Bleki – Ti koja si đardin

 

 

 

Ti koja si nebo

Mir duše moje

Nevinost moga grada

Djetinjstvo naših sanja

Zemlja milovanja

Nalik mojoj duši

Nedostaješ

 

Ti koja si

Prozračni leptir sjena boja

Lepršavo nebo plavetne duge

Krhka ljubičica mirisnog srca moga

Nježna rječica mojih misli

Jorgovan bijeli mojih sanja

Tišina zvjezdana naših putanja

Boliš

 

Ti koja si svjetlost u mojim očima

Uzburkani vjetar u damaru mome

Osunčano more u kome se utapam

Kristalna ljubav kojom se grijem

Kao moj Krad čednosti

Bjelina nevina u izvoru života

Pupoljak ruže što me latima umiva

Raspjevana čežnja na mojim grudima

Tiha strast purpurnog đardina

Svježina  nestalog  proljeća

Ne kopniš

 

Ti koja si đardin blještavi

Beskrajna duga raspjevana

Lotos nevini ubijeni

Velovi obnaženi uzbibani

Ruža rumena procvjetala

Snjegovi raznježeni u krvotoku

Kao moje srce poludjelo

Talasi razbludni  u ponoći

Svitanje zore na jastuku

U akšame krotke podatne

Ljubavi moja jedina

Željena ko grlica bijela

Ljubavi moje

Željna ostala

 

Hvala mila

Tebi koja si

Moja malena

Dobro mi došla

Na kraju puta

Srca slomljenog

U moju tugu grlice mikla

 

Ti koja si nevinost  sada spiješ

Na odru  od ljiljana

bjeljih od naših dana

u milosti prošlih sanja

plava svjetlost raznježeno

kose ti ljubljene miluje.

 


												

Bleki – Progone me djetinje godine tvoje

Progoni me 

djetinje lice nježno

miris jedanaest godina

pupoljcima orošenih

 

tada te spoznah mila

uplaših se  ljubavi svoje

ljepote tvoje

u potonjim vremenima opjevane

 

ti malena i mila

ja maloumnik razvratni

šta sam mogao

proklinjati ne znam

 

kako ćeš čednost ružiti

bježati nisam naučio

ko je od ljubavi pobjegao

samo sam se sklonio

i čekao da odrasteš

 

potom osjetih  trag rose

na  kristalnim grudima

tvojih sedamnaest godina

i opet se sklonih

 

nije red cvijeće blatom zalijevati

uprljale me godine moje

a sada smo snovi 

djetinje mi  duše moje

 

a ti safir 

kao kap rose

na dlanu mome

skupljaš ljeta svoja

bolna

i odlaziš


												

Memento rose – Lijepe li ste ljubavi moje

  Nebeska ruža Centofilija  Ruža ljubavi Zelena ruža

Dijete u oblacima  Copy (3) of ona spavau plavom Blažena Luca ona pod velovima-plava

Mila Moja  Autoportretova ljubav  Mali princ 

Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje

Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje

Svjetlucava li si Vranjanko jermenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala

Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio

Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije

Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala

Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije

Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače

za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca

Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije

Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj

i suza više neće biti

Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ

Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja

Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam

Živio ti nama Maksumče Milo !

Bleki – Zbog njih drumovima hodim

 

Uvijek se pitam

ne prestajem

ko je to u čast predaka mojih zalutao

svojom krvlju moje damare obojio

da volim lepršave daljine

ljepotu Božijih puta orošenih cigankama

plavim i crnim

da mi djevičanske ljubičice poklanjaju

ljubav snovima boje

da bih plakao

zbog njih

 

uvijek se pitam

ne prestajem

zašto je ona uvijek tu

hiljadu velova

i likova

uvijek nova

neupoznata

 

Hvala TI

za svaki od drumova

što mi ih poklanjaš

Bože milostivi

a ja još uvijek plačem

zbog njih


												

Bleki – Umorno Ciganče

 

 

Umorno Ciganče malo

leglo je ispod mosta od duge

prostrlo meki  ležaj od boli i tuge

pod glavu stavilo jastuk nježnih snova

prekrilo se plavetnim  prekrivačem neba

u kosi mu zablistala srebrena mjesečeva sjena

 

Umorno dijete

je ležeći zaspalo

a možda i umrlo

nema važno

polja mirisnih

djevičanskih ljubičica sanja

čuje pjesnika što pjeva

 

konji umorni stoje i neće da radu

jerbo more ih žeđu i gladu…

to je ciganska noć

Njihhhhaaaa

 

Kolone ljudi prolaze gradom

zombi u žurbi

ne primjećuju dugu

ni dječiju tugu

ni jastuk od snova

ni briga ih

što umorna djeca

umiru od samoće i gladi

 

o Bože Milostivi

i djecu

kao

i konje

svuda oko nas

ubijaju

zar ne