Mitropolit Mihajlo / Iz Arhiva

Lijepe riječi nikad nije kasno zapisati.

Mitropolit Mihajlo je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve. Tu crkvu, srpska pravoslavna crkva ne priznaje. I ne samo to, svako malo kidišu na poglavara; linčom i drvosječkom sjekirom mu se prijeti.

Srbaljska crkva mnogo toga ne priznaje:

-Da su Turci pobijedili na Kosovu 1389. Godine
-da su srbalji šest vijekova bili robovi svojim plemićima
-da su srbalji šest vijekova bili stranjski robovi
-da su klali sve koji se ne mole na tri prsta od 1878. Godine ( po nekim izvorima i pole vijeka prije) do današnjih dana
-da  Crna Gora  nije Srbija
-da su tokom  klanja imali glavnu ulogu u genocidu
-da je počinjen genocid u Srebrenici i Bosni
-da je Kosovo članica UN
-da Kosovo nije srpsko

Guslarske mitomanske kučke bili , to i ostali.

E sada im ljudina Mihajlo svako malo ukaže na njihove zablude i ne priznavanje očitih i poznatih stvari.

Čovjek iskren i pravdoljubiv. Zalaže se za Crnu Goru u kojoj će Crnogorska pravoslavna ,Srpska pravoslavna crkva, Islamska, Katolička i Jevrejska religija biti ravnopravne u slobodnoj i savremenoj Crnoj Gori.

Normalno je da se kosmopolit ,a mitropolit crnogorski zgražava na neka dešavanja tokom rasprava o religijskim odnosima:

„-To što se desilo bio je pravi užas koji se ne može opisati. Pjevale su se razne nacionalističke pjesme, uzvikivale se parole da je Crna Gora Srbija i srpsko leglo. To su naopako vaspitani ljudi.Kao da su htjeli obnoviti Srebrenicu, Pale, Vukovar ili Dubrovnik. Ili događaje iz Crne Gore iz 1918. godine. Isti zločin kao u Srebrenici samo u manjim brojkama. ( Cifre nam se debelo ne slažu,ali nećemo kvariti ugođaj Op.a.)

-Oni ( srbi /op.a.) žele da sve ostane kako je sada. Da sve zemljište, manastiri i objekti ostanu unjihovom vlasništvo. Neće da priznaju postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, kao ni državu Crnu Goru.

-Aspiracije postoje. Ne samo prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nego i prema Islamu. Znate li da je srpski Amfilofije ovdje islam nazvao lažnom vjerom. Zamislite to. A aleksandruijski patrijarh je rekao da je islam vjera u Velikog Boga. I to se u Crnoj Gori poštuje. Postoje tri velike vjere. Allah je u islamu što je nama Bog. Abraham, Avram ili Ibrahim. To je, znači isto, samo drugačije zovemo.

-To ne čudi. Vi znate da je srbima Dobrica Ćosić otac nacije. On je rekao da su srbi sve dobili lažima, a malo toga junaštvom. Trebali bi znati da u Rimu, u vatikanskom arhivu, postoji materijal, građa na Bosančici. I to treba poštovati. Jezik je jezik jednog naroda kako ga on zove, čita i piše.“

Poslijednji pasus veže za odluku genocidne srpske akademije nauka i umjetnosti da se negira postojanje Bosanskog jezika.

Ova četiri pasusa smo preuzeli iz ljetonjeg intervjua Mitropolita Mihajla listu Dnevni avaz. Rekao je on još mnogo toga afirmativnog i dobroga u ovom kaharli vaktu.

Našim čitaocima su sve ove stvari poznate. I mi o njima redovno i na sličan način pišemo.

Kad te riječi čujete iz ustiju prvog čovjeka crkve koja je koliko juče bila pod okriljem one genocidne crkve nekako to ne zvuči loše. Čini nam se da postoji mogućnost da u jednom dijelu krvavog Balkana počinji da duvaju miroljubivi vjetrovi, nalik Bosanskim.

Hvala mu za sve lijepe riječi i na posjeti Srebrenici i odavanje počasti  senimahpoklanim ljudi.

Mi nismu ušli u njegov um i prokužili iskrenost.

Zahvaljujući krstaškim ratovima i klanjima u našoj nam Miloj Bosni zemlji Božje milosti mi smo uvijek i pomalo skeptična. Skontali smo da danajaca ima još živih.

A Troju prije tri milenijuma podmuklo natakarili i insane njene poklali.Tajko vam svi danajci rade.

