I tako , rađaju se i odlaze ljudi.
Ko im kriv što se rađaju?
Pa šta ? Nikakvo čudo. Uvijek je , od pamtivijeka tako bilo.Da se nisu rodili ne bi ni otišli.
A šta je prije pamtivijeka bilo?
Pitajte naše Praroditelje. Pramajku nam nešto dobrano , plaho zasvrbjelo. A u raju se me mreš počešati. Ono moš je'nom i nogatrans.
Hvala Pramajci. Za vjeke vjekova. Jes da nas iz miline u belaj uvalila. Da nije Eva , neka bi nas duga majka u takar uvalila . Mora žensko zasvrbjeti; sad pa sad.
Tako su za nas nastala takarli vremena. Oliti beterna.
Ali šute ljudi. Zahvalni su . Mogu se češati koliko god hoću, niko im ne brani , osim licemjernih nevjernika , hadumskih ili tetkastih svećenika i ilmija i ostale bradate bagre i fukare, što se u torove radi zla zbijaju.
Što bi poete rekle:
Ko se štuka taj zlo ne misli.
U prevodu :
Ne budite ribolovci. Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete riknuti. A mere bit da bidne odavriječiti. A jope’ neki vole crknuti. A jema ih pa krepaju. A na priliku i nepriliku ima ih …hej mahalašu , curik , doklen više nabrajalice, skrati malo.
Jednostavno da jednostavnije ne mre biti : štuko se il ne štuko isto vam se piše , ima da te nema i to ti je to! Pa vi vidite šta vam je raditi. I nema tu ture jazije , hoš – neš , već kako ti u zvijezdama zapisano (merel vako) .
Joj , što volim zvjezdice.
Ih kaki ste. Nemojte biti na kraj srca! Ništa loše i bedasto ne mnijem , samo izražavam zahvalnost što sam napućen šta mi je radit. I vako i nako.