Category Archives: Umjetnost

Druže Kostorove,
Oprostite mi miso
– ko čovjek srca široka i štedra –
da dio strofa inspirisanih Parizom
na liriku proćerdam.
I tako – sala.
I ulazi krepoko
Ljepotica: krzno, nizak preko niza.
Ja tu ljepoticu sačekah i rekoh
– jesam li dobro rekao ili nisam? –
Ja sam, drugarice, iz Rusije,
Čuven sam od Oba do Buga.
Vidio sam djevojke još rusije,
Znam cure vitkijega struka.
Pjesnici su djevojkama dragi.
A ja sam još grlat i mudruša.
Bol zuba zagovaram, čak jaki –
Samo pristani da slušaš.
Na šljam nisam naravnjen,
Na strast što traje dok si svučen.
Ja sam zanavijek ljubavlju ranjen –
Jedva se, jedva vučem.
Ljubav se, za mene, vjenčanjem ne mjeri:
Razvolje – perjaj, ne smetam!
Ja, drugarice, u najvišoj mjeri
Fućkam na sva kubeta svijeta.
Al` čemu da se do sitnica raspreda, –
Ne vrijedi o tome više.
Meni, ljepotice, nije dvadeseta –
Trideset…sa sitnišem.
Ljubav nije u tom da se preraspaljeno žudi,
Da se žrtva žarkim kuglama prokugli, –
Već u onom što se za bregovima grudi
Diže iznad uvojaka-džungli.
Voljeti, to znači: trčeći se prorvaš
U dno dvorišta, i do u noć vranju,
Sjakteći sjekirom, presijecaš drva,
Sa snagom svojom u igranju.
Voljeti, to znači: s čaršava
Nesnom cijepanih dok ne svane,
Na Koprenika ljubomoran,
skakati s krikom, –
njega, a ne muža Marije Ivane
smatrajući svojim suparnikom.
Ljubav za nas nije raj i rajske gušte,
Nama ljubav trubi o tom,
Da je u pogon iznovice pušten
Srca ohlađeni motor.
Vi ste s Moskvom pokidali veze.
Godine – rastojanje.
Kako da vam objasnim i iznesem
ono stanje?
Na zemlji bljesci donebesni…
Na nebu zvijezda – prekrkljanac!
Da već nisam postao pjesnik,
Ja bih postao zvjezdoznanac.
Trubi na trgu šofer,
Kočije prolaze u tutnju.
Ja idem, bilježim strofe
U bilježnicu putnu.
Auto juri po ulici,
Al` neće da me srazi.
Paze i opaze umnici:
Čovjek je u ekstazi.
Ideje, viđenja – mami!
Krcat sam do uvrh lonca.
Tu bi i medvjedima samim
Mogla da niknu krioca.
I gle, iz neke menze jeftinije,
Kad je doključalo sve to, –
Od zijeva do zvijezda ustremljuje se riječ
Zlatnorođenom kometom.
Rasplašćen rep trećinom nebosklona –
Perje se pali i prelijeva,
Da zvijezde mogu gledati on i ona
Iz svoje sjenice od iva.
Da diže, i vodi, i drži, i obnada
Vidom već slabe i slablje.
Da dušmanske glave otpiljuje s vrata 
Oštricom repatice-sablje.
Sebe, dok god krv u grudima struji,
Prostojavajući kao za sastanka,
Ja osluškujem: ljubav će da zabruji –
Obična, čovječanska.
Poplava, vatra, vjetar
Sve bliže tutnje i plamte.
Ko može da se ne da?
Možete?
Oprobajte…

I jedina molitva što
na usni zatreperi,
kaže: „Srce mi uzmi to,
a okove razderi!“
Dok smiraju žure dani,
samo jedno ištem:
žiće i smrt duša da brani,
smela pred gubilištem.

“Neprimjetno”  prišunjalo nam se ljeto.

A ljeto k'o ljeto. I ‘vako i ‘nako?

Sumer time je skladao Geoge Geršvin uz pomoć Ire Geršvin i Du Bose Hejvorda.

Mnogi su se okušali na ovoj pjesmi, mnogi su pali na njoj.

Tri najbolje date interpretacije su dale Besi Smit, Bili Holidej i Dženis Džoplin.

Kao i obično slijedimo muziku.  

Ali  , danas ćemo vas pokušati da vas zabavimo našim dvostrukim   prevodom ove pjesme:

Oba se teksta pripisuju obradi Janis Joplin.A današnji dan smo posvetili pjevačicama čije izvedbe skrase i raduju   muzičke sehare mnogih ljubitelja vrhunske muzike , kroz generacije koje prolaze i dolaze.

I  Pou. I Cvjetajevoj. I  Jesenjeninu. I Preveru. I Maku . I Indexima . I modroj rijeci…

i svim onim djevojčicama koje smo voljeli svih ovih divnih ljetnih i cvijetnih stađuna.