Moroni / Dnevni igrokaz na dan 5.Februar/Veljača

 Danas je 5.Februar / Veljača 2020. godine.

Nedelja je. Jalijaši bi rekli zrno , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane.I zrna i tanadi su imali hejbet. februarska nedelja se rimuje sa velja . Znači : danas je nedelja nek se svako velja .

Mi krenusmo u basne, a na redu je vremeplov koji se dešavao u  danima kao što je ovaj 5.januar 2023.

 

Ali zapesmo na prvom napisu.

Na današnji dan 1578.- Umro je Giambattista Moroni, italijanski slikar.

Portrete žena je radio  samo u grimiznim bojama i odjeći.Primjetili smo da je ta odlika krasila mnoge slikare renesanse, malo manje baroka.

Sasvim je izvjesno da po  Đambatisti mnogi  ljudi nisu sigurno nazvani moroni.

Moroni nikad nisu slikari , osim kada umisle da su slikari.

Čovjek koji portrete muškaraca slika crnim i tamnim tonovima nikako ne može biti totalni moron.

Možda malo,jer  su nosevi njegovih portreta vrlo slični. Ženski,dječiji ili muškarački nos,skoro da su uniformisani. A da je slikao i pačje noseve ne bi bilo razlike, garant.

Moroni koje je slikao se mu debelo plaćali svoje portrete.

Ali istovjetnost noseva morona je poslovična.

Pogledajte bilo kojeg morona , vidite da je obavezno član tronacionlističke bagre i fukare , da su i nosevi kao u Pinokija.

Puno lažu, pljačkaju, zavađaju narod i prizivaju nove ratove.

Nismo zloguki proroci, ali vratiće im se kada im najmilije bude. Potomstvo nećemo petljat u ovo. Nije krivo što su im roditelji članovi organizovanih kriminalnih bandi.

Što bi poete rekle:

Jednom bagra i kriminalac,uvijek potencijalni robijaš.

U prevodu:

Daleko nam kuća od smradova.

Sjećanje na Prevera

 

 

Ah, to proljeće

 

Jesenji beskraj

 

Ljubavna čarolija

 

Jesenja milina

 

 

04.02.1900.-Rođen francuski pisac Žak Anri Mari Prever, nazvan “pjesnik Pariza”. Počeo je pod uticajem nadrealista, ali je vremenom izgradio originalan izraz jednostavne i sažete forme. Njegovu poeziju karakterišu revolt, mladalački cinizam, ismijevanje autoriteta. Napisao je više poetskih scenarija, možda najljepših u francuskoj kinematografiji, za filmove režisera Marsela Karnea “Obala u magli”, “Hotel Sjever”, “Dan se rađa”, “LJubavnici iz Verone”, “Djeca raja”, “Vrata noći”. Djela: zbirke pjesama “Riječi”, “Veliki proljećni bal”, “Kiša i lijepo vrijeme”.

Prever je umro 11.04.1977.

Tako nam kroničari bilježe jednog od najvećih lirika dvadesetog vijeka i maga poezije uopšte.

Mi ga prozvali vjesnikom proljeća, jer malo ko je o ljubavi znao pisati tako jednostavno, pučanski, prirodno ,kao da je ona samo proljeće.

Mi ćemo dodati ješ par istinoljubivih rečenica o Preveru.

1925.godine Žak Prever se venčao sa prijateljicom iz detinjstva Simon Dijen. To je ona djevojčica Barbara, koju je morao pitati da li se sjeća kiša koje su neprekidno padale.

Od 1930, zajedno sa mlađim bratom, filmskim režiserom – Pjerom, radio je na realizaciji nekoliko filmova, kao glumac, asistent i scenarista. Tridesetih godina Prever je počeo da piše i za kabaree, kafe-teatre i avangardne pozorišne trupe: kraće drame, monologe, horske recitale i šansone.

Žao nam je što biografi nisu zapamtili više detalja o ženama njegovog života.Nije bitno da li su priče vesele ili tužne,one su dio njegovih sjećanja pretočenih u stihove i umjentost.

Jacqueline Laurent,mlada i prelijepa glumica i dražesna Claudy Carter, su mali predah do Janine Loris koju 1943. godine ženi , da bi se 1946. rodila se Mišel, kći Žaka i Žanine Prever.

Žene su žene kaže Prever.

