Vidjelice i papanje / Igrokaz na dan 18.Maj / Svibanj

Danas je Nedelja   18.  Maj  / Svibanj 2025.  godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

137 dana u  pa-pa rezonu .

228 preostalih čekaju da papaju. nemojte se praviti blesavi , ko da ne znate koga će najprije papati.

U međuvremnu  ma koje među vrijeme ? Vidi stvarno nema nikakvog međuvremena.  Između oo -oo i oo-oo ljudi još nisu izmislili međuvrijeme.

A jopet , ima neko Međugorje i   Gospa od Međugorja. sve je  ,recimo , u redu.  Nas jedino buni što se ona vidjelicama  naruči za ukazivanje.

Obično kaže budi tu i tu , u toliko i toliko sati i ja ću doći da ti saopštim novosti. I još čudnije je što se uvijek javlja istim personama.

Vi sigurno  mislite ,  mi vas bez veze taslačimo.

Nismo boni ne bili

Mi samo parafrazirali i preuredili izjavu trenutno glavnog hadžije za sva ovosvjetska prikazanja.

Pogodili ste . Papa Franjo i mi smo na istoj talasnoj dužini u vezi  Međugorja. Izjavio je :

“Pa tko misli da bi Djevica bilo kome rekla: ‘Dođi sutra u isto vrijeme na isto mjesto, imam novu poruku za tebe’?”.

Jedino se  nismo usaglasili da li na mjestu slijedećeg viđenja treba ostaviti sat ili  mobitel radi efikasnije komunikacije.

Jer nije svaki dan prikazanje i mogu se vidjelice mimoići. Il im se sat pokvariti . A i nije definisano po kojem vremenu se izlazi na viđenje . Jal Bosanskom , jal Vatikanskom , jar Big Benoviom ili gluho bilo Apačko , Komančerosko  ,  Firaunsko ili dalajlamsko  vrijeme.

Čudno,  zabrinuti smo mi ,   a ti isti dani ko neke blentovije požure na papa, a popapa ih mala maca. Igra se dvadeset četiri sata sa njima, pa ih popapa  .  To je vrlo , nekom vesela , nekom tragična  činjenica . U toj igri ipak    povuku mnogo više ljudi, nego što ostatak dunjaluka može zamisliti.

Što bi poete rekli:

-Papala mala maca dane ili ne papala,  dani insane neprestano metu, imali oni mobilne ili ne; bili vidjelice ili prevaranti , sasvim svejedno je.

U prevodu:

Nemaju ljudi života kao mace, naučno dokazano čak ni vidjelice .

Muhurom ovjereni dani / Igrokaz na dan 17. Maj / Svibanj

Danas je  Subota 17.  Maj  / Svibanj 2025.godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

136 dan   otišlo. 229 preostalih greju. Neki silovito počeli, a neki  tek kontaju greti.

Čudno,  razmišljamo ,   dani ko neke hablečine, nasjedaju na isti fol.

Žive dvadeset četiri sata i nogatrans.  Čini se dani su naivni.  Iako su suncom i dobrotom obasjani, to je vrlo nerazumna i iskrivljena ljudska percepcija .  Jer u tih tek nekoliko treptajasa sobom povuku mnogo više ljudi, nego što ljudi mogu zamisliti.

Znači nešto nije u redu sa insanima , kad o očevidnim argumentima malo poklanjaju pažnju, ili uopšte ne misle o tome. A to je vrlo pogrešno , i dakako pogubno.

Zapisano u zvijezdama ,  niko nikad saznati neće  u kom danu je zapisano njegovo ime, dok mu taj dan ne pokloni omuhuranu obavijest o promjeni mjesta boravka.

Što bi poete rekli:

Mislili ne mislili dani vas pometu.

U prevodu:

Dani su kao higijeničari. Nekima ugodni , nekima vatreni. Sve zapisane redom počiste.

Dogodilo se na današnji dan 17.Maj / Svibanj

Danas je subota 17.Maj / Svibanj 2025. godine

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

136 dan   otišlo. 229 preostalih greju. Neki silovito počeli, a neki  tek kontaju greti.

Čudno,  razmišljamo ,   dani ko neke hablečine, nasjedaju na isti fol.

Žive dvadeset četiri sata i nogatrans.  Čini se dani su naivni.  Iako su suncom i dobrotom obasjani, to je vrlo nerazumna i iskrivljena ljudska percepcija .  Jer u tih tek nekoliko treptajasa sobom povuku mnogo više ljudi, nego što ljudi mogu zamisliti.

Znači nešto nije u redu sa insanima , kad o očevidnim argumentima malo poklanjaju pažnju, ili uopšte ne misle o tome. A to je vrlo pogrešno , i dakako pogubno.

Zapisano u zvijezdama ,  niko nikad saznati neće  u kom danu je zapisano njegovo ime, dok mu taj dan ne pokloni omuhuranu obavijest o promjeni mjesta boravka.

