Harmonični zakoni Bogom date prirode su neumoljivi.
Svako živo biće ima svoj početak i kraj.
Ima srce i dušu
Između toga život.
I ovaj Grad. I ovaj narod . I ova mala plava planeta.
Na kraju krajeva i Univerzum.
Ko te udari po obrazu ti okreni drugi. Bolje ti je.
Božja zapovijed , sasvim logična poslovica,
izgovorena ustima skromnog Nazarećanina.
Trebević .
Ta malena planina iznad Sarajeva grada čednosti peristira
i prije nego se Grad čednosti rodio.
Nikad mu nisam poklanjao veliku pažnju.
Prihvatao sam ga nako prirodno.
Jednostavno postoji ,
pride par časnih starina iznad grada.
Ali…
Jednom u mom potonjem životu ,
vraćajući se poslije dužeg odsustvovanja , zanijemio sam.
Odmah poslije Blažuje , sa strane podnožja monumentalnog Igmana , nadvožnjak se naglo spušta ka Ilidži , tim ugodnim vanjskim vratima Grada . U njegovoj blizini vri mnogo hladnih i bistrih , modrozelenih vrela, kojiima Modra rijeka počinje da plovi i sni , kroz zemlju po kojoj dobi ime – Bosna zemlja božije milosti.
Saputnici rekoh da zakoči na vrhu tog betonsko-asvaltnog zdanja. Moradoh stati i izači. Želio sam pogled smiriti. Nisam želio fatamorganu.
Nestavrno je bjelasao Trebević izlazežim suncem okupan.
Odjednom me posred čelenke , među rogove , u velji i u mali mozak ,i hipofizu zapljusnu i spzca drevna istina.
Trebević nikako nije planina !? To je dobra , nježna, brižna i plodna žena prekrivena plavetnim velom , u čijem se krilu, poput fetusa, skoro stidljivo, smjestio moj rodni Grad.
Obronci , razliveni u jednu čvrstu, a ipak, titravu bjelinu ženskih skuta obgrlili su Čednost poput nezaštićenog dojenčeta.
Okolina i više planine mi se učiniše kao neki dekor za nadrealističku sliku bremenitosti:
-Dobrota majke , i blagost njenih bedara , a u njima uronjeno nejako dijete, štićeni okolnim planinama , pretvaraju se u sliku iskona.
Ipak , tuga me preplavi. Atavističke seni mi priču zbore.
U neko prethodno doba , dekretom nekog nadobudnog došljaka, koji se močugama i opancima uspentrao na čelo došljačke oligarhije koja je uzurpirala vlast , u kojoj nije bilo rođenih Sarajlija , zabiše u vrh glave , u čelo usnule planine Majke, ružni TV toranj. I dan danas strči, kao glogov kolac zabijen u mozak , u grudi nevine žene, umjesto u grudi mentora projektanata zla.
Tako, godinama unaprijed , označiše zli nevjernici i najaviše skrnavljenje, mučenje, silovanje i ubijanje Majke – planine i njenog djeteta – Grada čednosti. Silna , zla ,monstruozna želja za ubijanjem Majke – progovara nakana da se taj Grad – nevina beba učini nebranjenom i nehranjenom, ugušena u vlastitim suzama.
I na tom nadvožnjaku od željeza i betona Grad zaslijepljen zatvara oči.
Zatvorivši oči , Grad vidi sve, jer zna sve, zna to iskonsko znanje koje Majka i beba Grad nutrinom svojom prenose dušama svoje krvi.
A te duše , ta srca čedna, lete letom čudesnih gradskih visokoletača , golubova vjernika i vjesnika sa grančicom malsine u kljunu.
Zle horde pagana maslinu skidaju , golubove na roštilj bacaju ,
sa svih strana nadolazeći manijaci zla – mračnih sila neolita , krede i jure,
homo primogeniusa , aveti i pošasti starog i novog vijeka.
Zatim rimljani, avari, huni, slaveni , hadumice Vatikana i krstaši ,
bijeda srednjeg i kasnijeg vijeka, pa opetovani krstaši,
za njima turci, austrougari, srbalji i kroatjanci ;
te Njemačka pošast, sa bagrama četnika i ustaša,
raznih Jahići aljija, Izetija.
Sve sami nacista , fašista i sotona.
Neprimjetno se privukoše svjetske i bjelosvjetske kurve,ubice, zločnici i silovatelji pod maskom mirotvoraca.
Molimo vas prestanite, dosta , dosta više.
U ime Boga ,prestanite.
-U ime ljubavi i milosti zaustavite se i idite s mirom , svojim paklenim domovima.
Tiho jeca bremenita Majka. Jauče beba grad Čednosti. Vrišti Bosna zemlja Božije milosti.
Niko se ne obazire na izbezumljene i epohama mučene Nevinosti .
Pomen Boga Jedinoga , milosti i ljubavi još više raspomamljuje krvavu, pobješnjelu rulju izniklu iz đavolove glave.
Kada se nekim čudom , jedni bezbožnici zamore od brutalnih radnji, a drugi bogohulnici još ne skupiše snage za zverinje rabote, malo se odahne.
Majka planina i Dijete Grad i njihova rijeka i zemlja koja po njoj dobi ime , malo se odmore , prikupe snagu. Valja opet vojevati i čednost braniti.
Ta čuda , ti potomci Bogu milih ljudi , od iskona, postanu mlađi , ljepši, nježniji, čestitiji , neviniji. I mogu biti i goli i bosi , i gladni i žedni, ali su i prkosni i čedni ; uvjek okupani Njegovom svjetlošću , ljubavlju i snima .
Zlo ne može ubijati , u crno zavijati, koliko ta nevinost može voljeti i Bogu Jedinom se klanjati.
Milošću Božijom rode se novi ljiljani od zlata.
Ta ogromna , čista , iskrena vjera i ljubav , široka , univerzalna , neuništiva , uvijek iznova i iznova ozeleni i olista,
Išara prelijepim , nježnim Božijim bojama svoje krajolike, nadomak plavetnog neba i zlaćanog sunca.
Zatitra osmijeh čedne majke jer čuje veselo gugutanje svoje bebe , Grada čednosti.
Nebeski glasnik mira može da odahne i gleda rađanje novih bogumilskih života i novih ljubavi.
Hvala ti Gospodaru svijetova
Alelujah!
