kiša je tiho padala
ti si se radovala
krhko sanjala
mirise proljeća
lanjskog snijega
što je nemilosrdno
skute rasutih latica
tvojih đardina
sanjivo mreškao
pahuljastim kristalima
prošlosti
milujući dušekli svilu
natopljenu sladostrašću
noći bez svjedoka
kojom se slamala
djetinja kob žene