton  bez eha

u umu praznina do neba

ali znajte u srcu će uvijek gorjeti plamen ljubavi za vas

u duši će mirisati nježni cvjetovi milovanja

malene tatkove bebice

Hoću da mi bez straha prilazite

u meni još uvijek samo dobro stanuje

čak i ako ne bude   slike u očima

ako se ton ehom nerazumu gubi

znajte da vas osjećam

milujem i volim

iskrenom djetinjom dušom

kao i prvog dana

kada sam vas ugledao

i poljubac na ružičasta lica spustio.

Vaš nerazumni otac

Milostivi bdije nad nama

Zvijezde sjaje

boje plešu

riječi plove

ljubav iskri

zapisana

tvojom nježnom dušom

kleknem

zahvaljujem

bojažljivo

Hvala Gospode

život je prelijep

Mak , mak , makovi

sjajni crveni makovi

u polju zelenom

dozivaju  didan dan i budućnost

Jedan Mak nad makovima

osmjehom nalik na snove

osvanuo u domu mom

donio miris proljeća u srca naša

Plavet neba iskre u očima

dubljim od mora jadranskog

talasajući ljubav neizmjernu

u srcima roda svog kao strašni poglavica Tigar koji…

Blagost djetinjeg srca

korača stazom razigranih makova

nalik čaroliji zvježđa nebeskog

što  obasjava pute zaljubljenih

Ponekad ostajem bez daha

zagrljen djetinjom ljepotom

nijemim pogledom uprtim u nebo

Hvala na milosti  Gospode Ljubavi i Dobrote.

Zamislite

vrućina je

godišnje doba nije bitno

gorite

u vama vrelina,

ništa ne pomaže

ni lubenica

ni improvizirani hladnjak

ili dječiji tuš

ni hladni voćni kup sa kockicama leda

i razlivenim šlagom

obojen čežnjom jasmina

A onda

niotkud

stvori se prelijepa Ona

Žena

okupana mirisom jasmina

a Djevojčica

Krhka ruža

a Princeza

odjednom rajski mir i tišina

ime jasno

miriše na cvijet

nevin i bijel

ne smiješ ga izgovoriti

nebo da ne naljutiš

Njen

Ocean dubok kao iskon

uzburka nježnost

Nadu

Imate osjećaj da vam ispod nogu teku rijeke

vjerovatno modre

bosanske

i balkanske

pogled u nježne oči

srce obuzme milost

blagost ganuća do suza

sve žestine nestanu

ostaje samo jedna pomisao

uzvišena ljubav

Tišina i sni

i talasanje

pitam se kome pripadam

Nekad , je'nom neki čovjek ispod jednog drveta

sjeo na travu naslonio se na drvo

da predahne.

malo umoran bio i zalego

kako poravnio namah zaspao

kako zasp'o tako usnio

sanja listove mnogo lišća kako pada

sve više o jada njegova

na njemu se skupljaju

i sve više i još više

zatrpavaju ga i pretrpavaju

guše ga nema vazduha

prolaznici vide čovjeka

kao se grči i batrga

jedan od dobrih ga prodrma

da li ste dobro

dobro sam

ja fataljist

kak bi rekla filjozofi

u redu je biti fatalist

nisu filozofi što su nekad bili

ne treba im vjerovati

ja fataljist

kak bi rekla fillozofi

ništa loše

dobro kad rečeš

tješi Dobri

nije to ni tako loše

i nije plaćaju me za to

usta fatalist uzme šiljak polegnut u travi

i nastavi raditi svoj ekološki posao