One su takave kakve jesu,cvjetne,blistave,nježne,ljubomorne zaljubljene, sanjalice,mirisne,vesele,rasplakane,raskošne,ljubavnice ,majke,žene sa pločnika…

Šta se može, kroničari nisu ljudi sa damarima.Isto kao ni kritičari.Oni samo bilježe šture podatke i fabule.Da su kritičari bilo kakvi poznavaoci umjetnosti ,ne bi se bavili kritikom,radili bi umjetnost.

Kritičari će vam za Prevera reći da je nadrealista, egzistencijalista, realista,pa čak i futurista i kubista…zaboravljajući da se on svemu njihovom , pa i svima njima rugao.

Sa nepunih dvadeset godine je sve te pravce gurnuo u stranu,pride još i jednoliki aleksandrinac ili rimu,prezirući deklamatorskeske tenzije.

Nadrealiste će ismijati.

Egzistencijalistima i njihovom šupljoglavom papi Sartru će dati nogu.

Realiste će slati da mu kupuju cigarete.

Pikaso i Dali ga nisu zanimali, jer su se u ime avangardnosti isuviše udaljili od života ,ne prepoznavajući ga i karikaturalno se odnoseći prema njemu.Pikasu će pokloniti jabuku za doručak.

On je bio dobar,miran i tih čovjek,koji nije patio od glamura. Glamur se išao njemu pokloniti. Dolazili su sineasti da iskamče njegove riječi. Libreta za najpoetičnije francuske filmove tog doba je pisao upravo on, Žak Prever.

Nije imao ni sedamnaest godina kada su ga poslali da ubija.

Koga će ti, bolan ,poeta ubiti.Stajaće na pustopoljini,gledati metke kako mu pored lica,pored srca zuje ali , on , pucati neće. Njegovo oružje su riječi.Priznao je; ni jednog metka u ratu nije opalio. Remark koji je imao tek dvije godine više, mu ,sa druge strane ,nije uzvratio.Poeta da kidiše na poetu, na čovjeka?Ne ide to.

Vidjeće i zapamtiće Prever i Remark mnogo smrti.I pisati o njoj i beznađu koja poslije rata slijedi.Preziraće crkve i poretke ,streljaće rječju njihove glavešine i žbirove , na svakom koraku i ići dalje uspravne glave.

Zbog onih dobrih,običnih ljudi pričaće jednostavnim riječima o onome što su vidjeli,voljeli ili željeli vidjeti i voljeti.Rane su privremeno zacijelile i vrijeme je da pustimo Remarka da radi.Proza je obimnija i tu ima mnogo više posla.

Vrativši se iz rata Prever više nije bio dijete i nije mu bilo do pozerskih šupljanja nadrealista ,egzistencijalističkih ubleha, benignih dadaista i inih …ista.On će u pero smotati dah trenutka i prenijeti ga bojama koje istinitu poeziju boje.

Prever će okovati ljubav,poklanjati ružu za jedan dan,a tu ljubav,tako silnu,tako nježnu,tako očajnu, zauvijek. Neće se stidjeti da voli starice koje sa uvelim cvijećem čekaju pobjednike. On će vidjeti djecu da se vole stojeći,čekajući da bjele grudi postanu podatne, dok puževi idu na nečiji pogreb.

Odjednom počinju detalje Preverovih slika gurati u šansone. Mnogi kažu da se francuska šansona, zahvaljujući pitkosti Preverove poezije preporodila i procvjetala.

Pariz i Sena su bili Preverov život.

U Parizu su pločnici malo drugačiji. Tamo se djevojčice podaju za su,za koricu hljeba. Da li je već tada , na Pigalu , susretao trinaestogodišnju Pjaf? Možda su se u prolazu okrznuli. Ali on je već postajao bard kojeg su napuštale ratne more,a ona je tek za tri godine trebala da izgubi malenu Marselu i krenuti mukotrpnim putem muzike,poezije, ljubavi i bola.

Petnaestak godina kasnije Vrapčić će pjevati njegovo Uvelo lišće.I Iv Montan,Žilijet Greko,Barbara Strisend,Erik Klepton,Diana Kral i stotine njih , ali i nezaboravna Paula Cole.

Koliko je tu ,uz Senu, uglova,fenjera ,kaldrme,ptica i ljudi koji bezglavo srljaju. A bome se i ljube,i vole, i rade još mnogo više od toga. Mnogo više nego što on to može u svoje pjesme kanonizirati. Nije želio da čitaoce pretvori u voajere,već samo u ljubitelje istine, ljepote i ljubavi.