Što bi poete rekli:

Mislili ne mislili dani vas pometu.

U prevodu:

Dani su kao higijeničari. Nekima ugodni , nekima vatreni. Sve zapisane redom počiste.

1102.- Prvi ugarski kralj iz dinastije Arpadovića krunisan u Biogradu za kralja Hrvatske i Dalmacije.

 1395.-Umrla je Marija, kraljica Ugarske, kći Elizabete Kotromanić, unuka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića.

1395.-U Bici na Rovinama poginuo je Kraljević Marko, u sklopu turskih vazalnih jedinica u borbi protiv vlaškog vojvode Mirče. Kao najstariji sin i nasljednik kralja Vukašina Mrnjavčevića, poslije očeve pogibije 1371. u Maričkoj bici protiv Turaka, nastavio je da vlada srpskim oblastima oko Prizrena, Skoplja i Prilepa. Najpopularnija ličnost srpskih narodnih pesama je u  narodnim pesmama idealizovan kao uzor junaštva i zaštitnik sirotinje od zuluma i nasilja. 

Moš'te misliti. A bio vazal i borio se sa Turcima za Turke.Gdje li je lunjo kad su Srbi pobjeđivali na Kosovu. Nemojte nas poprijeko gledati. Hiljade guslara je opjevalo srpsku pobjedu na Kosovu.

1510.- Umro italijanski slikar Sandro Botičeli. Njegova dela “Proleće” i “Rođenje Venere” smatraju se ovaploćenjem renesansnog duha. Po narudžbi Lorenca Medičija prvi među italijanskim slikarima uradio ilustracije za Danteovu “Božanstvenu komediju”. 

 1615.-Štampan je prvi ilustrovani list u svijetu “Nove Anverske novine”, Belgijanca Abrahama Verhofena.

1642.-U koloniji Nova Francuska Paul Chomedey de Maisonneuve osnovao naselje Ville-Marie, današnji Montreal.

1814.- Norveška proglasila nezavisnost od Švedske i usvojla nov Ustav. 

1838.-Umro francuski sveštenik i političar Moris de Taljeran Perigor, jedan od najveštijih diplomata u istoriji. Zahvaljujući njegovoj veštini Francuska, mada poražena strana, na Bečkom kongresu uspela da zadrži granice iz 1792. 

 1903.- U Španiji nacionalizovana imovina crkve i ukinute crkvene škole. 

Kasnije im sve vraćeno.

 1878.- Engleski inženjer i fizičar Dejvid Hjuz konstruisao je mikrofon – “električno uho”.

1900.-Rođen iranski vjerski vođa ajatolah Ruholah Homeini, koji se 1979, poslije zbacivanja šaha Mohameda Reze Pahlavija, vratio u Iran iz izbjeglištva. Vladao je do smrti 1989.

 1906.- Rođena je Zinka Kunc, operska pjevačica (Zagreb, 17. 05. 1906. – Njujork, 29. 05. 1989.)

1921.-Rođen je Mario Rijavec, slovenački kompozitor i dirigent (Zagreb, 17. 05. 1921. – Ljubljana, 07. 07. 2006.)

1939.- Švedska, Norveška i Finska odbile Hitlerov predlog da potpišu pakt o nenapadanju. Pakt potpisale Danska, Estonija i Litvanija

1940.-Nacistička Njemačka okupirala glavni grad Belgije – Brisel.

1946.-Zbog saradnje sa njemačkim nacistima, predsjednik vlade Rumunije     Mitri Antonesku osuđen je na smrt.

1949.-Velika Britanija priznala nezavisnost Republike Irske i potvrdila pripadnost Severne Irske Ujedinjenom Kraljevstvu. 

1954.- Vrhovni sud SAD osporio propis iz 1896. da obrazovanje treba da bude odvojeno, ali jednako, čime je formalno odbačena rasna segregacija u državnom školskom sistemu. 

Stvarnost nam govori da su u Americi debelo zabetonirani torovi/geta  bijelih i obojenih.

1965.- Između SAD i Velike Britanije obavljen prvi transatlantski TV prenos programa u boji. Američki komercijalni telekomunikacioni satelit “Erli Bird” prenosio je emisiju američke TV mreže NBC “Novi pogled na staru Englesku”.

1973.-Američki Senat počinje istragu o aferi Watergate. Bio je to jedan od najvećih skandala u američkoj povijesti, koji je doveo do ostavke predsjednika Richarda Nixona.

1974.- U tri eksplozije automobila-bombi u centru Dablina 32 osobe poginule, a više stotina povređeno. 

1987. Irački ratni avion “F-I miraž” ispalio dve rakete “egzoset” na američki vojni brod “Stark” koji je patrolirao Zalivom. Poginulo 37, povređena 62 mornara. 

1992.-Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uklanja homoseksualnost sa liste klasifikacije bolesti. Zato se na današnji dan širom svijeta obilježava Međunarodni dan borbe protiv homofobije.

