Category Archives: Restlovi

Danas je Petak, 2. Decembar / Prosinac, 336. dan 2022. godine. Do kraja godine ostalo je još 29 dana pa se  i ova godina  polako seli kamo i sve prethodne,

Oni nama Prosinac, a  ništa ne prosijava osim sunca, i mjestimičnih i povremenih jutarnjih magli.

Ha, izbirikali se u meteoro  riječniku. Ma nije o meteorima ,  baš ste blečci. To mi metereologiji malo po latinski  tepamo, da nam podari još hejbet lijepih dana   prije nego zaprave počnu prosijavanja , i obilne padavine sa velikim minusima.

Mi uvijek u dilemi volimo i ovo i ono. Nama svaki dan prelijep.

Evo pogledajte ovaj dan. Zar nije prelijep. Vedar, plavetan, nasmiješen pun sunca i nade. Čovjek bi ga na srce privijao. I treba. Pun je ljepote i zdravlja.

Pa , šta ako nas koliko je sutra  zapadne  prosijavanje velikih snijegova i „strašnih“ minusa?

Suha drva, dobri stari ćumur, još uvijek najeftiniji za nahajcati peć. Kad se razgori, dom topao i sunčan , ljepota jedna.  U svakom bilu osjetite tiho pucketanje vatre, cvrčanje drveta u plamenu i neku milinu kako vam  kroz vene penje do srca, a toplota širi kroz damare.

Prožme vas neka milina i osjećaj intime, pa tražite voljena biće da se intimite u ovom blagoslovljenom trenutku.

Pa onda vam krv još jače proradi, pri pomisli kako je napolju minusli vakat, pa se krv još jače uzbzurka, pa se zaprave pointimite sa jednim prelijepim ženskim bićem. Joj meraka u večeri rane.

A onda sanjkanje i grudvanje pred sabah , dok je mjesec srebren i u vama ljubav buru nježnih osjećanja prosijava. Ne treba vam više.

Pa šta ako se  u tom ćejfenisanju malo promrznete?

Jošten bolje. Eto prilike za novo intimiusanje, i nastavak džidži-midži sa vanka prenesete  u topli halvat. Međ jorgane i dušeke  se zavučete i  jopet se jastučiti , oli džidžimidžate, na volju vam.. Vako i nako.

Joj što se mi volimo jastučiti i vako i nako.

I u proljeće i u ljeto i u jesen i u zimu. Ljubav uvijek pobjeđuje sve vremenske prilike i neprilike.Mora.

Eto zašto  mi volimo sva godišnja doba. Svako nosi svoju ljepotu i milodarje.

I zato je nama  svaki dan je prekrasan i mirisan , plavetan i suncem obasjan.

Što bi poete rekle:

La vita e bello.

U prevodu :

Život je ovaj jedan jedini i  prelijeppoojiii.

.

Šta ako nam se na  prefiks nepitano natakarilo viška riječi. Nemamo ništa protiv, možda se i prevodilocu posrećilo , pa se i on jastučio.

Tko da zna?

U Božijim mubarek danima svaka ljepota je moguća i očekivana.

Četvrtak  je 1. Novembar / Prosinac 2019.godine, rekoše nam da je ovo njen 335 dan.

Ako je to tačno počelo je odbrojavanje do Božićnih , kratkodnevničnih i samo još tri'set dana do ovogodišnjih/novogodišnjih blagdana.

Jesmo pametni. ljubi nas majka pametne  i bo'me lijepe i ugodne. Ovo smo naglasili da se zna , da to nisu prošlogodišnji ili idućegodišnji novogodišnji praznici.

Do danas nije jasno zašto se Božić slavi baš 25. Prosinca, oliti Decembra.

Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga dana zato što su u oni vakat još uvijek većinski rimski  pogani   slavili rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti – Rođenje nepobjedivoga Sunca) .
Crkva je ,  želeći potisnuti taj poganski blagdan i privući nove vjernike , počela slaviti rođenje Isusa Krista, koji je Božansko Sunce s visine vatikanske blentovštine.
Inače taj blagdan se počeo slaviti 25. Prosinca 336. godine.
Po papisama  , Isus je izjednačen sa paganskim Božanskim Suncem. Te blagdane su pratile solsticijske bahinalije.