Nekad bi se ulijenio. Sjeo bi u neki bircuz,takve je kafe'e najviše volio, napose one u ulici Kanal sv.Martina,pijuckao i gledao golubice i golubove kako se takare i kako im perje leti.

Nije se stidio.Zašto bi?

On je pjesnik cvijeća,proljeća i ljubavi, ali i pariskog pločnika. Majstor jednostavnosti i trenutka.

Kao vrsni fotograf , zaledi sliku i pjeva o njoj. Na čitaocu je kako će i koliko će od te slike primiti u svoje bilo.

Uvijek će se zaboravljati da je on poeta kakvog Francuska nikad nije imala.

Bio je sretnik koji je preživio jedan rat. Zna preživjet će i drugi,ali neće prestajati da piše o živom pjesku, čeličnim grdiosijama ,jutarnjem doručku,jeseni ili lijepom vremenu mladosti.Malo je francuskih pjesnika potrošilo mastila i riječi kao Prever.

Neke od tih pjesnika volimo,neke podnosimo,a neke ne zarezujemo.Sve zavisi od raspoloženja.

Za Prevera vam ne treba raspoloženje.Treba vam minut slobodnog vremena.Taj minut će se pretvoriti u bujicu slika koje mogu trajati satima, a ostati u sjećanju čitav život.

Eto ,to vam je Prever koji će se narugati i smrti pevajući o lijepom životu,ali sasvim izvjesno, neće moći pobjeći od nje.

Ironija , umro je daleko od Pariza bez kojeg nije mogao disati.Ali ; kažu da je pročistio pluća i umro srećan udišući more Bretanje i vazduh djedova.

Lijepi život

Kada život završi igru

Smrt sve postavlja na svoje mjesto

Život se zabavlja čitavog trajanja

dok Smrt uređuje kuću

bez obzira na prašinu

koju sakriva pod prostiračem

Toliko ima lijepih stvari

koje ona zaboravlja.


												

Plaho pazite kime ili ščime će te se zaklinjati/ Igorkaz na dan 04.Januara/Veljače

Danas je Petak 4. Veljača 2023. Latini bi rekli februar,normalno po Vukovom zboru.

Spucalo se 35 dana.Nismo ih ni osjetili. Oni koji su ih osjetili sada nisu svjedoci sa ovog svijeta. Sada negdje drugo svejdoče. Nema laganja.Ništa se ne može slagati , a ni sakriti .

Đe'š ba lagat a sude ti časni suci.

Nije to ko opvde.  Ovde se moš i sa  pokojnim Titom  i rahmetli  Alijom zakleti ,  neće ti se vjerovati. Ono, zakletba Titom je vjerodostojna, ali je tronacionalistička a , uglavnom fašistička i profašistička bagra uprljala, da bi zataškala svoj pljačkaške namjere.

E sada se vi pazite šta vam je raditi Imate 330 dan za razmišljanje. Pazite s kim ćete se zaklinjati. I što bi se uopšte zaklinjali?

Časnim ljudima se vjeruje na riječ.

A nečasnim ništa ne pomaže. Pogan . Ne može  se spasiti od pržuna, jer su im njihove zakletva ulaznica za pakleno mjesto.

Mrsko nam dalje širiti priču, prelijep je sunačan i vedar dan.

A u takvom danu na samo lijepe stvari padaju na pamet.

Recimo Ona i  ONA.

Tako nam zapisano.

Što bi poete rekle:

-Ona je i ONA

U prevodu :

-Ne moš im kao ni anamo onoj pera odbiti.

E nemojte nas sad ćerati da o nepoderivoj ponavljamo priču. Ne valja pričati o nepoderivoj. Treba je stalno pokušavati derati

Veljača – Hejebet tumačenja / Igrokaz dana 3. Februara / Veljače

 

 

 

 

Muzika dana

 

 

 

Danas je  3. Veljača 2020. Latini bi rekli februar,normalno po Vukovom zboru.

Odmah nam u očima nešto zasmetalo. Nešto škripi

Jesu ovi Latini čudan narod. Mimo svijeta daju nazive mjesecima.

Razmislite  , zar nije lijepo reči veljača. Ima mnogih značenja.

Eto kažu da je veljača od dužih veljih dana. Jopet neki kažu da je ime nastalo po blagdanu veljak  ( svičen – Sviječnica 2. veljače/ februara).

Mi kaki smo naopaki imamo svoje tumačenje. Mislimo da smo u pravu kao i uvijek.