 

I varijnata

Summertime, time, time,

Child, the living's easy.
Fish are jumping out
And the cotton, Lord,
Cotton's high, Lord, so high.

Your daddy's rich
And your ma is so good-looking, baby.
She's looking good now,
Hush, baby, baby, baby, baby, baby,
No, no, no, no, don't you cry.
Don't you cry!

One of these mornings
You're gonna rise, rise up singing,
You're gonna spread your wings,
Child, and take, take to the sky,
Lord, the sky.

But until that morning
Honey, n-n-nothing's going to harm you now,
No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no
No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no
No, no, no, no, no, no, no, no, no,
Don't you cry,
Cry.

Prvi prevod

Lejtni vakat

Ljetni je vakat

Djete živi laganice

Ribe skaču i pamuk je zreo

A i pamuk je zreo Gospode

Pamuk je je zreo Gospode i tako visok

 

Tvoj otac je bogat

I ma  ti dobro izgleda

Izgleda mrak sada

Tiho djete djete djete djete djete

Ne ne ne ne plači

 

Ne plači

 

Jednog od ovih jutara

Ti  rasteš ti se uzdišeš i pjevaš

Šireći krila

Djete uzećeš, zgrabićeš nebo

Gospoda nebo

 

Ali do tog jutra

Dušo ništa te neće povrijediti

 

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Ne ne ne ne ne  ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Nemoj plakati

plači

 

II verzija

Summertime,

And the livin’ is easy

Fish are jumpin’

And the cotton is high

 

Oh, Your daddy's rich

And your mamma's good lookin’

So hush little baby

Don't you cry

 

One of these mornings

You're going to rise up singing

Then you'll spread your wings

And you'll take to the sky

 

But until that morning

There's a'nothing can harm you

With your daddy and mammy standing by

 

Summertime,

And the livin’ is easy

Fish are jumpin’

And the cotton is high

 

Your daddy's rich

And your mamma's good lookin’

So hush little baby

Don't you cry

 

Ljetni stađun

 

Ljetni je stađun

Djete živjeti je lipo

Ribe skaču i

pamuk je visok .

 

Tvoj otac je bogat

mam ti kulč izgleda

Zato umukni djetešce,

i ne plači.

 

Jednog jutra ti ćeš se narasti

i zapjevati

Šireći s krila

zgrabićeš nebo

 

Ali do tog jutra

ništa te neće povrijediti

Dok tata i mama bdiju

tog ljetnog stađuna.

 

Živjeti je lipo

ribe iskaču

pamuk je zro

otac ti je bogat

mama je kul

i zato stišaj se malo dijete

i nemoj plakati.

 

I mamo i “normalan”  prevod. No , on je za “normalnu”  publiku i  prikačen uz izvedbu JJ.

“Summertime”

 

Summertime, time, time,

Child, the living's easy.

Fish are jumping out

And the cotton, Lord,

Cotton's high, Lord, so high.

 

Your daddy's rich

And your ma is so good-looking, baby.

She's looking good now,

Hush, baby, baby, baby, baby, baby,

No, no, no, no, don't you cry.

Don't you cry!

 

One of these mornings

You're gonna rise, rise up singing,

You're gonna spread your wings,

Child, and take, take to the sky,

Lord, the sky.

 

But until that morning

Honey, n-n-nothing's going to harm you now,

No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no

No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no

No, no, no, no, no, no, no, no, no,

Don't you cry,

Cry

 

Lejtni vakat

 

Ljetni je vakat,stađun

Djete živi laganice

Ribe skaču i pamuk je zreo

A i pamuk je zreo Gospode

Pamuk je je zreo Gospode tako visok

 

Tvoj otac je bogat

I ma (m) ti dobro izgleda

Izgleda dobro sada

Tiho djete djete djete djete djete

Ne ne ne ne plači

Ne plači

 

Jednog od ovih jutara

Ti rasteš ti se uzdišeš i pjevaš

Šireći krila

Djete uzećeš, zgrabićeš nebo

Gospodnje nebo

 

Ali do tog jutra

Dušo ništa te neće povrijediti

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Nemoj plakati

plači

Cveće zla XCIII

„Ulica je zaglušna vrištala oko mene.

Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola.

Prošla je neka žena, a ruka joj ohola

pridizaše, njihaše skutove svoje.

Hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa.

A ja se napijah u grču osobenjaka njenim okom,

olovnim nebom olujnog znaka

što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.

Jedna munja…a zatim noć! Trenutna prelesti,

s čijeg pogleda na mah novim životom dišem?

Zar ću te samo u večnosti ponovo sresti?

Drugde, daleko! Prekasno! Možda nikad više!

Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,

ti koju sam mogao voleti, ti što si to znala!“

Razdražljiva a tako tiha,
sva si od vatre koja gori.
Daj mi, u tamno zdanje stiha
ljepotu tvoju da zatvorim.