Tog dana smo mi Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) stavili na listu bolesnih persona non gratis u našim domovima, a pogančerske bolesnike i dalje šaljemo tamo gdje su i Sodomo i Gomora. Pržun je njima Nebo odredilo. A ono što odredi sa Bude to bude i ne mijenja se. Pitajte papisu  Ivančicu  . Njemu je baš vruće.

1997.-U Kinšasu, glavni grad Zaira (sada Kongo), ušle su pobunjeničke snage, čiji je vođa Loran Kabila preuzeo vlast kao novi šef države, dan poslije bjekstva iz Kinšase predsjednika Mobutua. Kabila je objavio da je ime zemlje Zair promijenjeno u Demokratska Republika Kongo.

Sistem Kurta i Murta.

1998.- Pripadnici separatističkog pokreta “Tamilskih tigrova” ubili Sarodžinija Jogesvarana, gradonačelnika Džafne, grada na severu Šri Lanke. 

1999.-Izbore u Izraelu dobio vođa Laburističke partije Ehud Barak, čime je okončana trogodišnja vladavina premijera Benjamina Netanjahua, lidera desničarskog Likuda

2000.-U redakciju beogradskog Studija B upala je policija čime je Vlada Srbije preuzela ovaj medij. U saopćenju Vlade se navodi da je Studio B vršio “nasilno rušenje, legalno izabrane vlasti i poticao na terorističke akcije”.

Vlast zaboravila na atenat slovima.

2000.- U Indoneziji održano prvo suđenje za kršenje ljudskih prava. U tom procesu 24 vojnika i civila optuženo za ubistvo desetina seljaka u masakru u provinciji Aseh 1999. 

2001.-Svih 30 putnika, uključujući iranskog ministra saobraćaja Rahmana Dadmana i zamenike ministara iz njegove delegacije, poginulo kada se na severu Irana srušio ruski avion “jak-40”.

2009.-Umro je Mario Benedeti, urugvajski književnik i jedan od najvećih latinoameričkih pisaca. Autor preko 80 zbirki pjesama, novela, eseja i pozorišnih komada, Benedeti je postao poznat romanom “Odmor” (1960.) koji je preveden na čak 19 jezika. Bio je društveno angažovan, godine 1971. osnovao je “Pokret 26. mart” ljevičarsku koaliciju koja je decenijama docnije preuzela vlast u Urugvaju.

2012.-Umrla je Donna Summer (Dona Edrijan Gejns), američka pevačica, “kraljica” disko muzike (Boston, 31. 12. 1948. – Nejpls, 17. 05. 2012.)

Desanka Maksimović – Ne boj se mila,tebi će uvijek biti samo šesnaest godina

Valjeva, 16.maja / svibnja 1898. – Beograd. 11. februara /veljače 1993.

„Da mi je sada šesnaest godina,činila bih sve opet onako kako sam činila kada sam bila gimnazijalka u Valjevu.Dugo sam hodala po šumi i to pred veče,kad je u njoj sasvim tiho. Iako sam društvena,samoća mi je i danas draža od razgovora sa ljudima.Volela bih opet onako, kao kad sam pisala pjesmu Strepnja.Opet bi mi bilo draže čekanje ljubavi nego njeno ispunjenje.Opet bih čitala u isto vreme tako oprečne priče kao što su,recimo,Tolstoj i Ipolit Ten.Opet bih se zanosila crtanjem i matematikom,opet bi mi bile bliže stvarne nauke od onih koje su u mojoj mladosti bile gotovo kao priča.Opet bih voljela iste pesnike ili bolje reći gotovo sve pesnike: u svakom od njih bih zacela našla malo sebe i opet bih u časopisu  posle pesme pročitala kritike,a onda tek ostalu prozu.Opet bih više videla i ono što je prošlo i ono što će biti od onoga što se u danom času zbiva.Opet bih sanjala (oprostite ovo nije prekor kome i aluzija) o bratstvu Južnih Slavena!“

Desanka je bila od onih krhkih bića, kojima Svjetlost još u detinjstvu udahne Ljubav i Milost .To je dar koji se nikad ne prekida.

Bila je udata,ali njena životna družica bila je poezija.Njene pjesme, njena dječica.Ona se uronila u poeziju i bila poezija.Od mladalačkih dana do smrti je osluškivala i bilježila govor svoga srca.Koliko srce ,toliko ljepote u pjesmama.

Srce djevojčice i starice ne kuca isto,reći će neuki.

Desankina poezija govori  da godine nisu bitne,da sva vremena iste snove nose.Ponekad se osjeti  mala razlika,da srce malo sporuije kuca,jer umorno je.Trebalo je ljudima odaslati toliko  iskrica i snova o ljubavi , a vremena za to ljudi nemaju.

„Prva ozbiljna „ Desankina pesma bila je o zalasku sunca:

Sunce odlazi,a sve,i ljudi i priroda, pružaju prema njemu ruke i dovikuju-nemoj otići,ostani…

Vrlo brzo će doći  Strepnje i Ja sam lovac srca svoga rodenog.

