Mila
laku noć
sve ove godine
su prelijepe
osim mojih
potonjih
one su dobre
nježne i bolne
vrijedilo je
svaki put
voljelo se
kao da je poslijednji
a uvijek
se tako završavalo
ali zato imam snove
i dobrotu tvoju
Anđelu mili
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – Večeras voli me
Srca naša
jedno u drugom
ti prelijepa
u vječnosti mojoj zasjala
a ipak tužan sam
bojim se Suđaja
odvojiće nas
ponizno se molim
obećanju
nenadano jednom
ukrašću te
pristankom tvojim
d'bro dobro
odvesti u Grad nježnosti
jedne violetne noći
pokloniti haljinu bijelu
plešući tango ljubavnika
poslednje uspomene bojiti
ljubavlju i ljepotom osmjeha tvoga
u nevinosti slomljenih kristala
na platnima naše galerije
da ostarim
ne daj mi
pomiluj bore umorne
ako te život i zaboli
preteškim teretom kalendara minulih
zagrli me
jako snažno
i još čvršće
večeras očajnički voli
sutra će već biti novi dan
nad Gradom čednosti
nova zvijezda zasjaće
iskriti milost tvoju
samoći uspomena što će doći
mili Anđelu moj
Jutro sa Blekijem – O čemu pjevam
Lakše se živi mila moja
Kad o ljubavi pjevam
Oči su zeru bistrije
Kad ruže mirišem
Nemoj zamjeriti
Malena moja
Ako tugu u stihu slutiš
Mnogo je bola na dunjaluku ovom
Ja sam sam
Bespomoćan do iznemoglosti
Umoran ko stari ofucani ker
Što ga u šintoraj vode
Ti ode
Kažeš vakat ti došao
A šta sa mnom
Bolom što pritišće sa svih strana
Svakog časa
A kraja nema
Jedini Otac moj mi snagu daje
Da izdržima dane
U kojima se svakog trena
Jedna djevojčica siluje
Jedno maleno dijete ubija
Jedna majka čereči
Monstrumi i dalje kidišu
Da silni su oni
Pečat zvijeri imaju
Ka pržunu idu.
Slaba je to utjeha
Mnogo su djece oni nestali
Mnogo je cvijeće uvenulo
Mnoga rosa je pokidana
Mnogi su sanji nerođeni
I zato ne zamjeri mi
Moram ljubavi
O ljubavi o tebi
Ružama i djeci pjevati.
.
Bleki – Ah , ta plavet
maglu si rastjerala
došao sam ti mila
zoru smo potopili
u okean strašni
zarobljen
u našim čulima
i lome kičmu
našeg srama
nježno i svilenkasto
u nestašlucima proljeća
ah ta plavet
i ja
sitan i silan
lebdim na proplancima tvoga tijela
tvojom ljepotom oslobođen
u noći anđela
ah ta plavet
a
ti tašta
tanana i jaka
uzbibani mramor
mojim vjetrovima pokošena
uzdišeš
ah ta plavet
ou
mi
tangom uklješteni
svom snagom
beremo
edenske jabuke
Aj ta plavet
Aj ta plavet
Bleki – Zvjezdica je sve gledala
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala
bolno svu ljubav mu je ispjevala
svu svoju čežnju umotala u dušu
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
te večeri kraj žubora šadrvana
ispod sestrica ispod maglica
na očigled mjeseca i cvjetnog đardina
u ulici skršenih srdaca
što se prije njih ašikovac
zvaše zvaše zvaše
mjesec se sakrio iza oblaka
i samo plovio
pokunjen i tužan
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je suze sakrivala
vidjela i kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
i za nju plakala jer ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila skršena
ona ona ona
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je on snove prigrlio
a ona se pravila da spava
pa se polako izvukla napravila srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto ali iskreno dječije
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula
jednu njegovu ciganku zapalila
popušila ispila ružicu na peškunu poderala
viljuškom
ustala upaljač u ruku sakrila
ukrala ukrala ukrala
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela ruku srcu njegovom je prinjela
srce je zadrhtalo kao površina jezera
kad ga lahorac napadne
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
poljubac mu je lagani dala
nježno djetinje da ga ne probudi
moralo se ići iskrasti da on ne osjeti
za njih nade nema
osim snova snova snova
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela da mu je poljubac lagani na obraz
spustila i tiho se ka kapiji iskrala
pobjegla pobjegla pobjegla
i još vidim jasno pamtim
izlazi a druga djevočica pred nju banu
ona zastane u njoj straha nema
za njega mjesta nije
svu joj dušu bol uzela
gleda drugu pačenicu ništa ne govori
ona je zagrli i pita
