Category Archives: Humor

No comments

Novogodišnji igrokaz oliti rezime

  By Basne, Humor

Smjena stađuna oliti vakata

    

Novogodišnje slavlje

Iskrice zimskog jutra

Danas je  01. Januar / Siječanj 2020.  godine.

Nekome je nedelja , a nekom 30. februar . Sve zavisi od trpeze .

Nekom se posrećilo, nekom nije. A jopet nekoga glava boli, raspada se. Da nije Bosanska, navikla na sve, kao da je od mramora, čo'ek bi rikno, načisto.

A ipak, sve zavisi od konzumacije. Ako je bila skupa, ništa se tu ne može učiniti . Otišla lova, anamo onaj jao pao; dabome takulin , na niske grane.

Ona otišla se godina rasplakala k'o svaka stara godina.U 00 00 časova , u onaj statični tren poljubaca i čestitanja , predala žezlo i krunu novoj misici. I ode u mirovinu.Historija će suditi; jal zasluženu, jal beternu.

Jal za škarta po individualnim učincima. Ti su vrlo takarli i vrlo pogubni. Mnoga je ljubav zaplakala i otišla sa Starom damom.

Ne znamo šta da kažemo!?

Malo smo zabrinuti.

Smjena godina na ovakav način nije nikakav fol. Doleti ta Nova godina nenajavljena. rekoše nam da smo blečci. 365 dana se ona najavljuje , a mi iznenađeni.

Nismo blečci , samo hoćemo reći novu misicu ne poznajemo.

Mogu nam uvaliti šta žele.

Može se neka stara, beternija, prerušiti i doći da nas tandara i da nam ne da disati . Čuli smo ima taj neki liftting .Mi mislili to je inženjer za lift ili lift specijalno za injženjera, ali nije. Time se lice i šta ti mi znamo (joj,kuku levatima), još može srediti da bude ko novo.

Kažu i onamo ona, bušna ko cjedaljka ili još bušnija od sindžira, se popišmani i neće da se buši i postane ko nova. Ali dotična ne mere više piškiti ko iz lavora, već na slamćicu. Sve nam je jasno, osim ovo na slamčicu. Ako je ko nova kuda je proture.

Valjale bi Ujedinjene nacije donijeti neku vehtu rezoluciju, sa uslovima za natječaj za Novu godine. Nabrojati uslove kake samo oni znaju. Cifrasto, zakukuljeno, zamumuljeno i nedjelotvorno, da to ni pas sa maslom kao i obično ne bi pomiriso, a kamoli svario.

Recimo vako:

Aplikacija za novu misicu te i te godine, da se ta i ta, taka i taka, mere prijaviti samo ako ispunjava ove i one uslove, na onaj ili ovaj način. Svaka korektura i nedosljednost u CV se ne toleriše. Ukoliko dotična ima mitološke kvalifikacije , beterni CV se prihvaća. I nema nadogradnje himena. Il je bušna , il ‘ se jemala takariti sa generalnim sekretarom , ako nije prije toga sa vaskolikom CIA.

Kako sada nema nacističkih ratnih zločina, za sekretare UN bi trebalo početi birati ratne zločinace iz Ruande , Srbije,Hrvatske , Crvenih Kmera ili nekih nižih demokrata. Ista fela.

( Međutim, kandidatkinje se namah pobunile a da ni jedna nije poslala CV.

Kažu , taki koje vi predlažete su jal pederi, jal hadumi , a mere bit da bidne i sveštena lica ili pretile razrooke fukare. A to mu na isto izađe. Ni jedan ne može potrefiti anamo onu, ako su ikad i čuli za nju. O muškim loknicama i gospojicama nećemo ni trošiti riječi.Njima smo namijenili nove Sodome i Gomora,kao i ovim nabrojanim. )

Mitološka kvalifikacija nema nikakve veze sa hostorijom i guslama,već isključivo sa penezi oliti petro dolarom.

Kada se kandidatkinje prijave organizuju se demonstracije.

Nije boni ulične ili guslarske, oliti prangijske, nego demonstracije u smislu predstavljanja.

Vi bi se namah bunili , a godina nije ni izabrana.

Nije ni čudo što UN nema povjerenje u pučanstvo. Zbog nepovjerenja  ne radi u njegovom interersu.

E , heto vam, sad. Samo se vi bunite.

Kako se velike sile sa pravom veta nikad ne bune. Oni samo veto ili zapret stave i gotova priče. Onda se međusobno lijepo dogovore uz flašu kurvoazijea, podijele interese , klepe svu moguću lovu i to je to.

Mi se pitali zašto se kurvoazije ne zove Žestoki Dry Red Black Afrokurvoazije. Tako bi se svi potamanjeni narodi našli u bjelačkom mraku od pića. Kad ima Red Bul, Black Daniel i Bik Koji Sjedi zašto ne bi imala i Mehka Crvena Crnoafrička Kurva Azije. U jednom imenu pobrojani svi potamanjeni i tamanjeni narodi i oni koji se i dalje tamane.

Ovi mali , se samo nešto bune i demonstriraju, na terorizam pozivaju. Zato ovi disciplinovaniji, koji imaju veto umjesto žezla, moraju biti malo oštriji. Ako treba ,valja nekoga i ubiti ili silovati, za nauk onim drugim, da ne dižu prašini.Nije bitna masovnost.Ono bolje se plaća , ako je masovnije.

Eto kakvi smo vam mi. Bira UN misicu, a mi našli tabiriti politiku. Izvinjavamoi se, mlogo se izvinjavamo.

Mi , čim pomislimo na žestoko a ljuto, na umj nam pane jal đardin , jal znate već šta. Nekome se posreći da mu je žena takva i još plaho voli surbote. Ne one koje su prošle, već ove nadolazeće. I kod žena je svaki dan surbota, ili bi htjele da bude.

Kad bi se formalizmi ispunili, cjelokupno svitsko pučanstvo glasa i nema veta i zapreta.

I tako izaberu novu godinu koja je:

-Mlada i prelijepa,visoka i stamena ,vesela i muzikalna, manje takarli , ali voli takar iznad svega, kako to misici dolikuje.

-Pametna,obrazovana,inteligentna ,snažna i snalažljiva.

–Obavezno mora biti Vila koja ima nekoliko čarobnih štapića ili Anđelica velike moći.

Ovako na papiru to idealno zvuči.