Uobičajeno je da u februaru veje kao ludo , a minusi su toliki da se čovjeku naopako smrzne jezik. I on umjesto da kaže veju veju pahulje , smrznutim jezikom izgovara velju velju pahulje.

A gdjegokare kontaju velji , velji su minusi.

A ima i seksista koji tvde da to ima veze sa fucanjem pasa i mački. Pa im je takarenje velje od najveće insanske zamisli o veljanju. U prilog svojoj svojoj tvrdnji seksiti dodaju argumnent. Trebao bi se naziv mjeseca primjeniti u veljavaljalica

Znamo na šta ciljaju, nalet ih bilo. Da se i ljudi pridruže veljem valjanju. Joj, jesu blesavi milju gradi naopako. Mošte mislit. Minusi preko dva'set stepeni , snijeg do za grla, a insanski hajvani prave prtine da bi se velje valjali.

Latini ne samoo da su čudni , oni su lukavi uvijek bili. Za svaku zgodu po jednu poskočicu skontali. Ili se to vabi poslovica. Nemamo pojma nismo mi za poslovice oliti poskočice. Mi smo za… Ha , zinite da vam rečemo.

Vako su Stari Latini skontali . Veljača i Siječanj  odnosno Februar i Januar ne postoje .Kontaju šta će im ta dva beterna mjeseca. Zato ih nema u Rimskom kalendaru jer su u starom Rimu smatrali da je zima bez mjesečnih perioda ( Decembar bio je posljednji mjesec u godini).

Što bi poete rekle :

-Joj blentovija , majko mila.

 

U prevodu:

– Džab , džabe im je. I kad minusi i snjegovi zapadnu do preko krova i mace i kuce , a bome i pametni insani se veljaju kad im se ćefne.






												

Okrugli 367. dan u godini / Dnevni igrokaz 3. Februara / Veljače

Danas je  Petak  3. februar oliti veljača , ako van je tako slađe , nasušne 2023.  godine . Sutra će biti  okruglo 35.-ti datum. Ispada  svaki datum okrugao. I jeste. Kad ga zapišeš onda ga i zaokružiš . Veoma jednostavno. I šta će biti nego okrugao.

Kad nešto zaokružiš znači zaokružio si. To je tako jednostavno da ne znamo zašto se bunite. Evo naprimjer daćemo vam primjer.

Recimo nama je 367 sedmi dan u godini sasvim okrugao. Jer smo ga zaokružili.

Znamo , nemojte namah : taj dan ne postoji!

Ali ako ga zaokružite , pitaćemo vas , molićemo lijepo zašto taj dan ne bi postojao?

A treba , nasušno  nam je potrebit  taj dan i još otprilike  365/366 takvih dana.

U tom nepostojećem zaokruženom 367 danu  bi postojalo sve ono što nam treba . U njemu ne bi bilo ni zeru onoga što nam ne treba.

Evo recimo treba nam Ljubavi. Mi pristavimo ljubav u taj dan. Treba nam Mir. Mi obojimo dan mirom i on mirom miriše.

Evo na primjer treba vam još  Ljubavi. Nećemo upisati Ljubav. Nje imamo  u srcu savim po mjeri , samo spava . E u tom danu koji treba dodati, zaokružiti , izmisliti , probudićemo ljubav iz dubokog  zimskog sna.

Trebaju nam sni. U tom danu nećemo snova. Dosta ih sanjamo tokom onih drugih , sasvim normalnih , takarli dana. U ovo neopostojećem danu se sni ispunjavaju, dešavaju. Samo ih zamolimo da se ostvare . Barem tog prelijepog sunčanog dana.

Kako znamo da će biti sunčan?

Ne znamo , uopšte ne znamo. Možda će biti i kišovit i snježan. Ali nama će biti sunčan, jer nama je svaki nepostojeći , a zaokruženi dan sunčan i prelijep. Kao i život.

U tom danu nema , nikako ne smije biti ono što nam tugu i bol nosi. Uzmemo gumicu u ruku i dogovaramo se.

Nema ratova  – brišemo.

Nema vlastelinske bagre i fukare – brišemo.

Nema bijede i boli – brišemo.

Nema …– brišemo.

A ako… – i sva ako , i sva ali, i sva zašto , kako i… brišemo.

To je bar lako , pisati i brisati ,  dodavati i oduzimati..

I onda vi nama 367 dan nije okrugao.

Kako neće biti okrugao , zaokruženi dan u kome je sve zaokruženo  , i   po Božijem naumu i ljudskom dostojanstvu ,  i mjeri.