I tada će se roditi naša mila pjesnikinja , uvijek djevojčica,koja će nježno,poput grlice lepršati ovim dunjalukom sijući ono što je čovjeku urođeno od iskona.

Dijete nam poručuje;bez Svjetlosti nema života   i moli zapitajte se šta učiniti da Svjetlost   uvijek bude tu i da se ne zaprlja.

Imala 14 samo godina kada je počela i nikad više nije prestajala pjevati o Svjetlosti.Jer Svjetlost je neizmjerna Milost i savršena Ljubav.

Naše su riječi šture i neubjedljive.Zato ćemo pustiti poetesi da sama o svojim srcem  snije i za nas pjeva.

Obratiće se Zapadu i reći:

Vi, doista, imate

nekoliko miliona Hristovih kipova,

na svakog čoveka po jednoga,

imaju ga drumovi i polja, apsane i škole;

a kod nas, kad ljudi veruju u Boga,

u sebi ga nose. ( Balkanac)

 

Svjetlost to je san i ljubav u srcu svakog djeteta i djevojčice:

 

Dopusti, majko, da zoru

dočekam u vrtu s njim.

On peva: da zajedno ćemo

do zvezda se peti;

Da, ako mene ne dadne mu Bog,

mora umreti. (Djevojačka molba)

 

Svjetlost je u ljepoti i ljubavi prirode:

 

Zavole zumbul lepi

juče, kad zora svanu

i sunce poljubi cveće, šume i poljanu

i na njoj rosnu travu,

ljubičicu plavu

zavole zumbul lepi. ( Jedna smrt)

 

Bila je optimist i kada ,  u smrti  , Svjetlost traži i ljubavi poručuje:

Ako prva odem, javiću ti

javiću ti šta biva kad se brat i sestra

i mati i prijatelj polako raziđu

i pljusak se kroz rastresitu humku sruči,

i treba li se bojati pauka savesti

i šta on među crvima i stonogama znači. ( A i tebe molim)

 

I smrt je samo puta ka  Svjetlosti:

 

Nekada si, kao dete, koračao niz brvno,

preko ponora sveg u tamnoj, vlažnoj česti,

ne gledajući u dno pod sobom crno.

Ne gledaj ni sad, ja ću te polako povesti. ( Ne boj se)

 

Mila tebi će uvijek biti samo šesnaest godina jer ti si mladost zamolila:

 

Ali ja te neću nikad pustiti.

Oko srca svoga postaviću stražu

jedne ljubavi što mene voleće;

U vrtu svome zasadiću proleće;

sve mirise slatke zarobiću

što bregom nihaju leti;

 

Mladost ti je u srce urezala Strepnju:

Strepnja

 

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka

da volim i želim oka tvoja dva.

Jer sreća je lepa samo dok se čeka,

dok od sebe samo nagoveštaj da.

 

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži

ova slatka strepnja, čekanje i stra’.

Sve je mnogo lepše donde dok se traži,

o čemu se samo tek po slutnji zna.

 

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?

Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;

izdaleka samo divimo se svemu.

Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva.

 

A Svjetlost je vidjela sve tvoje ode o njoj,Milosti i Ljubavi… i pamti:

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

 

I zato  ne boj se mila i vjeruj nam,tebi će uvijek biti samo šesnaest godina:

Dođi da ti vidim lice,

ispod belih grana da stojimo,

da po livadama travu milujemo,

da vrbe lomimo,

da se smejemo, da se smejemo,

da zvezde brojimo,

da ćutimo nemo. (Šesnaest godina)

 

Ne boj se mila tvoja Svjetlost je sada sa tobom i zato:

 

Pomiluj Bože, one koji su žedni proleća,

iščezli kao osmeh tih

meñu zvezdane svetove.

Pomisli, Bože, na njih

u čas kad prosipaš cvetove

povrh kutova svih. (Pomiluj Bože)

 

I pijetlovi imaju plate

Jutros je komšinicin pijetao zakukurikao hejbetni put ove nasušne godine.

Trebao bi još  par puta toliko puta  put nategnuti glasne žice, ako hoće da pošteno zaradi ovogodišnju platu.

Vi se pitate odakle ili što će pijetlu plata.

A šta mislite šta radi svaki dan?

Zarađuje platu i izbjegava nož. Ako koke dobro nose jaja , znači pijetao dobro radi posa.

Ako na vrijeme, u zoru  budi gazdu ,jopet je u plusu.

A sve nam se ,nekako , čini da je pijetao lukaviji od gazde.Do jednom.Gazda ga hrani i plaća kokama, da ozvaniči sabah.

A pijetao ozvaniči sabah da bi pricvrljivao koke.Nema kod njega ljudskih gluposti.Stara koka dobra juha.Naskaće on sve odreda. Ma nije ga briga ni da li je koka koka , odnosno ženka  njegove vrste. Njemu je samo zakukurikat i čitav potonji dan naskakivat.