Ali ovi veliki , kaki su , imaju tehnologiju u malom prstu. Ubacili bi neku baju i opet bi izabrali neku opajdaru po svom nacrtu.

Dakle nemamo šanse da izaberemo godinu po svom izboru. Možemo: ili pjevati borbene pjesme ili ne pjevati borbene pjesme. Nema treće solucije.

Pitate zašto pjevati borbene pjesme?

Ko pjeva zlo ne misli!

Postoji jedan tračak nade,da godina bude po našem izboru. Recimo da se veliki zabave o svom jadu.

Kako , pitate vi.

Evo ovako crtamo mi:

Jel sve svete knjige pišu o uništenju silnika , pogana, bogohulnika , zločinaca , pederčina i njihovih jataka?

Pišu.

Jesu li uništeni, Nojev narod,faraon,sodoma i gomora, zemlja Mu, Atlantida, Babilon, Grci, Izrailjci, Perzijanci, Rimljani, Turci, Španci, Briti, Rusi, Staljin,Mao,Sadam,Gadafi i slični? Neki su se sami ubili – one sije  kukavice.

A recimo,jesu li Velikokroati i Velikosrbalji se pritajili ko svi grmalji. Ali kad tad.

Jesu , a nisu.

Red za pržun  niko ne može izbjeći.

Šta nam je ostalo. protzabirit?

Još samo glavne bogohulne kolovođe / golovođe Vatikan i SAD.

Za Vatikan se ne brinemo,on se sam urušava, ide na ruku Nostradamusovim proročanstvima i zavještanju iz Fatime.Ne mogu oni ništa sakriti. Ako misle da nisu upoznali svijet sa pismenijem iz Fatime, nikako ne znači da se ono neće obistiniti.

2056 ili 2o65. godine. papir se malo zamrljo pa nam izvor nije siguran u godinu.

Dakle ostale su samo SAD.

A SAD imaju: Tihi i Atlanski okean,cunamije, Jelstounske mega vulkane, ,rasjede,tornada i još mnogo prirodnih ljepota i sila. A i sa neba ponekad nešto hekne, dritou Ameriku. Pitajte diniosauruse.

Nebo je uvijek znalo riješiti probleme nevinih i odvojiti ih od silnika i iskvarenih ljudi. Ovi potonji i ne vide, ali je razdvajanje počelo. A i nisu neki ljudi. Prije bi se reklo neljudi.

Poslije razdvajanja dolazi samo jedno , joj , sa ili bez : mamo mamice.

Što bi poete rekle:

Kuku kukavicama sinjim

U prevodu:

Ipak će pučanstvu jednom svanuti , svanuti svanuti …

Naravoučenije:

Pazite s kim tikve sadite. Mogle bi vam se o glavu obiti .

   

No comments

Ko se štuka taj zlo ne misli

  By Basne, Humor

I tako , rađaju se i odlaze ljudi.

Ko im kriv što se rađaju?

Pa šta ? Nikakvo čudo. Uvijek je , od pamtivijeka tako bilo.Da se nisu rodili ne bi ni otišli.

A šta je prije pamtivijeka bilo?

Pitajte naše Praroditelje. Pramajku nam nešto dobrano , plaho zasvrbjelo. A u raju se me mreš počešati. Ono moš je'nom i nogatrans.

Hvala Pramajci. Za vjeke vjekova. Jes da nas iz miline u belaj uvalila. Da nije Eva , neka bi nas duga majka  u takar uvalila . Mora žensko zasvrbjeti; sad pa sad.

Tako su za nas nastala takarli vremena. Oliti beterna.

Ali šute ljudi. Zahvalni su . Mogu se  češati koliko god hoću, niko im ne brani , osim licemjernih nevjernika , hadumskih ili tetkastih svećenika i ilmija i ostale bradate bagre i fukare, što se u torove radi zla zbijaju.

Što bi poete rekle:

Ko se štuka taj zlo ne misli.

U prevodu :

Ne budite ribolovci. Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete riknuti. A mere bit da bidne odavriječiti. A jope’ neki vole crknuti. A jema ih pa krepaju. A na priliku i nepriliku ima ih …hej mahalašu , curik , doklen više nabrajalice, skrati malo.

Jednostavno da jednostavnije ne mre biti : štuko se il ne štuko isto vam se piše , ima da te nema i to ti je to! Pa vi vidite šta vam je raditi. I nema tu ture jazije , hoš – neš , već kako ti u zvijezdama zapisano (merel vako) .

Joj , što volim zvjezdice.

Ih kaki ste. Nemojte biti na kraj srca! Ništa loše i bedasto ne mnijem , samo izražavam zahvalnost što sam napućen šta mi je radit. I vako i nako.


												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Tajna smrti je da smrti nema
			

						

				  By     Humor, Pripovijesti   			

			
		
		

			  
						
												

						
 



*


Eto, ima svakakvih ljudi, luđaka, akademika, naučnika, prevaranata…


Najviše je ipak, mislimo , hablečina.


 


Znate onu o bubrezima?


Ne znate!


Ko vam kriv.


Mi smo fin kulturan svijet, nećemo vam prodavati priče o bubrezima.


A ima ih i bijelih.


 


Svi oni debelo kidišu na naš mozak.


Sa tim bijelim.


Ko vele ; slična boje neće se primjetiti.


 


Filuju nas svim i svačim.


Eto oni nama otkrivaju toplu vodu:


Smrti nema.


Jesu nas plaho obradovali.


Namah smo roštilj nabacili i turili bijele bubrege na žar.


Joj ,jeste mahniti. Ne naše. Već ovčije, teleće, a bome poneko ima i volovske.


 


Kod nas dijete čim se dofati sise skonta da smrti nema.


Đe će ba biti smrti pored te ljepote što ti u ustima život daje.


I dite se počne  češkati. Ajd’ pogodite kuda.


 


Poslije dolaze i one druge, finte, pardon ljepote.


Đe ćeš ba umrijeti pored tih silnijeh ljepota za održavanje život.


Mi se ne smijemo počeškati. Sad već znate kuda.


Moramo otrpiti koji minut.


Joj rahatluka i radosti naše.


Sve je fino što se fino… Hajd reciti i vi je'nu.


Ne moramo se mi vazdan uvaljivati.


Hoće neko pomisliti samo nam one stvari u glavi. A jesu.


Povazdan i obnoć. Ne mrda nam iz blentare.


 


Nećemo reći šalu na stranu, jer one stvari nisu za na stranu, ni za šalu , nego drito u sridu,


ali moramo vidjeti šta nam sada  poručuju.