U tom danu postoji samo Stvoritelj, Ljubav , Milost i dobrota.

I vi nama to je nepostojeći dan!

Nemojte tako. To bi bio najljepši od svih dana. Trajao bi vječno.

Toliko lijep da bi se i svi drugi dani malo po malo uljepšavali i ugledali na njega.

I tada nam ne bi trebao taj okrugli nepostojeći 367. Šta će nam ?  Imali bi  365/366 okruglih nepostojećih dana nalik njemu.

Što bi poete rekle :

Kad na vrbi grožđe rodi.

U prevodu.

Poete pojma nemaju o nauci. Sad se može prikalemiti i crv na amebu.

Takvi su vam ljudi. Uglavnom nerazumni . U prosjeku.

Trice i nepoderiva / Dnevni igrokaz na dan 2.Veljače / Februara

 

 

 

Muzika dana

 

 

Danas je  Četvrtak  2.Veljače 2023. A mi kažemo i Fe bruar istog datuma. i kod nas će trajati do 24 00 ili 00 00 po srednje evropskom vremenu.

Nekad se sve jednostavno poklopi. Kažu Febraur i Četvrtak   je .

Poslije njega nam ostaju tri trice – 333 – al kad bi se šalili . Nismo frajeri da ukantam   prestupni dan za trošenje koji nas ove godine ne sljeduje. Valjda i bez njega  ispadne na dobro i godina nam potraje barem do kraja ove godine.

Nema nikakve simboilike , ali ima guta  trica.

Ej Kinđe ,Ej Dražene, kako vam tamo idu trice.Ovdje malo otanjilo sa vrsnošću.

Mir sa vama Dobri ljudi.

Ovi četvrtak   persistiraće kao drugi  dan veljanja  ove godine u trošenju.

Ovaj pojam –  trošenje je veoma sumnjiva riječ. Neko nam je podvaljuje. Smutnju pravi. Na silu hoće da “lajemo”.

To neko , ko biva nas izaziva. E , vala neće moći ove noći, a bome ni na dalje , ni  ubuduće, dok smo pri zdravoj pameti.

A jopet ,uvik   nam govorili , nikad od vas čojkova neće biti . Oklen mahalašima pameti u nepameti.

I u pravu su bili. U glavi nemamo ništa što nema veze sa trošenjem i onom koja se  ne mere potrošiti , a na koju bi potrošili i zadnji tjelesni damar  , a bome i  bogatstvo do kokuzluka.

A lovu ? – pitaju neuki baksuzi.

Kakave lova, idite u banke i mjenjačnice, tamo lovu trošite.

Dižite i ulažite.

Vama se jedino lova diže i ulaže.

 

Mi se volimo u đardinu trošiti. I  tamo dizati i ulagati. Nako , dođe mu samo od sebe.

Digne se ,  i  to se mora negdje uložiti. Recimo povjetarac.

Ili  , recimo tulumbe , a to je  slatko.

Žene vole tulumbe, muškarci vole baklavice ili ružice.

Stvar ukusa,okusa , a i konfiguracije.

I kako ti se neće dići, zameračiti – da probaš jal tulumbu , ako si insanka, jal baklavicu ako si insanski hajvan pa blejiš u to slatko, u tu ljepotu čitav život  i ne mreš joj pera odbiti.

Samo vi mislite  mi mješamo jabuke i kruške.

Jok boni. Dobro je ponekad promiješati i promiješati. Slatko,  dakako. Recimo tulumbe i baklavice.

Ne ljutimo se ako nas pripadne ružica. Ni njoj pera ne moš odbiti.

Može se sve potrošiti za zemnoga zemana .

I život.

Samo se jedna stvar ne mre  potrošiti.

Ne mo'š joj pera odbiti.

Nemate pravo pogađati ni sekunde. Ako se zamislite i mili sekundu niste naša fela.

Ali  ona u prave i  nema pera , ona  ima …

Ima svašta nešto.

Ljepotu ,  šmek, čaroliju , zadivljujuću sposobnost prilagodbe svim datim i nedatim situacijama, prilikama i neprilikama.

Vi'š ba,  nema pera   , a pera joj ne m'reš opepeljiti. Čista filozofija, pride psihoanaliza.

Takva vam je ona , perasta , lepršava i vazdušasta. Čovjek bi je jemah na srce , na grudi , na usne , na udove prislanjo i … rak rane liječio .

Sjećate se one igre poklape. Ne sjećate.