iako zna zna zna
Šta sada malena moja
a bol njegova njegova njegova
Kamo bježiš
Kamo kaniš odit
stići stići stići
Bilo kamo
Slomili su me
oni koji me vole
Ne želim uprljatii ljubav
njegovu njegovu njegovu
i moju moju moju moju
Bilo kamo bilo kamo bilo kamo
Jutro sa Blekijem – Nisan pamitan
Nisan ti pamitan
priko svita
morbin rići
još jedared
zbande revat
ne daj mi da omatorim
i boje ti
ostaće zauvik
ja prč smantan
a ti bila vila
u moru lipom
a si me snila
jubin te jubin
priko nekolko puta
volin te Mila
ka saharskon pržinom
u ritkosti sićanja
a grata eonima
tam gdi porata ni
nisi jubavlju postivala
pute Oceana
što'no tebi
mojin imenom
pliju
**
I prevod :
Nisam ti pametan
mimo svijeta
nerealno govoreći
još jednom
sa strane njakati
ne daj mi da ostarim
i bolje ti
ostaće zauvijek
ja prč izbezumljeni
a ti bijela vila
u moru lijepom
a si me snila
ljubim te ljubim
preko nekoliko puta
volim te Mila
kao saharskim pijeskom
u rjetkosti sjećanja
a grebe eonima
tamo gdje luke nema
nisi ljubavlju složila
pute Oceana
što ka tebi
mojim imenom
plivaju
Bleki – Ta jedna jedina neupoznata
Uvijek bude
ta jedna jedina neupoznata
poslijednja
ljepota
što mori
dušom svojom
što boli
mirisom svojim
a znaeš
neće se dati
ljubiti
ni obljubiti
jer plaha je
ptica lepršava
čednost joj je ime
Klimnem joj glavom
poljubim prstiće
prislonim ručicu licu svom
pomilujem je suzom
kažem joj
hvala ti
i dobro došla u život moj
A neupoznata kao sve djevojčice
tek lik iz mandale
mog života
neljubljena
neobljubljena
kao sjenka
promakne
odleprša
a se divim letu njenom
Bleki – Moj mjeseče blagi
Moj mjeseče blagi
prijatelju srca mog
sijaj sijaj
dragog mi probudi
obasjaj mu pute
neka večeras u moj dom dođe
milovanja donese
ja ne mogu sanak sniti
a me ne grli i ljubi
mili moj
Jutro sa Blekijem i – Pitam
Pitam
gdje si
labudice mila
tamo si negdje
odletjela
mnijem
kada se vraćaš
nespokoju
tamo si negdje
snivaš
bolim
vrati se
radovanju
ovdje je
ljubav
Bleki – Da li sam te mogao zaboraviti , ljubavi
Da li sam te mogao zaboraviti
svih usamljenih dana
pa čak i posjećujući tvoj grad
kada me modrozelena iskrenost pitala
da li sam te mogao zaboraviti.
odogovor je bio još iskreniji
uvijek isti
nisam i nikad jer nisam ni želio.
godinama poslije
kada bi se koja decenija upotpunjavala
svaka je postavljala pitanje onih prethodnih
da li je vrijedilo sve to
sve to je podrazumjevalo tebe
tebe i mene
nas dvoje
tu ljubav
te uspomene
sva ona sunca blještava
mjesece znatiželjne
maglice milosne
zvijezdice uzbibane
more nježnosti
pjesak milovanja
dane proljeća letnog
i svi potonji sni
i dani ljubavi
odgovor je bio uvijek isti
jasan i trenutačan
konačan i beskonačan
potvdan i iskren
Ah, da !
vrijedilo je mila moja
svaki dan mog života
u kome si bila ti
bio je neki praznik
najčešće praznik ljubavi i radovanja.
tih dana je bilo 17 163 ,
tek toliko da znaš.
a ti sekunde računaj sama
to je tako lako računati
mnogo teže nepodnošljivo teže
je živjeti bez tebe
jedina moja
te godine dok sam spavao na splavu
Indexi su nam poklonili onu tužnu
voljelo se dvoje mladih
dušmani im ne dadoše.
mi smo bili tužni
živi
daleko jedno od drugog
Ono malo škrtih riječi koje sam vezao za tebe
mi je govorilo
život te vukao da ličiš na Pepeljugu
ja sam volio zamišljati
ti si proljeće koje ću
eto
ja Mali Princ
poljubcem probuditi iz dubokog sna
i spasiti ga
spasiti tebe mila moja
i odvesti te na malu planetu
na kojoj ima mjesta samo za baobab i ružu
nas dvoje i ljubav
Eh da!
malo proširenu i docrtanu
za malo polje mirisavih ljubičica
sa nevidljive strane planeta
za čije postojanje niko
osim mene i tebe
pa čak ni Egziperi
nije znao
to polje ljubičica
što krasi i naša srca nećemo gaziti
ni ti ni ja
ljubičice su tako krhke i nježne
a tako mirisne
mi ćemo ih tih dana samo mirisati
pogledima milovati
nema veze ako moramo pričekati
možda samo pedesetak godina
ili nešto više do ponovnog susreta
radosti i poljubaca
Vrijeme brzo leti
igra se i juri
a djeca ko djeca,
šta ona znaju šta su godine
ili četrdeset sedam godina samoće
ljubavi moja.
Ih,da!
kako ću te zaboraviti
ljubavi jedina