 


Nauka se zabavila. Pa ovo pa ono, normalno ili nenormalno.


Izmislili i njaku riječ paranormalno.


 


Mi u prvi mah mislili neko nešto para, treba mu za novo pletivo.


U prugi mah pomislili evo para, što za nas jope’ nije normalno.


Onda nam objasne to je nešto tik pored normalnog.


Mi se ne havizamo , kažemo pa to je nenormalno. Ma nije to, nego pored normalnog.


Lakne nam. Dobro je , neka njima to more, a nama nek ostave ono u sridu.


Valja ova, pajdo.


 


A mi kao mali  uzeli Veliki Kitab. Nije baš da ponekad  nije bilo milom.


Ono jes šipka, tanka ko prst, a savitljiva kao žena uz šipku, radila ,


dok nauk  nismo prifaćali kako triba.


I prvo što naučimo je da nema smrti.


Kako će bolan biti smrti kada ima raj i pakao?


Dženet i džehenem.


Istovremeno i milina i da se naježiš.


Pa vi vidite šta vam je raditi.


 


 





												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Mujo i kraljica Marija Terezija / Iz Arhiva
			

						

				  By     Humor, Pripovijesti   			

			
		
		

			  
						
												

						
Mujo i kraljica Marija Terezija


 BY HUMOR




Anegdota dana / malo bajata al’ dobra


Neko pomenu Mariju Tereziju a mi zaintrigirani pročeprkasmo po ličnoj sehari,danas se to zove vikipedija,ili vicoteka,i isčeprkasmo nešto o njoj i Muji.


Mujo zaglavio u Beču,dekintiran.Bila neka teška vremena;ne možeš groš zaradit.Tek,nekako Mujo sazna da neka kraljica Terezija prima u službu,među svoje  gardiste naočite ,mlade i kršne ljudi radi ličnog obezbjeđenja i zadovoljstva.Mujo onako mlad,kršan i naočit sazna da je plata što se nudi dobra ,što jes-jes.


 Mora tu  postojat tu neka caka razmišlja Mujo,ali šta će,mora se prijaviti ili umrijeti od gladi u stranjskoj zemlji.I ubrzo on sazna šta je to ono nešto.Izvedu Muju pred Mariju Tereziju i ona ni jedan ni dva,onako kraljičinski odrešito:


„Mladiću platu treba zaradit tandaranjem,dvadeset pet puta na noć.Ako ne bude tako ide glava.“


Bila ta ona Marija Terezija  je bila na glasu da je nezasita i da je dobar provod u krevetu voljela.Mujo nikad nije saznao da li je to ona Habzburgovica ili neka druga,ili je pak neka grofica nju glumila dok je kraljica državničke poslove obavljala.


Gleda Mujo i ibreti se ; žena obzkla safir haljinu aman anterija. U njoj izgleda mrakuša, mada je u stvari mislio: nije ova žena ni tako loša;u dobrim je godinama,da nije strankinja čovjek bi reko,kršna je.


„Nema frke mala moja,može to,rodio Mujo janje svoje!


Kraljica ko kraljica hladna ko led, ali u sebi misli : Sredićemo mi drznika koji se tako mazno dami natakarenu na baldahin tako po bosanski umiljava.


Kako se veče spuštalo to oni odmah krenuše na posao.Kad Terezija vidje Mujini golotinju zakoluta očima i samo izusti:ohoho.I ništa više. Kako poslije reče,Mujin jedini zadatak je bio da piše recke koji je to tandar i da takar glasno izgovara.


Mujo počine da radi i broji;Jedan…dva,tri… Tandara Mujo, kraljica ili ciči,ili vrišti ili pjevuši


Četiri,pet,kad Mujo izgovori deset izbi ponoćni sat.Tereza crvena,zajapurena,vesela i sretna.


Nastaviše oni i pred samu zoru Mujo oglašava dvadeset četiri.


„Nije Mujo nego dvadeset tri!“-oglasi se Terezija.Ili je škrta bila ili joj se omeračilo; mrebiti hoće da uštedi penzi ili se samo sveti za ono mala moja. Ona aman kraljica , a on njoj mala moja ,ko da sam neka vojvotkinja.


„Jok,bona,evo lijepo vidi dvadeset četiri crtice.Ni manji,ni više.“


„Nemoj ti meni bona.Briši jednu crtu ili ode glava.“


Pozva stražu,uđe straža,vidi Mujo ode glava ali ne bi da popusti,čast da ukalja to nikako,pa se nešto premišlja.


Reče on kraljici:


„Hajde da mi lijepo zaboravimo da li je  to bilo dvadeset tri ili četiri puta.Može čovjek pogriješiti.Da bi sve bilo fer i korektno i da nikom ništa ne zafali idemo se mi tandarat ispočetka,ab ovo(upismenio se Mujo) .A straža neka ovaj put broji i svjedoči.


Dopade se kraljici Mujino poštenje i nije imala srca da odbije ovaj takarli prijedlog , cika i vriska : joj,mamo mamice se nastavi dva tri dana.  Nisu se ni racke pisale. Nije bilo vremena , a i najbolji računar ne bi te tandar crte mogu gigabajtima podolmiti.


Kraljica sve nešto pjevuši;tako ti je mala moja kad ljubi Bosančeros.Više ni njoj ni maloj nije smetalo ono mala moja.Muji ostade glava na ramenima i kraljica zadovoljna.Proboravio Mujo nekolike godine  u Beču spašavat čast kod kraljice.Znao se prevarit pa spašavat obraz kod neke druge koja nije kraljica.


Zanese se čovjek,lako je pogriješit i obogatit se.


Možda se nešto i začelo,ko to zna.U tom slučaju;  možda je ona pogan Gavrilo Princip ubi0 rođaka svog jarana Avde Sumbula.Mujo mu pra-pra-pradjed bio.


Belaj živi,ništa čovjek ne m're uhavizat,osim da je ljiljan uvijek ljiljan,i da je za dobrog grba dušu dao. 



												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Neobavezno o obvezatnim glupostima / Igrokaz na dan 6. Decembar / Prosinac
			

						

				  By     Humor, Oni nama, mi njima   			

			
		
		

			  
						
												

						


Ovaj 340-ti ovogodišnji  dan  se potrefio , mošte misliti , u 6. Decembar / Prosinac  ove 2022. godine. Još , ako će te vjerovati zakopitio se u Utorak  , za nevjerovati  drugi dan poslije prvog vikenda u mjesecu decembru , odnosno Prosincu. Kod dana mu to dođe sasvim logično. Neuki se brinu i razmišljaju kakve im smicalice , ovih preostalih 25 dana  sprema.