Onda nam je vaske mlogo ža’. Kako ćeš ovoj pera pokušati odbiti ako nisi čuo za poklapu, a to znači da ne znate  igrati poklape.

Poklapa , veoma starinjska, najstarinskija igra. Samo poklopiš i eto igra počinje. Igra bez granica .

Kad jednoć počme insan bi volio da se nikad  igra ne svrši. To je u redu. Ali neki se spotaknu, ovi što ne znaju igrati i brzo ispadbu iz igre.

Jazuk. Bolje da je  nisu počinjali .

 

Šro bi poete rekle:

Poklapa je carica svih igara.

 

U prevodu:

Blentovijo, merhumu, ili kako se ti ono već  vabiš , ne mo'š ti njoj pera odbiti.

Tako skontana i zbog toga iz raja nogirana .

 

Levatima i papcima za ibret.


												

Sami sebi belaj tovare / Dnevni igrokaz 01.Februara / Veljače

 

 Poslije jako vrućeg ljeta , paklenog ljeta  o požara na redu je blaga i kišna jesen blagodati punam jer zima se ovog zemana nije  natandarila.

Gdje to? U Australiji .

I kako kome. Nekima će biti i previše.  A u susjedstvu imaju svoje mjesece. Tako skontali oni kojima je latinluk u srcu ,ali ne pri duši.

Sada bi se neko triba pitat .  kako to da ima razlike između srca i duše.

Jema kako nima. Mere biti da je velikačka oliti ogromna. Zamislite Kilimandžaro. Ne možete . Povelik vam i snjegovit, a vama se ne pješači  i ne bojite snijeg. Šteta. Pješačenje je jako dobro za zdravlje. A snijeg je jedno od  Stvoriteljevih čuda.

Onda zamislite Etnnu i Vezuv. To merete . Hem toplo, hem dosta  prizemno. Kontamo ograisaćete. Volite pržun i mafijaše. Nije bitno koje fele.  Mafijaš je uvijek mafijaš. Bilo da je sicilijanski , kamora ili je od bosanske  bagrei i fukare. U svakom slučaju je organizirani kriminal.

Na Kilamanđaru i oko njego toga nema . Ameri , zapadni  Europljani ,    hadumasti Vatikanci , kolijevčani civilizacije skoro sve urođenike potemenili. Sada ih bez metka , kame  i sjekire tamane. Boleštinama. Afrika postala besplatni poligon za testiranje svih mogućnih smrtonosnih boleščina.

Mislim dakle postojim  , nije mjerilo stvari. I biljke misle i osjećaju,ali su i plemenitije od mnogih ljudi.

Volim dakle postojim je mjerilo stvari. Volim,vjerujem i imam milosti je konačnica svih života.

Ali mi nismo suhoparni filozofi i kontamineri i šta mi znamo.

 

Što bi poete rekle:

Ko drugom jamu kopa sam je sebi grobar.

U prevodu.

Sami sebe belaj na homičku zadnjicu natovarili.

Ružna tronacionalistička bagra i fukara / Igrokaz na dan 31.januar 2019.

Pjesma dana

 

 

Danas je utorak 31.januar 2023. godine. Dakle večeras  u  00 00 ,  ako će vam biti lakše kontati  u ponoć fikarimo jedan , ali  najbeterniji mjesec. ‘Vako i nako.

Aferim.


Nismo se ni otrijeznuili od božičnih, novogodišnjih, saturnalijskih , JNA i nacionalističko-genocidnih praznika   , a mjesec proljeće dok si reko fukara oliti bagra. To nema veze sa keksom i seksom. Ili ima. Ono lud munjenog.

Zar je bitno koja bagra i fukara.

Ima je, okotila se bagra i fukara iz svinjskih brloga , ima je na sve strane i svaka je sa  nacionalističkim predznakom.

Kada u nazivu, u mislima u ćenifi  pročitate ono demokratska, znajte da to ima dodatak i značenje :

-bagra i fukara.

Nije bitno kojoj se naciji demokratija prodaje  kao  dobrobit za bijele bubrege ili još gore, za ćenifu.

Daklen mamurni smo, a oni ne prestaju da nam pohuju mozak, kako im ćeif.

Takva je bagra i fukara , matere i babe ih naučile. Znate onu o jabukama i kruškama…,

ali mozak:

Hoš reš, hoćeš leš. Hoćeš dinstani , hoš pogani. Hoš mljeveni , hoćeš je…stivi.

Šta ste se prepali još se nismo do kraja opičili ,  da lajemo ko nevaspitana bagra i fukara. Samo vam puštamo na volju misliti.

