Djeci mojoj ,
hoću da znate
jer vrijeme leti
a kalendari sve tanji
Hoću da znate
nije sve ono što vidite
kada mene gledate
izborani starac
malo nabildan godinama
sjaja i raskošem prošlih života
koji često opametuje
radi po svome
unatoć vašoj brizi
nerazumu mojih činjenja
Hoću da znate
u jednom kutku mene živi beba
koja tek je proplakala
i boji se strašnog svijeta
koji će poželjeti uprljati
čednu djetinju dušu
Hoću da se sjećate
par vijuga dalje ja sam dječaćić
koga majka i baba na grudi povijaju
dok se smješim na majušnu tek rođenu sestru
i dva brata u neshvatanju rađenja života.
Hoću da bolje pogledate
vi vidite jedno ohrndano biće
vama drago
volite ga
ali opet nekako vam nalo težaju
njegove ruke milovanje
iako ništa ne traži
samo kukuriče budite dobri
osmjehom vam ljubav poklanja
Hoću da bolje pogledate
iza tog možda umornog osmjeha
decenije briga i ljubavi
kako ćete ispasti
urezana molitva Bogu Jedinom
molim Te spasi ih od zla
Hoću da mi bez straha prilazite
Nemojte se plašiti
Ne znam kada ćete čitati moje riječi
možda će u mom pogledu biti bjelilo
u ušima beton bez eha
u umu praznina do neba
ali znajte u srcu će uvijek gorjeti plamen ljubavi za vas
u duši će mirisati nježni cvjetovi milovanja
malene tatkove bebice
Hoću da mi bez straha prilazite
u meni još uvijek samo dobro stanuje
čak i ako ne bude slike u očima
ako se ton ehom nerazumu gubi
znajte da vas osjećam
milujem i volim
iskrenom djetinjom dušom
kao i prvog dana
kada sam vas ugledao
i poljubac na ružičasta lica spustio.
Vaš nerazumni otac