Začudo žreci jehovinih svjedoka nam nisu još uvijek obznanili da  li je kakva  apokalipsa predviđena do kraja godine.To im je glupo i nije im u krvi. Vrlo neodgovorno sa njihove strane. Od 1914. svake godine po nekoliko puta godišnje predviđaju smak svijeta. I ako im se ćefne, još koji put pride.


Onako iskreno , šta mislite koliko su puta pogodili. I onda bi mi trebali vjerovati njihovoj ozbiljnosti i nauku.


Kreacionisti u saradnji sa nutricionistima , malim zelenim  i trač Kolumnom Washingthon Posta odustali od traženja 340 Nojeve arke po redu.To sa poklapa sa njihovim kalendarom koji broji 6006 godine i 25 dana od postanja svijeta.


Ali nisu bili lijeni.Opljačkali neukom pučanstvu stotine miliona dolara i za tručavih desetak miliona napravili vlastitu nojevu trabakulu.


Žao nam  tih kreacionista. Ne možemo ljude vrijeđati , pa im reći da su  ortodoksni glupaci , jar nismo navikli, na takav zbor riječi po vaspitanju. Samo ćemo pomisliti joj kojih budaletina  , ljudi mili. Naša rahmetli tetka Hanifa je znala napamet , bez kompjutera, nabrojati sve pretke do unazad 9 999 godine i to prije nove ere.


Lako je njoj bilo. Imala porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali je li od  bukovine , po bosanski ili od neke druge voćke. Kako ga je voljela šuknuti, mislimo da je možda  bilo šljivovo stablo.


Kada bi je pitali zašto stablo broji samo  do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj vazda četiri devetke lovu nosilo. Osim kada nisu nosile.


I ta tetka bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , volila je pricvrljiti.


Ne znate šta?


Imala je klavir, pa valjda dirke na klaviru. A možda i nešto drugo. Klavir je od drveta i eto belaja.  Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti.


A i klavir joj bio veliki , onaj  za četiri ruke. Tastature i sa jedne i sa druge strane. I mogao se urediti k'o francusli ležaj sa baldahinom.


Vi mislite , mi nešto izmišljamo. E da ste poznavali našu tetku skontali bi da smo jako skromni. E judi jadni ne bili , šta je ta svašta znala i radila.? Hoćete da vam nabrajamo. Nemojte, trebaće nam sve do jedne kreacionističke godine. I koja pride.


Samo vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila. Htjela on da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, a neki kažu i nevinost,  poklonila.


Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju.. Bojali se , kakva je nakrivo nasađivana bila, da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono ko nokat tanka. Nije bitno koji nokat. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.


Tvrde ti blentavi ljudi,  oni kreacionisti , da je neko poturio kosti dinosaurusa, malo ih očađio i kazo, evo to je dokaz da je   prije 70 miliona godina  meteor zbrisao dinosauruse. I kažu datiranje ugljikom C i još neki broj pride ( valjda 14  nečitko nam napisan koncept) je nepouzdan. Zna pogriješiti u desetinama hiljada godina.


No,  nisu oni najgluplji. Ima ih pa tvrde da je zemlja okrugla, kao lopta bilesim. Ih jesu neku pamet posisali. Da je okrugla mi bi smo prvi popadali sa nje. Mislimo mi Bosanci. Savaki takar od Kulina bana do današnjih dana se prvo nama desi. Tako odredio Vatikan. Krstaški ratovi , bludnica sa sedam brežuljaka i tako to . I dan danas se vode.


No ,ni ti nisu najgluplji.  Rahat od pameti  su vatikanci. Ili kako se u mahali kaže , sporo misle. Me'ščini  da oni uopšte ne misle. Dobro; bilo kome, dakako. Oni rekli da muško nije muško , nego da je hadum. I vjeruju u to. Zato biraju pape da to dokažu.


Nismo zavirivali , ali mislimo da su umislili ,da nemaju anamo onog. Nego samo hoće da dokažu da su mimo svijeta. Neće da imaju pol. Kažu , što će im. I glavar im glavni isto tako , jal hadum –  jal tetkica. To je rotirajuće , oliti nasljedno breme ili htjenje. Jedan naslijeđuje drugog. Jedan drugog. Zavisi od stava. Isto kao u Bosni, rotirajuće predsjedništvo. Nismo provjeravali da li je koji tetkica, ali signaliziraju nam da su svi hadumi.


Mi tvrdnju ne smijemo prihvatiti,  jer je izvor neimovan, ženski i u najbližem srodstvu srodstvu sa jednim rotirajućim članom .  I nek znate srodstvo nije krvno. A ta svjedočanstva se ni na sudu ne priznaju. Nećemo reći o kojoj ili o kojom se radi. Ali daćemo vam povoda za razmišljanje.


Jedan ne može pogoditi u sridu  ni slučajno. Znate , već zbog čega. Pijačarska bagra je malo nakrivo nasađena i uskraćena  pri rođenju.Ali on nije od rotirajućih.On je od onih što bestidno rotiraju penezi u svoje tokove.Isto kao i svi rotirajući.


Drugog , opet,  otac nije mogo uputiti u muško ženske odnose. Mnogo je robijo, pa mu sin stek'o komplekse robijaškog sina. A to se duboko ukorijeni u psihu i u percepciju  zakona o libidu. Da li je kao samouk šta ufrštuljio, ili su ga izliječili opljačkani narodski novci, i rospija bez obraz ( ovanj )a nismo zasigurno ufrštuljili . Daklen  to ne znamo .


Oni treći je robijo. Kaži često mu ispadao sapun , pa se moro saginjati. Od saginjanja sav posjedio i usne stisko, ni dan danas ih ne otvara. Ostala mu ta navika . Mislimo na saginjanje , klanjanje i stiskanje zuba. A bio i upravnik konc logora


Mi se nadali da je sa vatikancima završen izbor najglupljih kongregacija, ali nije.


Po nama , najgluplji su ljudi koji tvrde da je ropstvo ukinute.


Što su ti ljudi glupi! Ne vide prst pred okom. Ka’ ona pijačarska fukara.