Božični slavljenik Isusu Hrist je rođen u proljeće, tako da nema teoretskih đansi  da se njegovo rođenje  ikako poveže sa 25. Prosincem  ili osim sa poganskim zamislima hadumčarskih tetkica, ili 7 .Siječnjem napriliku inat kalendarom.

Pihpi, ppih,pih. Daleko im paganćerska kuća od nas.

Imamo mi pametnija posla, iako Božić nije daleko. Ima vremena za ,…, a šta vi mislite ?  Pa eto , pisanje o hanukama je pametnije. One uvijek dođu prije Božića.
Nisu jevreji potrefili hanuke za solsticij ili božić. Solsticij je potrefio hanuke. Jevreji su svoj praznik hiljadama godina prije natandarile u prazničke kalendare. Jes kad bi se zezali. 25.Kisleva 164 godine prije Krista je po ko zna koji put posvećen hram, i zato slava. Hram kojeg više nema , uništiše, ovaj put definitivno i beskonačno Rimljani. Ostaviše samo Zapadni zid , da jevreni dva milenijuma mogu oplakivati svoju sudbinu. Jevreji im za osvetu uvališe hrišćanstvo, i turnuše ga i grad bludnicu na sedam brežuljaka .

Vazda je narod teferičio. Kažu da je sve počelo sa logorskom vatrom. Ljudi se grijali i intimili uz logorsku vatru.

Dobar ovaj izraz intimili. Mnogo je ljepši od onoga seksali. Ono seksali je hem stransko,  hem nekako bljutavo i prazno . Liči na prostituisanje.

A i amebe se ne seksaju. Koliko znamo. Ali u mraku se ništa ne zna i ne vidi. Ni kod ljudi ,ni kod ameba. Nisu blesave. One nakvasaju pa se i dijele. Nisu lude ko Sejdefa . Da se dušom dijele. Kada se amebe dijele, dobiju još jednu dušu. Hoće se reći od jedne namah nastane dvije .

O da , amebe ima dušu. Da nema kako bi se djelile. Onako napamet. Ne bi rekli da se napamet bilo šta događa ,osim slučajno , k'o kad čorava koka zrno nabode. Nema vam kod ameba porođajnih muka ili trudnoće. Nisu amebe frajeri ko insani.   I nisu ih naučnici skroz prokužili, iako nisu ni zeru veće od o,5 mm.

Kažu u malim pakovanjima se otrov krije. Ma nije ameba otrovna , nego mi moramo nekog potkačiti. Samo nam treba izvlakuša. Danas nam smetaju ovi što su izmisli taki izraz. ” U malim pakovanjima se otrov krije ” .
.
Glupaci . Ko da je ikad iko otrov sakrio. Kad hoće zlo, ni trezor tu ne odmaže. Naročito ne  trezor BH Narodne banke. Tamo se na prvi fijuk granate skupljali heroji. Jes heroji, nego šta.

Vi mislite svi podrumaši kukavice. Nisu oni , napriliku žene, starci i djeca da im se oprašta što se kriju..

A ova trezorčad , nisu frajeri ginuti za slobodu i zemlju. Imali su prečeg posla . Pljačkati vlastiti narod.
Lijep im nadimak : trezorčad . Sočan, a tugaljiv i kužan. . Nisu siročad , ali su mimo ostalog svijeta. Sirotani. Nikog nema da ih voli . I oni ko amebebe. Prosti organizmi . Jedno ćelijski, jednonacionalistički. I pljačkaški. Prokuženi od A- Ž.

Ali amebe su pošteni jednoćeliski organizam. I imaju dušu. Ovi troćelijski nacionalistički  organizmi nemaju ni zeru duše.

Tri se nacionalizma povezala u pljačkašku bagru. I ćelijski bili povezani, Jal logorskim , jal pijačarskim , jal trezorskim ćelijama.

Znači , ameba pametnija od njih. Nju,  naučnici od svjetskog pedigrea još nisu prokužili. A ovi naši imaju pedigre. Policisjko-pljačkaški i izmišljeni CV, sa falsifikovanim diplomama.