Dakle , gazda ga plaća za ono što je pijetlu u krvi.E sad, ne znamo da li mu plaća prekovremene sate i radnje. Ono sa drugim pernatim ženskinjama, jer ruku na srce , nauka nije skontala da li pijetlov takar po stranjskim tijelima ima ikakve veze sa povećenom reprodukcijom među vrstama.

A ća mu ga meremo znat’ ? Mere bit se jednom izlegu pjetpatke ili pjetguske.Nikad se ne zna.Na ovom dunjaluku je sve moguće.Ha imaš penezi, moš kod hodža i sveštenih lica kupiti svaki oprost.

Što bi poete rekli:

Tetkice i hadumi bi svašta nešto za šoldi dali i prodali.

U prevodu:

Lele im se i kuku!

Vala pošteno da poštenije ne mere biti.

Grijesi Vatikana – Optužbe i istina / Iz Arhiva

Optužbe i istina

Zamjeraju nam da govorimo o Vatikanu u negativnom kontekstu.

Dobro, večeras ćemo ih poslušati i mi nećemo govoriti o Vatikanu.

Nije valjda da se bojimo da ćemo proći kao Drajfus.

Pustićemo da oni sami o sebi ili neko drugi o njima govori.

Možda bi u slučaju kada drugi govore adekvatniji naslov pisanije bio Drajfusovo:

Optužujem

Tako će se vidjeti da li naše priče istinu govore.

Nedelja 11. rujan (spetembar) 1994. – Zageb – Hipodrom.

Papa Jovan Pavao II, svečano obilježavajuči posjetu Hrvatskoj svojom misom,podugo glorifikuje i medenim usnama na sav mah daje odu ratnom zločincu Alojzu Stepincu.

To je zlotvor koji je bio glavni kršćanski duhovni vođa ustaške genocidne tvorevine Nezavisne države Hrvatske.

To je ona koljačka tvorevina koja je samo u Jesenicama pobila 700.000 Jevreja, Roma, Srba, Muslimana i ostalih nepodobnih pripadnika drugih naroda. Veliko broj ubijenih , njih 15.000  su bili Hrvati koji se nisu slagali sa genocidnom politikom.  ( Iz Arhiva Muzek Jasenovac )

Citiramo (TV Channels Online):

Na današnji dan, 3. listopada 1998. godine, papa sv. Ivan Pavao II u Mariji Bistrici, proglasio je blaženim zagrebačkog kardinala, slugu Božjega, Alojzija Stepinca.

„Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Amen.

Papa je Alojza Stepinca proglasio svecem. Tako to pape rade. Krvnike proglašavaju svecima. I pedere. I silovatelje djece.To je čisto Bogohuljenje. Ništa novo za bludnicu ispod sedam bregova.

Kažu Stepinac se branio da on nije nikoga ubio.

Ni Hitler ni Pavelić,ni Tuđman ni Čosić ili SANU , papa Ivan Pavlica nisu nikoga ubili,niti mnoge pape.Za papu Borđiju je dokazano da je silovao, ubijao, trovao i klao.

Međutim to ne znači da nisu genocidni koljači.

Vraćamo se na hipodrom gdje papa juriša:

“Nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove poput rijeka koje protiču ovim krajevima.Kao Sava,koja izvire u Sloveniji,protječe vašom domovinom a u Srbiji utječe u Dunav.

Te dvije rijeke se susreću kao što su i pozvani narodi koje ona povezuje… ”

Papa Ivan Pavle II poslije hvastanja krvnika između ostalog,ovo poručuje masama vjernika (kažu bilo je milion vjernika).

Pomenu Ivančica Pavao II sve koje Sava povezuje, normalno :  osim Bosne.

Ali vjernici iz Bosne i Djedove hiže nikad nisu bili u zajedništvu sa Vatikanom već su ga prokleli. Zbog toga su svako malo dobijali krstaške ratove,klanja ipustošenja.

Papa Ivan pavle II to zna. Zna i da je rat u Bosni 1992. – 1995. bio tek poslijednji u nizu krstaških ratova protiv Bosne , zemlje Božje milosti.

Dakle za tog papu Bosna ne postoji.

Dali dolikuje nekoj blaženosti, negirati postojanje jedne prizante zemlje.

I onda , vi će te nam raći da  imamo respekta prema papi koji negira naše postojanje.

Onaj ko to čini mora da je lud. Mi još uvijek nemamo to čage.  A nisi lud dok ti to ne dokažu. Nisu ovo vremena kada te zatvore i ti trebaš da dokazuješ da nisi lud.

Tko zna, sve se može.

Kažu ne volimo Vatikan. Ovaj put nećemo o pederčini Mikelanđelu koji se namrgođeno smješka papama svakog jutra sa svoda Sikstinske kapele. Poručuje im da ne skreću sa njegovog puta i prstima se mazi sa jednim od svojih mnogobrojnih ljubavnikom. Tipično pederski.