I nećemo sada govoriti o ropstvu po boji kože, jer je ono evidentno od početaka robovlasničkih odnosa. Govorimo o općem robovlasničkom sistemu. Svo pučanstvo svijeta je porobljeno , od šačice maloumničke bagre, koja i nije toliko maloumna, koliko bezbožnička.


Kako  svijetu tako i Bosni. Malo nam naših robovlasnika. Nego nam oni    naturaju  pajtose sa strane, da nas svi zajedno takare.  Jal zapada , jal istoka, jal Bliskog  istoka. Nikad se ovaj narod neće kutarisati pogana.Do jednom.


Što bi poete rekle:


-Kad tad.


U prevodu:


-Neće im na dobro izaći. Garant. Jedan kroz jedan.



												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Zašto sam ja
			

						

				  By     Humor   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


 


Mene nikad ne pitaju:


– A gdje si ti?


Nemaju potrebe.


Znaju da sam uvijek tu.


Na mene sve vrebaju ko Meleke.


Hoće da me uznose u visine.


Ja im kažem:


-Nemojte mene ne znam letjeti.


-Ha , a znaš po vaskoliki dan i noć voljeti, pride sniš i tupiš.To mu dođe isto. Letjeti i sniti. Ti se samo pristavi. Mi se pobrinemo za sve.


Sreća moja, nisu upotrebili izraz šiljiti. Ne sviđa mi se. Nikako mi se ne sviđa.


Nedavno me jedna Mala Velika princeza plaho iznenadila , jer me pita sasvim ozbiljno:


-Tko si ti?


Zbog toga je volim, ne zato što je ozbiljna , već zato što me kao ozbiljno pita nešto , a to njoj smiješno i neozbiljno, a ja znam da me sto posto treha.


Dobro volim sasvim je iskreno , jer se samo tako ona može voljeti.


– Jes'si se sada pokazo svaka čast ,a poetika, sciencia i licencija, vokacija i naglasak, romantika i semantika.


Ne zna šaptač da muku mučim:


-Znam ja sve šta bi’ reko. Ponekad nešto i zapišem.


Al čim pomislim na nju, ne čim pomislim već i prije toga,( a uvijek mislim na nju) , mene konja, presječe dah ne mogu da dišem. Labrnja mi se objesi i sama pravi grimasu na kojoj se može čitati:


-I am zabezeknut , mila moja . Pusti me da sa tobom sanjam i ne daj da zaspem da mi san ne pobjegne.


Kontam nisam levat ili habllečina , da joj odgovorim tko sam ja, pa mi pobjegne.


A ne mogu ni da joj odgovorim, onako direktno, po mahalski.


Kod nas nema ništa okolo. Naučili,direkt u sridu.


Joj ljudi moji, kako je lijepa ta srida. A baška bliža i dalja okolina.


Lukavi smo mi mahalaši i skontali fol.


Mi skupili tu raskoš, tu ljepotu , tu milost , nevinost i dobrotu, a pusto drhti i biba se, na jedno mjesto . U celofan sa cvijećem duginih boja sve zamotali i ljubičastom vrpcom , svijetlije boje, violetne sve zamotali.


Rekoše nam da je to boja ljubavi koja se vješto od nas skriva.


Nije se uspjela sakriti.


Tako sve to sa vrpcom u paketu đardinom prozvali.


I taj nam đardin ne ide iz glave. Posebice, zbog te violetne vrpce svjetlije boje, koja nam po duši rovari.


Srce je već odavno u bandaku , bez daha ostalo , samo se koprca i ponovio bandači. Na dušek i jastuke , dakako.


Otud oni nazivi: Jastučiti i dušečiti. Ima joj tih plahi naziva kada se bandači. Ne mremo vam mi sve iskantat. Skontajte vi koji.


Vratimo se tematskom pitanju.


Ovo nas podsjeća jedan razložni i časni. Vidi on da smo se mi đardina dofatili, a kada tako krenemo, zaboravimo šta smo hotili rijeti. I ne izlazimo heftama.


Naučili me nisu da lažem , pa ja sve onako, okolo kere pa na mala vrata:


-Te ovaki sam ti ,te , ovakav, al’ svakav nisam, i da znaš, ako čuješ da sam taki i taki, lažu te bona garant. A jesam taki i taki.


Ni ja sam sebe ne razumjeh ,šta joj nisam ispriča i šta sam zaobišo. Valjda takve sorte rođen ,nema treće. Ili nema diraktno ili zaobilaziš kad te pitaju, mislim stranci. Ne razumiješ Ne zato što stranjski govore. Nego što sam gluv. Kroz jedno uđe kroz drugo izađe. Biukvalno. Jungfer u ušima.


Kad te male princeze pitaju, ja ko bekan , ko malo janje za maženje, u sebi kontam da sam delfin, ona zna da si konj konjski, ali pušta te da maslaš.


Ne znam kako zadovolji je odgovor. Znam ponovo će me pitati, nije ona džaba kraljevskog roda. Na licu joj piše. Skoro ništa mi ne vjeruje. Ono skoro me tješi, znači ima joj šansi, da skontam ko sam.


A znam ko sam, ali ne mogu joj reći ,uplašiće se dite malo.


Ali jok , šejtan , šeret jedan ima. On joj sve otkucava. Ko fol šali se, da joj se umili. A glupko da ne mere veći biti. Klepetalo. Pa joj reče:


On ti , mila moja , jedina ljubavi , nije od ovog svijeta, ni poetski ni figurativno.


Ovo poetski , znači niko ga ne benda ni ena procento. ( Moram se malo praviti poliglota, šenkrat plaho, moram sam sebe hvalom nafajtat.)


On figurativno ,za insane kao da ne postoji. A njemu milo a je tako, jer rahat mere da sanja i da snove grli.


Il’ se kaže more. Ne mogu i ne znan van ja ti priorodopis oli pravopis, po mjeri onih što turaju ono h i od hajvani i đe triba i najčešće pođeđe gdi ne triba.


Ono figurativno još znači da mu je figura, odnosno jedna noga od figure na onom dunjaluku.


Kako onom dunjaluku? Ko da vi ne znate koji je.


Aba zo, vi mislite jal pržun, jal hladovina.


E nije ni skonto na koji će. Jazuk. On je od dobrih i ima bjanko pozivnicu da bira. Znamo mi za reč blanko, ali mi naučili na ono riva nera, riba bjanka . A bome se često družili sa nekim Bjankama , čak i onom , onog, anamo onog Đegera . Nismo bježali ni od Roze, Bjondine, Negrine…


Joj , mamo mamice. Dobre su one curice, ali nisu ko ove naše.