Svi odjednom postali zemljoposjednici od vakta Kulina bana. A do rata imali zemlje koliko u saksije stane. Neki ni toliko. Odakle im lova za saksije, ili ljubav prema cvijeću ,frajeri . ba. Robijali su , mnogi. I ne , nije im padalo na pamet da kao svi pošteni ljudi rade, zarade i kupe dunum – dva zemlje.

Pošto nisu naučili raditi , ha se domogli vlasti ,počeše glad pljačkom namirivati. Kako je to vjekovna glad; i pljačke moraju biti vjekovne, ali sabijene u dvije i po decenije. I sada su veleposjednici. Spahije, pasjaluk im na nos skočio , pa obilježeni ko havjvani i kako koji. Naročito vođe im.

Jednog zovu riđobradi. Vi mislite zbog brade. Ma , jok boni , jeste levati. Jemaju ba čitave storije o rođobradom. Nimalo dobre, svaka pljačkaška i krvava. Čitajte i vi nešto, ne moramo vam mi bas sve crtati. Od čitanja glava ne boli, dok ne zaboli.

Drugog zovu razroka pijačarska fukara. Vi mislite zbog urođene razrokosti. Mere bitr da bidne, ali i zbog slijepila. Fukara naprosto oslijepila od sile, pa pomišlja haman da su radi njega vatikanske tetkice izmislili božić. A ne zna pogoditi u sridu , niti je znao ikad. Drugi pogađali mjesto njega. Tako upućeni kažu.

Treći sam sebe deklariso kao robijaškog uvlakača. Volio čovjek ispuštati sapun i saginajti se.  Vi mislite u zatvoru. To vam ne mremo kasti. Nismo nazočili. Ali se klanja svakom ko mu udjeli sadaku, makar i sapun za pranje  obraza , koje nikad neće moći oparti.

Što bi poete rekle:

Vjekovna glad se ne mere zasititi i oprati.

U prevodu:

Mere , ali samo sa maminim, pijačarskim ili robijaškim  vrećama opljačkanog narodskog zlata i ako insanski hajvan nema obraza.

Danas je Srijeda .

Radni je  dan za većini Bosanaca. Zajašile ih krvopije , ne mre pošten čovjek disat. Ono častan ne znamo. Časni čovjek ne bi dozvolio da ga bagra i fukara jaše.

Iako je radni dan je  , sabahilden in the morning je ,   kako bi mahala poručila. Nju nije briga ni koji je dan,ni koja je godina.

Bitno je da se ima havljat,ko sinoć akšamlučit,  o ,  i još ponešto. To ponešto nije za javno oglašavanje . Samo radi uroka. Maš'ala,   ne  iznad kreveta objestiti , nismo djeca.

Kao mahalski glasnik ,moramo se finoće igrati pa vas obavjestiti da je svaka  nedelja neradni dan. Kod normalnih ljudi i poslodavaca. No , ko je od vlastele danas normalan. Statistika kaže niko.  Jer ko je vidio da je gulikoža normalan.

Naš računar nam skreće pažnju da je danas 334 dan ovog stađuna.Pošto smo pregrmmjeli jučerašnjih poker  trica u nizu,ostao nam je nijedan dan do mjeseca blagdana i još većih zima.

Ova godina se skupila i tuguje ,ostalo joj još samo trideset jedan dan da vodi ljubav sa ovim takarli dunjalukom .

Vi mislite da smo mi ili prolupali ili smo glupi zato što vas obavještavamo da godina vodi ljubav.

Kontate ko je čuo da godina  sa bilo kime vodi ljubav.

Lupali jesmo svašta, ali prolupali još uvijek nismo.

E sad a da vas glupaci malo priupitaju .

Jel godina ženskog roda ?

Jeste .

Šta žene najviše vole da rade?

Ti tamo iz pozadine,  pozadinski radniče ,nemoj nam se praviti drčan i pametovati.

Kao prvo pojma nemaš o ženama. Kao drugo tebe svakako pržun čeka.

Jel godinu svako malo neko psuje i takari.

-Je, bolan , kako nije.

-Jel godina svake godine natakari desetke miliona insanskih hajvana?

-Jes vaša , što jes.

-Šta mu to znači?

Da godina sa ljubavlju vodi ljude na bolje mjesto?

Pazite ovo ljubavlju vodi.

Jel poetika licentcia   i zakon komutacije kažu da je dozvoljavaju izmjenu mjesta?