Nećemo o tome,to smo mi prvi javno zamijetili.

Vatikan se tek 1965. posebnom bulom oglasio da je ropstvo neprimjerno i ne dolikuje dvadesetom vijeku.

Vrlo blijedo i sramotno od sile sa dna sedam brijegova, “gospodara orbis et urbis”.

Ne narediše da se ukine niti osudiše ono što je Isus Hrist s početka nove ere najoštrije žigosao i proganjao.

Neprimjerno ropstvo ne znači i ukinito ropstvo ili barem osuđujuće.

Mnogo toga se u Vatikanu radi što ne dolikuje pa to ne ukidaju.

Vatikan i njegove crkve svaki dan potresaju nedolične,umobolne , bogohulne,čak i kriminalne radnje i optužbe pa to niko ne zabranjuje.

Kad bi se sabralo od nastanka Vatikana do Bosne 1995. godine,  brojke bi nadmašile sve ostale kriminalne, zločinačke radnje svijeta.

U ovo ne uključujemo silovanu i masakriranu nevinost,to zaslužuje poseban osvrt.

Ovo svakodnevno dan za danom čitate u novinama i niko ne mari ili to zabranjuje. Ušle te radnje ljudima u krv i u gene. Čovjek jednostavno ogugla.

Ne dolikuje ( ropstvo) ne znači i zabraniti ga.

Ako ropstvo ne dolikuje dvadesetom vijeku onda papska / Vatikanska bula upućuje da je dolikovalo 19. i svim ranijim vijekovima.

Nemojte nam molim vas govoriti o nekim konstrukcijama ili nam bilo kakvim asocijacima implicirati govor mržnje. To nije pošteno, mi samo tumačimo ono što je rečeno i objavljeno.

Hiller pomete, desetke milione puta pogubi ljudskost i mnogo više života. Minut prije smrti se pomoli Isusu i sve mu biva oprošteno. Tako nas uče Savle.

Ajte molim vas, nije nego.

Šešelj 2oo5 kaže,  a google objavljuje:

“Možete vi mene optužiti za sve zločine koji su počinjeni u bivšoj Jugoslaviji, ja ću se odbraniti i dokazati da je za sve kriv papa Ivan Pavao II.”

I odbranio se; pustili ga na slobodu da svoje genocidne ćenifarije i dalje bljuje po bijeloj selendri i okolnom pašaluku.
Nejvjerovatnije dogovor pao: Nemoj ništa o ućešću mentora u klaoničkom piru ustaša i četnika, mi tebe puštamo na slobodu, dok ne crkneš.

Jedan od najvećih balkanskih krvnika se već skoro godinu dana slobodno šeće, a Vatikan ni jedne riječi da progovori.

Oni nas pozivaju na toleranciju.

Hajte molim vas. O kakvoj toleranciji je riječ?

Tolerisati zlo da popuje nevinoj žrtvi.

Za kraj smo ostavili nekoliko poetskih bisera:

“- Crkva ima mnogo manje veze sa bogom nego priroda i što je starija sve manje. (str.166)

– Čitavo učenje crkve je leganda i praznovjerje. Da bi vjerovao (tom učenju –op.a) čovjek treba da bude priprost kao najveća neznalica. Da bi vjerovao čovjek treba da bude glup i preplašen.(str.175)

– Crkva stvara svece u vrijeme kad su joj potrebni i tamo gdje su joj potrebni. Nije to nešto što zavisi od Božanske Volje. To je geografija i politika. (str.178.)

-Crkva je zamučivala, ublažavala i iskrivljivala učenje Isusovo. Sahranila je njegovo učenje pod čitavu planinu deklamacija, teologija i praznovjerja. Da bi bila moćnija ubijala je vatrom mukama, uvijek tobože u ime Božijeg, a u stvari da uveće svoju moć i bogatstvo ,i da iskorjeni svoje neprijatelje.Crkva je jedna od poznatih svjetskih kriminalaca.(str.175).”

Ovo nisu naše riječi,več riječi Luisa Bromfilda poznatog pisca iz njegove : Čudni slučaj Mis Ani Spreg. /Mali roman – Budućnost N.Sad 1957 g./

Nismo htjeli uplitati neka njegova druga razmišljanja o crkvi. Zbog ovakvih razmišljanja je najvjerovatnije dobio samo Pulitzerovu nagradu. Nobel mu je onemogićen iako je bio  bolji literat od 90% nagrađenih.

Za kraj ćemo samo primjetiti da Isusa na svojim zdanjima, kojih se Nebo odreklo,  često predstavljaju kao Heliosa koji vozi nebeske kočije.

Nikome u Vatikanu ne smeta što je Isus predstavljen kao paganski bog koji ćera konje.

“Već je sjekira položena na korijen stablima; svako se dakle stablo koje ne rađa dobra ploda siječe i u oganj baca.” ( Isusove riječi/Matej 3.10.).