Bosanske. Mere i Balkanke.


Nema merhameta i dobrotvorstva , samo su dobro karitativne. Ono po Caritasu .


A šta ste vi mislili.


Joj , jesu vam misli otišle otišle anamo onoj finti. Alčaci ste vi. Nećemo vas ružiti.


Ali Bosanke moramo. I Balkanke.


A Mehmeda , a bome i mene je stra majka karala. Zbog zora, jabuka i Zlatija. Joj jesu sve jedre , zlatne i crvene. Haman ko baklavica kad je u ruku primiš.


Šta vi ne volite baklavice. Joj hablečina mila majko stara.


Ne ide mi se u pržun da me tamo čitavu vječnsot roštiljaju, onako ljudski. Jal vruće , jal vrelije.


Vođe, u srcima i ona treća mogućnost: još vrelije.


A ne ide mi se tamo gdje je uvijek hladovina, red i mir. Tamo bih tek nagrabusio. Ima tamo , hejbet mojih jedinih pravih ljubavi i znam , jedva me čekaju.


Čim bi me vidjele , u istoriji/historiji/povijeti raja se bi se prvi pute desio veliki incident.


Poletjele bi prema meni sa osmijehom na licu. Meni srce ko amper , pardon empajer state ili barem drvena džamija u Himzarinoj , vrh Sumbul Avdine , Bjelave bluz sistem.


Jes ,kako ne .


Radovanje, aha malo sjutra.


Morao bih začepiti uši:


-Ha , ja ti jedina prava ljubav , ljubavi?


-A gdje si ti do sad , konjino jedna draga?


-Je si li naučio tamburati ili samo nastavi prebirati po ženskoj ljepoti hajvanu mili?


-Vidjela sam ja šta radiš dolje nesrećniče jedan , mili moj?


– Šta si mi donio. Jesam rekla da mi spremiš onu zlatnu narukvicu, milo noje?


Ostale bi zagraktale:


– Vreću bona ,vreću zlata si trebala zaiskati, iako nije riđobradi. Hvala Nebu dragom na Princu Malom.


– Dobar si ti, dobro nam došao, ljubavi


Ne bih vam znao rjeti , da li bi koja šljaga pala.


Da sam zalužio jesam . Što jes’ , jes’.


A i nešto mi se u zadnji vakat omililo biti tu. Makar joj ( omaklo se tebalo još) malo.


Kažem:


Nigdje neću pobjeć. Šta ste navrle.


Ali mene niko ne benda, ne rekoh li.


Ja, jado , još uvijek dumam.


-E kako ćeš bolan miloj , princezi , djevojčici tako rekuć, to ispričati.


Ima da te nema ili ima da nje nema.


Grlice su plahe, namah se uplaše i samo prhnu tamo gdje plavet blista. I tišina i sni vladaju.


Ali skonto plan. To se kod nas zove tura jazija. Neki to krste pismo i glava.


Ali bit je ista. Baciš metalnog bugara u vis. Ako padne tura ( pismo) ideš u pržun . Ako padne jazija (glava) ideš Grlicama na vjeronauk . Ako imaš sreće i novčić ostane u zraku ili ga gavran mazne , ostaješ na ovom dunjaluku.


Šta vi mislite koje su mi najmanje šanse? Pravo da vam rečem , ja , neuka bjelavska blesa nikako to ne mogu skontati. Puno je to opcija za nas. Uh tri.


Mi volimo ono ovo ili ono, tećeg nema , osim sride i đardina. Ali tamo ti ni mozak, ni računica ne tribaju. Tamo slavuji i pjesma vladaju.


Ha, čuli ste za Bokača. Niste. Onda ni nemojte. Meni više. Mislim priče.


A ovom ili onom , možemo pričati , samo ako novčić ostane u zraku.


U stvari , ja najčešće sebe pitam :


– Zašto sam?


Decenije i decenije sam protraćio dumajući o tome.


Sada na kraju puta znam.


Odgovor je tako jednostavan i lijep.


Kao i život.


Kao ljubav i tuga.


Rođen sam ,


da bih volio


Tišina i sni.


Lipo mi je.


Ne da mi se buditi.


Jubim te zauvik.


 

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Basna o Noju
			

						

				  By     Basne, Humor   			

			
		
		

			  
						
												

						




Basna o Noju


Baška Baša svog ; anamo onog, zvao noj.Svjestan je on, nimalo poetski ali realistično. Njegov,  ko svaki  noj,  uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije. Njegove ženske se nisu bunile kad je glavu sakrivao, ali im nije bilo pravo što mu je dao tako trivijalno i stranjsko  ime nadjenuo. Tražile  tajm aut i izmjenu imena, ali on ne da progovoriti .


Kažu one;  makar da ge labudom ili mišom nazove. I to su neke plahe životinje, koje su sa rupicama bliske, a i sa našeg su dunjaluka. Pričale mu priču o Ledi i Zevsovom labudanju.


Jok ne da on progovoriti. Noj bio i noj ostao.


One okrenule na šalu. Onaj vic o Muji i Fati.  Ona se prvi put takari ( ono ko fol), pa ga  “neupućena i uplašena” pita koji je to glavonja što je gledi. On joj kaže ; ne boj se to je moj drug miš i traži…,da skratimo. Miš tražio i nalazio rupicu više puta. Mujo se malo umorio i  zaspo,a Fata ko Fata nestašna i znatiželjna, zavirila i gledi miša i vrišti:


-Mujo bolan šta ću sad ja . Crko ti miš.


Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati. Jes da je lijep ko labud, ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to  samo kad je gladan i  ribe ganja. A njegov noj se zarovi i  zaroni ha se ribici nešto prisni. I kod njega to ronjenje nema veze sa njegovom  glađu. Možda ima, onako figurativno, ali  sa njegovom alavom  izabranom  ribicom.


A  onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda sparivo. Nema veza, znamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs. Ali kako će bolan ženu zavest Labud. Evo pitam ja njih:


-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se  njemu perje digne i koji se boji ukvasit ili uprljat?


-Ili bi više voljele nekog ko bi uvijek spreman bio kad se njihovo paperje nakostriješi i koji se za njihov hatar , bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati već živom glavom u đardine, dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti. I opet i opet, sve isponove.


Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio. Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba. Čuj molim te labud. Neka njega labudaju kad je taki , misle normalne ženskinje.