Jes.

Jel istina da kad  neko  nekoga zahandri  a taj zacmizdri, svi kažu plače ko godina.

E eto , imate hejbet razloga da se suglasite da godina vodi ljubav sa ljudima.

A to što nekoga zaj… i sje… , nema veze sa vođenjem ljubavi. To su prostakluci.

E sada jel vam jasno da godina vodi ljubav sa insanima?

Nije?

E pa nećemo vas dalje ubjeđivati, Poslaćemo vam neku od slijedećih  godinu da vas natakari. I nek znate da to nije vođenje ljubavi. To je obično takarenje. I još ćemo je nagovoriti da vas stalno ruži , po narodski – kara.

Što vi poete rekle.

-Lud vodi ljubav sa zbunjenim.

Ili u prevodu:

Neko će garant biti natakaren, k'o  prelijepa nam majka i domovina Jugoslavija (SFRJ).

Danas je Srijeda  30. Novembar / Studeni   2022. godine.

Danas je srednji  dan u ovoj redovnoj sedmici  sedmici kuluka , a zadnji 30-ti dan novembra. Tako se potrefilo.Znači ostao je decembar sa svojim trideset jednim danom.Ako se računica uklapa , sa danađnjim danom sprcali smo 334 dana ove lijepe godine.

Polako se mogu svoditi računi. Ostaje nam okruglo tris'et je'an dan do kraja godine. Vi mislite mi blese pa ne znamo da 31 dan nije okruli broj. Ali ako 31 dan zaokružuje jedan mjesec, onda nego šta nego je okruglo 31 jedan dan do kraja dotične godine.Što bi pučanstvo reklo , okruglo pa na ćoše.

Lijep ovaj izraz dotična. Za svašta se može upotrebiti , a mere biti i svašta može označiti, značiti, i progutati..

Nama mahalašima ona znači samo jedno. Jedna i jedina.

Nije boni Drina, kako vam to može pasti na pamet?

Ima Drina i Drina, i krivih i pravih i krvavih i pušačkih.

Dobro i ova naša dotična , jedna jedina mere biti ista taka. I okukasta, i kristalno čista i krvava. Može biti i pušačka. Recimo uzme Drinu ili neki cigar i zapali. Nisu ljubiteljice   tompusa , guši ih ,  i pritišće. Skoro im suze na oči izlete. Prvine. Ali ako treba , navikne se i mere i to. A bome poslije ne mere bez toga.

Takva vam je ta dotična. Viskoko kvalificirana in premazana svim mastima. Ma , može i maslom , što ne more. Ne mere je čovjek ni za vrat ni za noge spotači.

A i kako bi? Nema ni vrata ni noge .  Krije ih ko zmija noge. A bome je ponekad i prava zmija ljutica. Ni kobra joj nije ravna . A đahkada  je ne'moš ni stić. Neki je ne stignu čitav život. A hadumi i anamo oni bježe od nje k'o od antikrista. A upavo  oni drugovi antikrista i pržuna.

I ta dotična mirom miriše. Kad je mirna. Kad je belajsuzluk spotakne, tukne ko tuknuta tuknutica. A šta'š, ne m're se brez nje. Slatkica se rodi ,uvijek slatkica ostane; ko baklavica ili ružica. I valja je dobro zaljevati i svako malo nafajtati. I češće nego svako malo. Ko svala voćka , najčešće smokvica i breskvica. Rjeđe alica ili karpuza.

Izvoljeva prečesto, pa joj htio ne htio moraš prihevtati  neku tulumbicu , da joj ne bude neobično i nelogično. Ne voli  prazna zjala.

A to je i veoma korisno, i to obostrano. Kad baklavici prihevtaš tulumbicu, onda se one ne bi nikad razdvajale. Stalno zalijevale jedna drugo. Toliko su obzirne. Samo tulumbice su uglavnom malo krhkije i vazda zaplate. ( Ovo ni slučajno nema veze sa blagdanima .)

Svako malo dotična izbac gospon Zulumba  iz svog miljea. I   nimalo obzirno joj prigovara, što je ponekad mekana i gnjecava ko pamuk i da prebrzo razmišlja, odnosno završava  . Misli  ; dakako. Vi ne milsite da slatko misli.  Mi smo u dilemi. Za tulumbicu nismo sigurni, kažu da mozga nema, ali dotična baklavica je jako pametna.