Sloboda izbora.

Aha, kako ne.

Izbori se svaki put svode na isto. Na nacionalističku bagru i fukaru.

Kako im ne dosadi biti bagra i fukara. Ili im dosadi pa okrenu na fukara i bagra.

Nema to nikakve veze sa dosadom. Čovjek se rodi kao bagra ii fukara i to ostane do kraja. Tu ni sva opljačkana narodska blaga ne pomažu.

Samo što se ova bagra i fukara triplicirala , pa postala:

-srpska bagra i fukara

-hrvatska bagra i fukara

– bošnjačka bagra i fukara

 

a predvode ih:

-razroka pijačarska  bagra i fukara

-bivša robijaška picek bez usana  bagra i fukara

-riđobrada bagra i fukara

 

Što bi poete rekle:

– Joj ružne li bagre i fukare, i jopet , fukare i  i bagre , majko mila, sve grđi od grđeg.

U prevodu:

-Ograisaće bagra i fukara  , kad tad.

 

Sutra počinje drugi mjesec,a to je po običaju febraur. Ako bagra i fukara u međuvremenu ne promjene slijed stvari. Može im se . Oni su vlastela, nacionalistička bagra i fikara.

Vala  dokundisasmo  i obarabatismo  svima i svakom sa ovim bagra i fukara. Najpravednije bi bilo da pučanstvo   dokundiše i obarabati bagru i fukaru.


												

Jazuk ! – Igrokaz na dan 30. Januar / Siječanj


Muzika dana

Danas je Ponedeljak 30.Siječanj/Januar ano domini 2020.

Konstelacija  : 30 o'šlo ,  335 nam priljaze. U danima , normaljno.

Dok  si reko seks ,skoro , pa prođe najduži mjesec u godini.

Otfikarili smo trideset dana novog ljeta,znači ostaje nam još samo 335 dana za potrošiti ili roštiljati.

Kako kome!

Jes’ da ima još mjeseci sa trideset jednim danom. Ali ni jedan nema toliko praznika, okolo , prije i u njemu samom, da je dug za dva mjeseca pride.

Istroši se čovjek, htio ne hitio. Imao ,nemo.

Samo nikako nemojte smanjiti trošenje. Nikada , ni za zeru.

A-a. Jazuk!Ne sluti na dobro.

Ako se prestanete trošiti gotovo vam. Fenjer vam ne gine. Znate onu duno u fenjer. Veoma je poetska i proročka. Ako jednom zaduvaš u fenjer , zaduvo si za sva vremena.  Rikno si načisto. A moš u tom trenu biti nečist.

Ne rekosmo li jazuk! A-ha.

Samo se trošite.

Trošite se svom snagom. Sve što imate i sve što nemate: A imaćete,. Ako Bog Milostivi da. Novac , blagodati,  ljubav, radost, nježnost, milinu… Sve najljepše što imate dati sebi i najmilijim.  I onima kome treba. Nikad se ne zna kada će toga nestati ili kada će čarolija trošenje prestati.

Nismo zloguki , samo realni i dobronamjerni.

I neštedinmice trošite onu koja se kao  ne može potrošiti. Mislimo , pokušavajte i pokušavajte. Obnoć , obdan je satirite.

Ne rekosmo li?

Ne moš ti njoj pera obiti.

Neka , ako , ako.  Bitno je da ona cvijeta i raste. Ha joj pomeneš trošenje , ona počne da kvasa . Nije bitno što svi znamo da za baklavice i ružice ne treba germa. Ni za smokvice i breskvice. One nakvasaju kad se dobro nodolme, kad ih nafiluješ nekom slašću pretjodnicu genetike  i čvrstinom.

Što bi pete rekle:

Mara i bumbara su stara raja, u pjesmi – Ubola se djevojka na trn.

U prevodu:

I buba mara se pođeđe voli nabost na dobar trn.

A Mara ?

Joj,ne pitajte.

Šta god o njoj pričali, nije prezala ni od krivuljara.

Ma ne za za geometriju i n acrtnu. Joj , jeste levati.

E vala vam nećemo obašnjavati.

Ko zna zna?!

A ko upozna Maru taj sve sazna. Objene .

A svako žensko čeljade je ili Eva , helena / Jelena ili čuvena Mara.

da utvrdimo granivo ; ne zaboravite : otfikarili smo trideset dana novog ljeta, znači ostaje nam još samo 335 dana za trošiti. Kako i šta kome grah nabaci.