Kao drugo, đe će ga mišom zvati, kad mu miš nije ni do koljena. I miš ti brate moj,  u rupu se sakrije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov  slunto ko da mozga nema,  ništa  i ničeg se ne boji. Pa ni mraka. Jok nimalo.


Koje je on Scile i Haribde prodevero, ni broj im se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani. Al čim sebi dodže nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem. Kad zimu pomenusmo , kaže Baška Baša, drag mu je i džidži midži.


I neko bi njegovog noja sa onim jadom od miše poredio. Nije to ljucki ni hajvanski. Joj svaka bi žensko čeljade  od njega pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.


Vidi čo'eka od skoro metar i devedeset ,a mali mu ko miš. Joj kolicki je tek kad krepa, a mora krepat svako malo. I sve bi po čaršiji rastubili o njegovom mišu i on se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice ženske  dohvatio. A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.


Kad se ko mornar vlada što ga ne nazoveš mornar; pitala ga neka.


On kaže,nisam blesav.  Mornar ti po mjesec dva, ponekad  i po godine ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije i blagodeti duboke hladovine traži. A moj bi ti noj presvisnuo , kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu sakrio.


Mogo bi ja,  kaže Baška Baša nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra  zašto sam blesimetra svog nazvo Noj, ali neću. I ovo je dovoljno za basnu i pouku. Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi. I onda mi džabe sve muka oko noja. A i bijeli bubrezi se hlade.


Dakle , naravno naukovanje ( naravoučenije op.a.):


Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti oliti imentovati. Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.


Ne onu  nojevsku, sasvim izvjesno i  normalno.



												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Dani su veoma fascinantni
			

						

				  By     Basne, Humor   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Oduvijek smo facinirani danima.


Kamufliraju se i uvijek se vrate u nekom drugom danu.


Napriliku pretprošli 3. Listopad je zavaravo raju da je petak,, slijedeći da je subota. Pa se zavukao u nedelju. I eve'ga blista u srijedu pa četvrtak.


Garantujemo, do godine neće biti ni  , ni utornik, ni  treći dan po redu,   a sigurno ni četvrtak već…


Zinite da vam sve izdeklamujemo.


Privodi se kraju ovi stađun. Nije bio previše tegoban, ni takrali.  


‘nako  u prosjeku.


Ali par milijardi i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.


I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A tri četvrtine čovječanstva u buli i umire .


Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija.


No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.


Niste čuli za to udruženje.


Joj levata ,majko mila.


‘Vako vam to ide.


Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.


I ljudi dobijaju  ocjene. K'o prvačići.


Ali ima samo jedna  caka.


Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru.


Ovaj put ih ima dvije i opisne su.


Proš'o i pao.


Nema treće i nema popravni.


Vrlo jednostavno.


Ocijenjeni idu u različitim pravcima.


U hladovinu ili pržun.


A pržun vam je vrelina pakla.


E sad znate ko su u udruženju pržunista.


To su oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i  razroka pijačarska fukara i  talđija haških ustaša , bezusni upravnik konc logora. U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.


Eto sada smo vam natakarili sve podatke.


Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.


Ima ih kamara.


Resto neka se fata minderluka i uživa.


Joj rahatluka u hladovini.


Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …


Dalje ne smijemo nabrajati.


Ima svega lijepoga.


Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.


Uostalom šta vam imamo govoriti.


Uzmite kitabe pa se  malo nauka primite.


Valjaće vam, a bome i trebati.


Što bi poete rekle:


-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.


U prevodu, ili naravoučenije ako vam je lakše anlaisati,jer ovo je basna pošto se manje više pričalo o hajvanima:


-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno  svaki hajvan , k'o biva na  roštilj dođe.


 





												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Julski razgovori nezaposlenih  oktobrom zamiriso
			

						

				  By     Basne, Humor   			

			
		
		

			  
						
												

						
Danas , a bome i večeras ćemo se igrati  pogađača, jer nemamo pametnijeg posla, kao ni većina Bosanaca.


Nezaposleni smo i dosadno nam.


Ne volimo kukati i nasumice ćemo reći ,da je vikend pred nama.


Pazi, molim te, pogodili smo.


Nije teško, ni saobraćaj po ovom zvizdane  ne mili,


a muhe otšile na   retuširanje.


Zatim smo pogledali kroz prozor , vidjeli plavetnilo ,sunce


i   trideset oblaćića bijelih


a u vidokrugu nam sedam žeteoca sa srpovima.


Ovo nam se prisnilo.


Znači  trideset na sedam.


To nam miriše  30.07. jer ne može bit 7.30.


Ko je još vidio da godina ima 30 mjeseci?


Mi nismo.


A vi?


Dabome da niste. Nisu vam lešinari još sav mozak ispili.


Sada je trebalo otići kod Mare Gatare da nam izgata godinu.


I odosmo.


Ona se zavalila od šege.


Kaže ,kako smo mi ljudi jadni.


Interesuje nas godina koja mnogima  takar donosi.


A ako baš da želimo da znamo, prošla je bila 2021.


Ako smo pametni skontaćemo koja je ova.


Skupili smo konzilij mahalaša da donesemo konačni sud.


A vi? Jeste li se vi dohavizali?


-Ha, šta rekoste ?


-2022.


Ma nismo na to mislili. Nego, jeste li se pameti dohavizali?


Jeste li opet glasati za troglavatu nacionalističku bagru , da vas opet ,


isponove , četiri godine taslače,kao i prethodnih tri'set?


Nako za vaše osvještenje , oktobar je oliti studeni.


No vama svejedno , mozak vam sleđen i smotan ko , ko smotana sajla.


Nema vam druge nego pušiti i slijedeće četiri godine. Bez ljutnje , tako ste sebi grah bacili.

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Pijačarska fukara Milorad Dodik
			

						

				  By     Humor, Pripovijesti   			

			
		
		

			  
						
												

						

Iz Arhiva





BY ADMIN31. OKTOBRA 2019.HUMOR, PRIPOVIJESTI









 Dragan Bursać / Odlazi Milorade, pa da počnemo


ispočetka!


 Mefisto


Pijačarska fukara                                                                                       Mefisto


(“Mefisto (Mephistophiles) je demon ili Vrag iz njemačke pučke mitologije. U književnosti se prvi put pojavljuje krajem 16. stoljeća u drami Christophera Marlowa Doktor Faust, u kojoj stari doktor Faust prodaje dušu Mefistu za dar bogastva i mladosti. Kontraefekat: stabizam, hadumost, fukrastost, neljudskost i vječni pržun.”)****






Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat?




Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat?


Znam ja da je tebi do naroda kao do lanjskog snijega i znam da su ti stavovi i mišljenje rastezljiviji od jeftine žvake, ali stvarno? Hoćeš li slati ljude u rat?


Piše: Dragan Bursać za BUKA


Sinoć reče predsjedniče kako svi trebamo krenuti ispočetka. Lijepo si to rekao predsjedniče Dodik i slažem se sa tobom. Samo ovaj put bez tebe. Bez svih vas. Ne bi bilo loše.


Nego, prijetiš referendumom, ucjenjuješ, prizivaš aveti rata. A, to se ne prašta. Znaš zašto? Ne znam jesi li gledao seriju “Dva i po muškarca” u kojoj mlađi brat Alan, kaže starijem Čarliju-“Ne znam kako, ali kad god ti jebeš, ja najebem”. E, tako ti je i sa narodom Milorade. Kad god ti izvodiš predizborne i ostale vratolomije, narod najebe.


A, to se više ne prašta.


I mogao bih ti oprostiti što si krao, unakazio ovu zemlju, napravio od nje jedan veliki grnutovni socijalni slučaj. I to što se svake godine iseli iz ove vukojebine 80 hiljada ljudi, i to ti mogu oprostiti. To što su oko tebe u sistemu nesposobni poltroni, sposoni tajkuni, umobolni ideolozi skribomani… Oprošteno. Ta, nisi ti ni prvi niti posljednji sa takvom preporučenom svitom.


Ali to što zazivaš rat, ne bi li ostao na vlasti i slobodi, to se ne oprašta. Nije ljudski predsjedniče Dodik igrati igricu u kojoj bijeda daje sinove, a gazde volove. Napisa neki dan idealista dobri kako svako onaj ko zaziva rat, rat mu u kući bio i djecu svoju na ratište slao. Na žalost narodnu, ta igrica se ne igra tako.


Kompletno ratno rukovodstvo Republike Srpske nije svoju djecu gubilo po čukama Bosne i Hercegovine. Namjesto toga, podgojeno u poratnom vremenu, kupovalo im je stanove od Milana do Londona, od Moskve do Njujorka. Najbolje ti to znaš. Ili ne znaš?! A, da, u vrijeme rata si se banjao i bavio trgovinom visokoakciznom robom, pa isti ni osjetio nisi.


Nisi poput unakažene generacije iz sedamdeset i neke osjetio slankast ukus krvi, bajat Ikar, trulu zemlju, lagano peckanje prije spoznaje da si ranjen… Nisi imao poratne napade panike uzrokovane PTSP-ijem. Nisi se budio istraumiran u bunilu. Jebi ga, razumijem, traume nisi imao. Valjda zato i nisi postao narkoman i alkoholičar. Valjda  jer ne znaš kako je spavati u rovu sa lešom najboljeg prijatelja. Ali, eto, znaš djetetu svom dati nekoliko miliona marakakredita, e da se ne bi narkomanisalo.


I lijepo je to.


Kažu imaš petoro unučadi. Neka su živa i zdrava. Ali Milorade ima ovdje u ovom entitetu još milion ljudi sve sa ženama, muževima, djecom i unučadima.


A, neoprostivo je da oni naplaćuju tvoje političke grijehe. Jer, ko će se i za šta boriti u zlohudom ratu koji nam huči ponad glava? Šaka obespravljenog jada protiv sve sile međunarodne zajdenice, pravde i osvete željnih ljudi u Federaciji? Pa izginuće u par dana zarad tvog dupeta hiljade ljudi u blic- krig apokalipsi.


Sa čim ćeš braniti ljude i sa čim im garantuješ mir? Istim riječima kao i Karadžić 91’? Sa tvojih 200 pretorijanaca? E, to ti ne opraštam.


Vidiš, imao sam i ja jednig Milorada u porodici. Otac mi bio. Poginuo je ponad Bihaća. Njega i ostale odrpance su kao šintori pse potrpali u kamione i odveli na klanje. Tek tako. Da bi ti i slični tebi rekli kako su dali svoje živote za Republiku Srpsku. A, vidiš nisu!


Samo su bili obični ljudi koji su izginuli. I to je neoprostivo.


Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat? Znam ja da je tebi do naroda kao do lanjskog snijega i znam da su ti stavovi i mišljenje rastezljiviji od jeftine žvake, ali stvarno? Hoćeš li slati ljude u rat?


Nestaće ti Republike Srpske! Jebo nju! Kao što treba nestati zajedno sa Federacijom, blentavim kantonima i ostalim administrativnim vampirima.


Praštam.


No, ne praštam suzu majčinu i dječiju, kap krvi očeve, mrtvo tijelo, invalida, patrljak noge ili ruke, mentalno oboljelog čovjeka, hipertrofiranu i drogiranu naciju… Ne praštam sve ono do čega će dovesti tvoje čačkanje mečke zarad ostanka na vlasti.


Kaže Selimović da su alkohol, kocka i vlast najveći poroci. Opet, veli da se sa prva dva i nekako možeš skinuti, ali sa trećeg jok.


A, ja opet vjerujem, nekako patetično i naivno, imaš unučad, djecu, zdravu familiju… Igraj se sa njima! Živi. Vrijeme ti je za penziju. Kažeš da možeš još politički potegnuti i vjerujem ti. Ali nemoj, ko boga te molim.


Tvoju prošlost, sadašnjost i nekako mogu svariti, ali budućnost kako si je ti naumio, vala-NE MOGU!


I krenimo sad svi ispočetka. Evo i neki novi klinci kreću u školu. ‘Ajmo, jebemu mater, stvarno ispočetka. Ali bez tebe, bez Bakira, bez Čovića, bez vaših satelita.


Suviše ste opasni po bezbijednost djece u saobraćaju, koji se životom zove. Poput pijanog vozača ispred škole, sa tom razlikom što opasnost aplicirate masovno.


Ne moramo čekati rat za restart. Ljudi smo. ‘Ajte vi fino u penziju, dok penzija nije došla po vas.


A, za narod ne brini, Milorade. Sve će ti oprostiti, samo idi u penziju, na selo, u vilu, bilo gdje.


Odlazi Mile, sve ti je oprošteno!




(Preuzeto sa Radio Sarajevo.ba)