Vi ćete se zapitati šta je časni drvodelja htio ovim reći.

Mnogo toga, višeslojna je to poruka i opomena.

Mi ćemo vas zapitati da li su pape rađali. Samo Papisa Ivana koliko mi znamo. I ona krišom. A imali su mnogobrojnu “nezakonitu djecu”. Sam Borđija je imao devetoro, a silovao i  obljubio najmiliju trinaestogodišnju kćerkicu.

Blud i razvrat Vatikanski u sodomitskom pravcu su najavili i rječju i djelom utemeljivači hrišćanstva jevanđelista Ivančica  apokaliptičar i  Savle konvertit biseksualac.

Ni šta od ovoga nisu naše riječi . Mi ih samo prenosimo. I vi nama zamjerate što ih slikamo bojama čije su nijanse na istom nivou kao navedene?

Nije fer ili što bi reko mali kalimero:

-Nepravda , e pa to ti je.

A Ivan , što ga prozvaste Krstiteljem sedam vijekova prije nogo je crkva taj običaj unijela u svoje kanone, bi rekao.

-Vapaj usamljenog u pustinji mraka.

Jesenjin – Pismo majci

 

Jesi l živa, staričice moja?

Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.

Nek uvečer nad kolibom tvojom

Ona čudna svjetlost sja i dalje.

 

Pišu mi da viđaju te često

zbog mene veoma zabrinutu

i da ideš svaki čas na cestu

u svom trošnom starinskom kaputu.

 

U sutonu plavom da te često

uvijek isto priviđenje muči:

kako su u krčmi finski nož

u srce mi zaboli u tuči.

 

Nemaj straha! Umiri se, draga!

Od utvare to ti srce zebe.

Tako ipak propio se nisam

da bih umro ne vidjevši tebe.

 

Kao nekad, i sada sam nježan,

i srce mi živi samo snom,

da što prije pobjegnem od jada

i vratim se u naš niski dom.

 

Vratit ću se kad u našem vrtu

rašire se grane pune cvijeta.

Samo nemoj da u ranu zoru

budiš me ko prije osam ljeta.

 

Nemoj budit odsanjane snove,

nek miruje ono čega ne bi:

odveć rano zamoren životom,

samo čemer osjećam u sebi.

 

I ne uči da se molim. Pusti!

Nema više vraćanja ka starom.

Ti jedina utjeha si moja,

svjetlo što mi sija istim žarom.

 

Umiri se! Nemoj da te često

viđaju onako zabrinutu,

i ne idi svaki čas na cestu

u svom trošnom starinskom kaputu.

  

 














												

Ad Akta i bušenje / Igrokaz na dan 14. Maj / Svibanj

Danas je Srijeda 14.  Maj  / Svibanj 2025. godine.

Ovako   dani  jedan drugom opjevaju, i to drito , ni jedan ni dva , nego  u razdiok te mirisni , đardinski  ljubim:

133 dan   otišlo u termin pod ad akta.

232 čeka na a.a.

Nismo se mi ullijenili pišući skraćenicu, nego nam se zgodno učinilo . To a.-a implicira na odobravanje, povaljivanje i uspavljivanje.

No , nemorate nam vjerovati, mi smio samo mahalaši kojima mnogo što šta implicira na te prelijepa dunjalučke dogodovštine.

Čudno,  kontamo mi ,   adaktiranje  je  jako čudna stvar.

Svašta se može adaktirati.A da bi se adaktiralo mora se bušnuti , uglavnom . A ako se pominje bušenje

čovjeku svašta padne na pamet. Ali je u svakoj toj naumpaloj stvari potrebno imati dobru i aktivnu bušilicu. Onda sve dođe na svoje mjesto i gdi triba.

Dok adaktiraš hejbet dana, ono prošo tren, a oni ni da zvercnu onim drugim :  oprezno , bojte se adaktiranja .

Valjda prezaposleni. Trebaju sa sobom povući što više insana. To im je , pored ljepote ,  izgleda, glavni domaći zadatak , oliti pos'a.

Što bi poete rekli:

Adaktiro ili ne, bićeš adaktiran.

U prevodu:

I poete su ljudi, pa često zaborave da nekorištena bušilica nikom ne prašta.

Čiribiribela Mare moja


Januar je , ništa ne siječe. Bija je i prosinac , a ništa nije prosijavalo. Valjda će se u veljači neko veljati.

Čim se pomene veljanje nama naum padne Mare.

Ma ne Gatara ona nikad ne nosi veštice, nego ona Daskara ,što svoje daske sa sobom uvijek prtji.Vi garant pomislili na bubmbaru i krivuljar, iako veze nemate sa trigonometrijom.

Pitate se kako znamo da nemate veze sa trigonometrijom.

Pa to je veoma jednostavno.

Niko nije blesav da ima veze sa trigonometrijom , osim onih blesavih koji se faćaju kojekakvih kosmičkih računica, umjesto da se fataju Mara.

