Mila

Hvala Ti na slici

Molim te budi strpljiva

Ti  , oprosti mi ako griješim

Htjedoh  ti pričati o impresiji

koju tvoje slika prinosi mojim čulima

a shvatih   to su riječi neukih

nisam od njih

damar   ti znam

htjedoh reći dušu

orhidejo sjajna

a dato mi je malo znanja

o tebi

jer tako želiš

Kako započeti putovanje a nemati početka?

Nemoguće!

Danima gledah i sliku i ne nalazih početka.

Odustah.

Skoro.

Jer usnih…

Jedna Bijela gospođica

u san mi dođe

zasjeni me dobrotom i iskrenošću

dražesnom,

elegancijom  skromnosti

za ruku me primi

ne reče

više osjetih misao

zagledaj se u moje oči

potom pogledaj u sliku

suza moja

pričaće ti priču

Naivan kao uvijek

pogledah sliku

ona titra i mijenja se

začuđen okrenuh se

da pitam…

Ona koja sanja nestade nestade

kao Poova Anabel Lee

ne uspjeh da joj kažem Ti

a to govorim samo onima koje volim

Jedna druga dama

slikarka duše

Profesorica moga šegrtovanja o životu

u nekim vremenima  pređašnjim

kojoj sam godinama govorio Ti

i volim Te

me učila životu i slikama

Ima slika i slika

najljepše su one proročke

Umjetnica ih završi

u srcu joj nježnost

jer bol je svoju izlila

rodilo se još još jedno čedo

odrastanjem o ljubavi nekoj da priča

molim

ležaljku  prihvati

najpogodnija je snovima

Bijela gospođice

dok nevinost spava

slika se mijenja i raste

i vidjeh

ljubav veliku

i osjetih tugu

ogromnu

jer bajka prastara

počinje da priča

bila jednom ljubav jedna

za malo savršena

ali nezavršena

iz jedna čaše kristalne

dva su cvijeta

život pila

jedna čaša od kristala

jantara i žada

u violet ljubavi uranja

jedna čaša zlaćana od radosti

dva cvijeta

zelenih korijena

dva su cvijeta prelijepa

jedan od srca

krvlju rumeni

dva su cvijeta bezbrižna

drugi  od bježanja

trnjem posvećeni

jedan cvijet je kreposni

od nježnosti

tišine što  snije

drugi cvijet je  nevjerni

od lutanja

putanjama brda prelama

čaša  ljubavna  ispijena

na dna svjetlosti

duše jedne tanane

zaljubljena

neslomljena

salomljena

violet voljeti je zaboli

od  bola poludi

kapljice tuge zarobi

iznad čaše velikih nadanja

okamenjene gromade bitiše

u nježnosti  purpura

od čaše ispijene

od violeta boli

okamenjene gromade purpura

razli se nebo plavetno

nebo plavetno

njene duše nevine

u led se pretvori

led u redovima

bol u kolonama

očiju zatvorenih

ona dobrotom vlada

smjernost  usud

bila jednom ljubav jedna

ostala je cura čedna

žena divna

djevojčica mila

krhka srna

u istini bola

ljubav davnu sniva

ne virujte neukom

prorok

nevira ni

a ća mu ga znan

nisan kritik

sanjar san

samo jubav svuda

radovanje tristeccu

vidim snim