Gle kako su preobražene
u žaru kućice abažura,
kraj zida, kraj okna, naše sjene
i obrisi naših figura.

S nogama sjediš na divanu,
po turski ih pod sobom splete,
svejedno- na svjetlu i u tami
ti vazda sudiš kao dijete.

Pričajući na konac nižeš
zrnca što ti padoše s vrata.
Pogled je tvoj i odveć tužan,
a riječ naivna, umiljata.

Riječ “ljubav” prošla, ti si prava;
drugo ću ime naći lako,
za te ću sav svijet preimenovat,
samo ako ti želiš tako.

Možda će čujstva blago tajno
tvoj tamni pogled da istoči
i tvog srca bogatstvo sjajno?!
Zašto li tugom mutiš oči?

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna,
tražio sam te ja
i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te,
duša mi zadrhta sva.

Srce je moje naslutilo
tajanstvenosti moć,
srce je moje oćutilo
kako se vedri noć.

U mojoj je duši sijevnulo
svjetlo golema blaga.
Sve moje biće je čeznulo
za tobom, za tobom, draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna.

O, bogat sam –
pomozi mi da podignem,
ponesem blago svoje,
sve blago duše moje!

Čeznem da ti kažem najdublje reči 
koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, 
strahujući da bi mi se mogla nasmejati. 
Zato se smejem sam sebi i odajem 
tajnu svoju sali. 
Olako uzimam bol svoj, 
strahujući da bi ti to mogla učiniti. 

Čeznam da ti kažem najvernije reči 
koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, 
strahujući da bi mogla posumnjati u njih. 
Zato ih oblačim u neistinu, 
i govorim suprotno onome što mislim. 
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, 
strahujući da bi ti to mogla učiniti. 

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči 
što imam za te; ali se ne usuđujem, 
strahujući da mi se neće vratiti istom merom. 
Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. 
Zadajem ti bol, bojeći se 
da nećeš nikada saznati šta je bol. 

Čeznem da sedim mirno pored tebe; 
ali se ne usuđujem; jer bi mi inače 
srce iskočilo na usta. 
Zato brbljam i ćaskam olako, 
i zatrpavam svoje srce rečima. 
Grubo uzimam svoj bol, strahujući 
da bi ti to mogla učiniti. 

Čeznem da te ostavim zauvek; 
ali se ne usuđujem, strahujući da bi 
mogla otkriti moj kukavičluk. 
Zato ponosito dižem glavu 
i dolazim veseo u tvoje društvo. 
Neprekidne strele iz tvojih očiju 
čine da je bol večito svež.

Polako suton prikrada se, slazi
U lisnu goru – u zavičaj mio;
Rađa se mjesec i po dugoj stazi
Padaju sjenke, i san trepti ti'o.

Šumore breze, dršće list do lista,
Mrmori potok ispod vrba stari’;
Odbleskom mekim dijamanta čista
Modru mu trsku zlatan crvić zâri.

Noseći snoplje preko niske brvi
Na drugu stranu potoka, u selo,
Seljanka hodi, mlada, puna krvi;
Lice joj mramor, mjesečina čelo.

Gdje li je rasla ta ruža što gori?
Visoko, tamo gdje se jelen krije,
Gdje vjetar tiho s jasikama zbori
I bistra voda iz kamena bije.

Odar su njezin široki velenci
Od modrih trava. Tu, gdje ona sanja,
Potoci šume u dubokoj sjenci
I slavuj pjeva pod svodom od granja.

Nju plava jutra umivaju rosom,
A vjetar trepti i lako mirisnim
Češlja je krilom, i svilenom kosom
Vihori dugo pod brezama lisnim.

U vedre noći njen je pokrov mio
Od plava neba, mjesečine meke;
Njena su njedra vrt u kome ti'o
Počiva miris bagrema i smreke.

Ja za njom ginem! Njoj me duša vodi!
O, daj mi ruku, ja ću s tobom poći
U goru, u tvoj zavičaj! O, hodi,
S tobom ću biti i dane i noći!

I tamo, gdje se vodopadi dime,
Ljubiću tebe svojim srcem zdravim.
I tvoje slatko govoriti ime
Nebu i suncu i gorama plavim!

 

1.
Ne, ja te tako vatreno ne ljubim,
Ljepota tvoja ne blista za mene:
u tebi svoje prošle dane ljubim
I mlade svoje dane izgubljene.

2.
U casu, kad te zadivljeno gledam,
S ocima tvojim kad svoj pogled spojim,
Tajanstvenom se razgovoru predam,
Ali ne s tobom, vec sa srcem svojim.

3.
Ja s dragom zborim, koje više nema,
U tvom liku tražim crte njene,
U živim ustima – usta davno nijema.
U ocima ti – sjaj ugasle zjene.