Neće vam ona primiti na konak bilo kakvu tulumbicu. Jok. Prima samo podobne.Čvrste i izdržljive. Obimne i ukrućene. Nikoja ne voli gnjecave i mehkane tulumbe.

Evo iskreno volite li vi?

Ma ne pitamo vas. Šta se barkate tamo gdje vam nije mjesto? Pitamo one koje se razumiju u tulumbice. One što su dotičnim najbliskiji rod.

One muče. Ne smiju pred vama . Kažu ureziliće vas.

E kad je tako i mi za danas završavamo ehlebeglerisanje   o dotičnoj. Da vam ne urezilimo.

A možda niste ni skontali o čemu pričamo. To će ponajprije biti. A i ponajvamjebolje da je tako.

Što bi poete rekle:

-Kokuz vazda baksuz.

U prevodu:

Kod mnogih se nema šta svoditi ni prevoditi.Kokuzluk. pa kokuzluk na kokuzluk.Ovo mi zbog onog treća sreća.Kod onih drugih pljačka na pljačku,pa baksuzluk. I mehke tulumbice. Nismo mi krivi. Oni dodali h u svaku drugu riječ u riječniku .Da se neprimjeti ono što se iz aviona vidi. Bajate i vehte im tulumbice.

Nije da im sihire bacamo;mi to ne znamo i ne bi učili.Tako vam se kolo sreće okreće.Red kokuzluka ,  red pljačke, možda se uvali još jedan,ali obavezno slijedi red jungferskog baksuzluka i gnjecavih tulumbica. Nismo mi krivi ni kokuzlulom , ni penezima se nemore kupiti ništa osim karpuzina.

Valja ova  , kokuzna rajo.

Hajd u zdravlje , što bi rekla jedna  simpatična gospodična.

I neka vas svaki novi dan sačuva naših igrokaza.

Danas je Nedelja  27.Novembar / Studeni 2022. godine i traje koliko mi znamo do ponoći  ili tačnije do 00 oo h. Kako meteorolozi kažu,a ekonomisti se slažu da je to 330. dan u godini.onda mi na ruke izračunali da je do kraja ovog lita ostalo još 34  takarli zimska dana.

Lijep je,  maglovit , a bome i dosta snjegovit jesenji dan. Jesen došla na svoje.  Biće opet kiše, u planinskim predjelima i snijega.

Mi volimo sva  godišnja doba i kada su ona u svom elemntu.

Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.

Jesen je da jabuke u kruške zriju. Nekada je bilo da ona dragog ćera u armiju.To je značilo , ako je muško ,čim se vrne eto svadbe, opet u neku jesen. Jer jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I to uz  svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.

Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba. Sve miriše na ljubav. I mirisi donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka , ako nema boli znači nije se ni voljelo.

O ljetu se sanja, jer trava je narsla, sijeno je tu, da se valja u njemu i kupa u suncu. A ono sunce i vcaljanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insanA kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.

A šta ste vi mislili, sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle. Djeca

su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.

A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. A kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta je raditi da se malo insan rahsladi.Igrati se malo kamare.Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih i uzdisajnih.

Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.

Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.

U nekima u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.

A ljubav gospodo?

A grijanje i valjanje?

Šta sa pupanjem i bibanjem?

Šra sa zrenjem i dubokim oranjem?

Vi bi i to da preskiočite sa godišnjim dobom koji ne volite.

Mislimo da niste svjesni šta ne volite.

Što bi poete rekle:

-Nije nnogo  volio, pa je zaboravio.

U prevodu:

-Samo jednom se živi.

Igrali se dosade. Iako znamo da ono što se dešavalo prije može čekati , ako treba stoljećima, nama ponekad crv ne da mira, pa se zarovimo u prepisivačke kitabe.

Kad tamo:

“1792.- Umro je škotski arhitekta i dekorater Robert Adam, jedan od tvoraca neoklasicističkog stila u arhitekturi. Projektovao je mnoge javne zgrade izuzetne elegancije, posebno u Londonu, koje se odlikuju karakterističnim vazdušastim i prozračnim stilom, nazvanim njegovim imenom.”

