Niskama se nižu
kapi rose na tvom tijelu
lebde milovanja
u rukama ljubavnim
a ti uzbibana
damarima vrištiš
Niskama se nižu
kapi rose na tvom tijelu
lebde milovanja
u rukama ljubavnim
a ti uzbibana
damarima vrištiš
Na pola puta
zastadoh. Okrenuh leđa vremenu
i mjesto da hodam po budućem
»nitko me tamo ne čeka«
vratih se da hodam po prohodanom.
Napustih red u kojemu svi
od početka početaka iščekuju
ulaznicu, ključ, presudu,
dok razočarana nada čeka
da se otvore vrata vjekova
i da netko rekne: nema više vrata
i nema vjekova.
Prokrstario sam ulice i trgove,
sive kipove u hladnoj zori
i živi vjetar medu mrtvima.
Nakon grada polje, a nakon polja
noć u pustinji:
moje srce bijaše noć i bijaše pustinja.
Poslije bijah kamen na suncu, kamen i zrcale
I odmah iza pustinje i ruševina
more, a iznad mora crno nebo,
beskrajna ploča s izlizanim slovima:
zvijezde mi ništa ne otkriše.
Stigoh na kraj. Vrata oborena
i anđeo bez mača, pospan.
Unutra, vrt: ispremiješano lišće,
disanje gotovo živa kamenja,
dremovnost magnolija i gola svjetlost
među istetoviranim deblima.
Voda s četiri ruke zagrljena
sa zelenom i rujnom livadom.
Po sredini, stablo i djevojka,
kosa od ptica i ognja.
Golota me nije smetala:
već bijah kao zrak i voda.
Pod zelenom svjetlošću stabla,
usnulo u travi,
bijaše dugo pero,
ostavljeno od vjetra, bijelo.
Htjedoh ga poljubiti, ali glas vode
izazva moju žeđ i tad me njena prozirnost
pozove da se promatram.
Vidjeh kako jedan lik drhti u njenoj dubini,
jedna svinuta žeđ i jedna razbita usta,
– o stari pohlepniče, trsu, besmislena vatro!
Pokrih svoju golotu. Krenuh polako.
Anđeo se smiješio.
Dunu vjetar i pijesak me zaslijepi.
Vjetar i pijesak bijahu moje riječi:
ne živimo; vrijeme naš život živi.
U crnoj planini
Bujica urla visokim glasom
U tom času
Ti hodaš nad ponorima
Po svom usnulom tijelu
Vjetar se u tami bori s tvojim snom
Guštara zelena i bijela
Mladi hrast tisućljetni hrast
Vjetar te rastače i kida i ruši
Otvara ti misao i rasipa je
Vrtlog tvoje oči
Vrtlog tvoj pupak
Vrtlog tvoja udubina
Vjetar te cijedi poput grozda
Oluja u tvom čelu
Oluja u tvom potiljku i tvom trbuhu
Hladi te kao suha grana
Vjetar
U slabinama bujice tvoga sna
Ruke zelene i noge crne
Kroz grlo
Kamena noći
Privezanog za tvoje tijelo
Usnule planine
Bujica urla
Među tvojim bedrima
Monolog kamena i vode
Na obalama tvog čela
Prolaziš kao ptičja rijeka
Šuma sagiba glavu
Poput ranjena bika
Šuma pada na koljena
Pod krilom vjetra
Svakog časa sve viša
Bujica urla
Svakog časa sve dublja
Preko tvog usnula tijela
Svakog časa sve više noć
Prije desetak godina sličajno nabasamo na jedan neobični riječnik . Pročavamo ga godinama i otkrivamo njegove ljepote , raskošnost i sveobuhvatnost narodskog ( mahalskog ) duha , rječitosti i špđeđe vrlo iskričavog i vrckavog humora svojstvernog isključivo za jedan milje.
U želji da vam predstavimo i približimo taj vrli Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik povremeno ćemo vam predstaviti neke od osebujnosti koji krase riejčnik.
Danas je izbor pao na malo zaboravljenu riječ ( pojam ) :
TAKARITI
bubati,handriti,izrađivati,karati,klepati,nasađivati,ružiti,tandariti , tući,udarati,varati , zezati , izazivati , dem.tajkiti, milovati,maziti,narodski izraz taslačiti a to je seksati se; voditi ljubav,
U pojmovnik je ubačena Debina nabrajalica ( Deba je poznati – tipični predstavnik mahalskoe riječnićke slikovitosti.
