Da volio sam te
i bio zaljubljen.
Kao i uvek prije.
Od rođenja.
Nemoj se smejeti.
Istina je.
Neki ljudi čim se rode žive u oblacima,
u njima vide vide lik svoje jedine ljubavi.
I onda,kroz život hode i tragaju za njom.
Neki je nađu.
Neki se mimoiđu u djeliću sekunde.
A to je mnnogo prostora.
Neki nespretni budu,nađu je pa se izgube.
Svi su oni sretnici jer o ljubavi snivaju.
Svu noć sam probdio.
Veliki okrugli srebreni mjesec,
sićušne zvjezdice su mi namigivali.
I avgust je bio,
ali nebo nije imalo maglica.
Rijeka je bila dovoljno široka,
da mi se činilo da je to neko jezero
na kojem nestašni mjesec igru igra
leluja hoće da najavi djecu
koja se igraju i jure.
Samo se šalio,
mene zezao,
jer iako je bio decenijama stariji,
ja sam ga prepoznao.
Bio je to onaj isti mjesec
onih naših obala pustih,
obala vrelih
kad molio sam te da budeš kao more.
A ti si me voljela,ljubavi moja.
Bio je to onaj isti mjesec
velikodušni
što poslao nam je maglice,
zvjedice i Bolero
okretao leđa,
da bi se mi bezbrižno igrali i jurili.
Tada smo djeca i stidljivi bili,
pa smo poljubce i milovanja,
u uzburkanom i zapjenušanom moru krili
a ja sam te voleo ljubavi moja.
.