Počeo uvoditi WC-e u domove.Britanci se ispočetka veoma mnogo bunili.

Kažu nehigijenski je uvoditi ćenifu u domove. Nije im smetalo što Londonom i Temzom umjesto plovki ,plove govna.  Gentlmenski , a bome i  Damski običaj je bio ćućnuti u kakvo ćoše i istovariti se, bez obzira na imiđ. Tovara je bilo mnogo , isto koliko i  olakšanih ljudi.

Poslije su shvatili blagodeti ćenife,rahatluk kada se čovjek istovati u vlastitom domu i ljudski se pobrine za stražnjicu.

Ubrzo je i Europa prihvatila princip – jedan dom –  jedna ćenifa, ali samo ko je imao mani ( love – za one koji ne razumiju jezik ljudi bez ćenifa).Ostali su plivali u  izmetima bogatih.

I odjednom vaskoliki svijet je počeo  zaviditi Bosancima koji su higijenu i ćenife i banje praktikovali nebrojeno vijekova prije.

Kroz odnos prema higijeni , jako dugo smo u dilemi , da li su se krstaški ratovi protiv Bosne  vodili radi krsta ili radi ćenifa. Naime, nečist ne podnosi one koji se mnogo čiste.

Vrijeme će pokazati svoje.Istina se ne može sakriti.Pitajte Vatikan, SAD i EU.Njima i dalje treba voditi krstaške ratove protiv Bosne.

Na današnji dan Srijeda 24.Nivembar / Studeni 328. dan  2022. sa mnogo toga desilo    Do kraja godine preostalo je još 37 dana.  Sasvim sitno. Ovo smo mogli provjeriti   brojanjem  na prste.

Danas je  Srijeda  23. Novembar/Studeni, 327. dan 2019. Do kraja godine preostalo je još 38 dana.  Sasvim sitno.

Tako to dani rade. Odsviraju svoju verziju simfonije od  86 440 sekundi , tiho, lagano, simfonijski kamerno, u nebeskom okruženju  i zaždiju. Pošljen ih nema čitavu godinu dana. Niko ne zna kamo izbivaju.A možda samo odmaraju.Nije šala pokupiti tolike insanske hajvane i hajvanske hajvane u jedan dan.

Bilo bi dobro imati radno vrijeme k'o dani. Odradiš svoj dan i nema te za vanjski svijet. Odeš, planduješ, smucaš se , uživaš i ljenčariš.

I …

E vala nećemo vam kasti šta jošten..

A opet…

Kao slučajno se nađeš  u nekom  prelijepom zemaljskom đardinu snova m sa   prelijepim ženskim biće. Ja kakav će biti rajski poklon nego žensko . I onda se zaroniš, mirišeš, bereš, valjaš, uranjaš i gubiš se. Dok se vas ne izgubiš.

U cvijeću , blentovije, dakako u cvijeću. A šta ste vi mislili?

A jopet , mi smo mišljenja da je žena najmirisniji i najljepši cvijetak  na dunjaluku i malo šire. Haman,skoro pa rame uz rame anđelama nebeskim.

Nešto mislimo, bilo bi nam se onda teško vratiti na posao i odraditi onaj jedan jedini dan. Kako ćeš, ba. otaviti tu ljepotu na samo jedan jedini  sekund , a kamoli na 86 440 sekundi.

Ako ste toliko pametni pa mislite da znate da je to jedan dan , sjedite i brojite, kako god želite.Na volju vam. I vidite dokle će vas brojanje odvesti.

Neki dnevne sekunde broje tri dana. Ti su sretni što su se kutarisali brojanje, a da im se mozak nije rasuo ko staklene perle.

Jopet , pojedinci ne uspiju izbrojati sekunde jednog dana za četiri dana.  Te pošalju na odmor u onu zdravstvenu ustanovu od koje svi zaziru , a svaki dan šalju berem nekoga u nju.

A ima ih da  te malene sekunde uopšte  ne uspiju izbrojati. To su baksuzi. Ili sretnici. Zavisi od ugla gledanja i krajnje destinacije.

Što bi poete rekle:

Brojo ti ne brojo dane i godine, iskantat će ti se.

U prevodu:
I ove poete ponekad imaju neku pametnu.