Da , imala si samo devetnaest godina,
Proljeće milo moje
ili koji dan više
kad te povrijediše
kad brdima si leprašala put šarenih leptira
letjela godinama začarana
kroz aleju
preko zelenih polja
preko modre rijeke
preko mora
mene zaštitinika tražila
i nisi me nalazila
nisi gubila nadu
nisu ti slomili krila
anđele ne mogu dohvatiti
pa se u snove vraćala
nestašno lijepa
mirišljavo razigrana
da bi uvijek u srce moje sletjela
i svu tugu daljine i samoće
traganja i rastanka
moje i tvoje
jednim osmijehom izbrisala
molio sam se da me nađeš
da mi dođeš
ti koja snovima lutaš
ti od koje cvijeće mirise krade
ti koja samo za moju ljubav živiš
ti koja sa suncem sjaj dijeliš
ti koja meni ljubav daruješ
ti koja mi dušu miluješ
ti iz koje izranja ljepota duge
ti koja si izvor radosti
ti koja nevinost djeteta nosiš
ti koja preko brda i trnja hodiš
ti koja plavetnilo neba oslikavaš
ti koja dubinom mora zračiš
ti koja zvijezde u očima nosiš
nisi me našla
oteše mi te krhka ružo
ne i snove tvoje
a još uvijek
ja nebo molim
dođi zelena dolino cvijetna
dođi mila moja da ti snove poklonim
dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo
dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom
dođi živote moj zagrli me čvrsto jako
dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina.
dođi i ne boj se mila
ljubav se nije zagubila.