Kako kojih. Joj levata majko mila, sve im se mora crtati.

Boni ne bili ,Bilo koje.Jal morskih, jal domaćih. Jal sa daskama ili sa vešticama ili bez njih.

Za njih vam ne trebaju nikakve računice, iako su sve  one doktorirale krivuljare.

Ili nisu? Tko će im ga znati? Zakukuljena je to i  zamumunljena, a prelijepa čeljad.

I zašto nose daske , kontate vi. Pa to je bar jednostavno. Da se lavati ibrete što će im daske i ne prokuže  dal imaju ili nemaju … recimo gačice.

Njima je sasvim sve jedno za doktorate , sve dok imaju jarbole da vješaju donji veš.

Vi se ko biva pitate , što kod kuće ne suše gaće.

Kao prvo kod kuće nemaju adekvatne  jarbole.

Kao drugo ,nisu kod kuće skinule veš, nego na trabakuli.

Kao treće…;ma šta vas brigeda ća je Mare skinula veš i di će Mare sušit veš?

 

Što bi poete rekle:

-Sušile ne sušile isto im se piše.

U prevodu:

-Des'ba ti vidio dobar jarbol a da zbog njega ne frcaju žemske gačice.





Znate li nekog rođenog u Januaru?

Ako je odgovor  Da , Vi ste veoma  sretna osoba.

10 razloga zašto su ljudi rođeni u januaru najbolji!

Januar je najtajanstveniji mjesec u godini, zakonom logičke monutacije jasno da takva moraju biti i bića koja su udahnula prvi zrak u njemu. Dodajemo  da se od svih drugih meseci  razlikuje po tome što je to prvi mjesec u godini. Znači neprikosnovemi predvodnik i rođeni vođa.

Januarska deca su posebna, najveći broj naučnika i umetnika  je rođen baš u prelijepom bjelinom i čednošću okupanom januaru.

Ukoliko imate sreću da poznajete osobu rođenu u januaru , sigurno ste onda  već primjetili koliko je ona drugačija, neobična , nesebična i uvijek svoja.

Ovo je 10 razloga zbog čega su ljudi rođeni u januaru najbolji:

1. Iskreni su

Bića rođena u januaru su jako iskrenea. Ne boje se da kažu istinu bez obzira na posljedice i situaciju u kojoj se nalaze. Istaknuće greške svojih prijatelja i ponuditi konstruktivnu kritiku, pa zaista možete verovati onome što govore.

2. Originalni su

Bića rođena u januaru najviše vole da uče iz svojih iskustava umesto da slepo prate trendove. Uživaju u novim veštinama, situacijama i aktivnostima. Njihova originalnost se može primetiti i u načinu na koji se oblače.

3. Tajanstveni su

Ponekad je teško dokučiti šta se skriva iza uma osobe rođene u januaru. Oko sebe stvaraju auru tajanstvenosti zbog čega postaju još privlačniji ljudima oko sebe. Katkad će prećutati neki detalj o sebi, ali ne zato što žele da vas prevare, već zato što ne misle da je taj deo pretjerano zanimljiv.

4. Vole da pomjeraju granice

Osobe rođene u januaru znaju da razmišljaju van zadatih okvira i veliki su inovatori na svojim područjima interesovanja. Ne čudi što je mnogo velikih naučnika i umjentika rođeno baš u  januaru.

5. Uživaju u onome što rade

Nekima će se na prvu loptu učiniti da su spori u obavljanju svojih poslova, ali oni samo uživaju u onome što rade. Povode se za logikom i vole da analiziraju svoje postupke i upotpunjavaju svoju kreativnost i užitke..

6. Uporni su

Da bi bili uspešni u životu, potrebno je imati jaku snagu volje. Upornost i jako naglašeni voljni momenat je jedna od karakteristika koju ljudi rođeni u januaru imaju u izobilju. Zbog njihove snage i nedodirljivosti  drugi znaju da budu ljubomorni na njih.

7. Predani su svojoj porodici 

Tražite partnera koji će vam biti predan? Pokušajte s bićem rođenom u januaru. Ne samo da su lojalni svojim bračnim supružnicima, već i članovima porodice i prijateljima, prvenstveno predivnim ženskim bićima.

8. Ljubitelji su životinja

Osobe rođene u januaru su veliki ljubitelji životinja. Fascinirani su životinjskim svetom. Od najranije dobi žele da imaju kućne ljubimce, a posebno pse. Rado odlaze u zoološke vrtove ili na safarije.

9. Vole da pomažu drugima

Osobe rođene u januaru su karitativni humanitarci. Vole da pomažu drugima i da se bore za prava obespravljenih. Nisu škrti, a zbog svoje darežljivosti mnogi im se dive.

10. Tihi su i tajanstveni

Nemaju potrebu da budu glasni da bi ih drugi uočili u društvu. Januarska djeca su srećna čak i kada su tiha i tajanstvena.

Da li možemo vjerovati astrolozima i gatarama?

Prosudite sami!