Takariti, taslačiti (tatlačiti), tandarati (trpni, trajni , nesvršeni glagoli sa vrlo poželjnim , afirmativnim i evolucijskim radnjama ) :
-Akšamirati,alotrijati,amalgamiti,amaliti,anabazirati, anđelkisati,arlekiniti,ašikarati(ašikiriti), ažbahirati
-baildisati, baždariti, beštijati,bezubiti,bezumiti,blondisati,bubati, bubačiti, bubati, bubnjati, bubrežiti, bucati,
-capiniti,cecati,centifolijati,ciganiti,cjepati, cjepkati,crnorupičariti
-čerečiti, čengijati, čočekisati, čudovištariti,
debati,derati,didilititi,dijamantariti,doraticariti,dubiti,doracitariti,dumdumirati,dušečiti, dušiti,
-džedžaliti,džidžaliti,džidžimidžirati,
-đardiniti,đeđeraniti,điđaliti,đulistaniti,
-fatamorganiti, fatimiti,fatmati,frkisati fikariti,fićfirisati,
-glumatati,gromobranisati, grmisati
-hamaliti,handriti , haramiti,haremiti,harmonisati,heftariti (hefta),heftaiti (heftarica),heviniti, higijenisati, hojdaniti,hurmašičiti
-ibicariti,irgetiti,
-jadraniti, jahati, jamičariti,jastučiti,jemenkisati,jorgovaniti,
-karati,karinđati, kerisati,kitariti,kobiliti,kokati,kokotiti, koprničiti,kotirati,krajolisati, kraterisati,krofničiti
-laganiti,lagumati,lengerovati,logariti, logorovati,lovoriti ,lugovati,ljubavisati,ljubezniti
-magarčiti, meračiti, minderlučiti, ,mesariti,macati,mačoriti,minđahariti,mufirati,
-nabadati, nabijati, nadoštiklati,natakariti, naroštiljati, nafikariti,našteliti, navlačiti,
-njiviti,njihati,nabijati , navlačiti
-opaljivati,opaljenisati,opatisati,opetovanka,
-papaliniti, pehlivaniti,pejsažiti,piculirati,pitoniti,pobucati,poklapati, ponavljačica,ponirati, pospremati, povaliti, prčiti,pricvrljiti, pritisnuti
-radosniti,rajisati,razvaliti,rasturati, razbijati,rokati, roštiljati,rubinisati,rupičariti,ružičariti
-sanjariti,seksati, sirotaniti,slitiniti,smucati,strenđerka, strugati,stucati,suknuti, stucati, svjetlaniti,
– ševiti, šenkrati šenkratiiti,šumarit,šišiltetiti,štancati,šeteliti,(štelovati),štukati,
-takariti,tamtamirati,tandarati,tandara mandarati, tapetirati, tapatirati, tenećkiti,taraniti
-ubadati,upucavati, uranjati,uznositi
-veneriti,vragolaniti
-zabalčakiti, zabiberiti, zabijati, zakucavati, zlatičariti,zlopatiti, zlatiti,zornjačiti, zvjezadaniti
-žutoperiti,
Manirični i stilski izrazi:
-baildisati,bolerisati,delfinisati, ti,divaniti, dobriti,dobrisati, cjelovaeglemberlerisati, elegisati,finisati, fugirati,
ljubav: voditi, sniti,dijeliti, ljubazniti,natenanisati,sevdisati, i druga manir i estetli ptice umiru pjevajući poentiranja
Splet crnogorskih pjesama
Što te nema, što te nema
kad na mlado poljsko cvijeće
biser niže ponoć nijema?
Kroz grudi mi želja lijeće.
Što te nema, što te nema
a… što te nema?
Kad mi sanak pokoj dade
i duša se miru sprema,
kroz srce se glasak krade
što te nema, što te nema
a… što te nema?
Kroz srce se glasak krade
što te nema, što te nema
a… što te nema?
Procvjetala svaka staza
k'o što bješe divnih dana.
Po ružama i sad prska
bistra voda šadrvana
a… šadrvana.
Ispod rose zumbul gleda,
iz behara miris vije,
a za mene k'o da cvili
i u bolu suze lije
a… suze lije.
I u času bujne sreće
i kad tuga uzdah sprema,
moja ljubav pjesmu kreće
što te nema, što te nema
a… što te nema?
Moja ljubav pjesmu kreće
što te nema, što te nema
a… što te nema?
Plišani dodiri
Molitva za ljubav
Violetni san
Masline je
cili život sanjao
kraj mora dalekog
ljepotu plavetnu
u kučici ljubavi njihove
a čežnjom uzbibanih tijela sniju
plišani dodiri
uvik i zauvik
maksumče zaljubljeno
molitvom za ljubav
obećanje nekoć dade
jednom
u vremenu koje se bliži
za jednu jedinu maslinu
njene raskošne noći
jednu kapljicu
rose
čednog tijela
čitav život dajem
uvik i zauvik
maslina više nema
u vremenu kojeg nema
skršena je
vjenčanica netaknuta
suzom vremena vezenu
kraj odra
mirisima levende posvećenim
na usnule oči
zaljubljenog barbe
uplakana žena
nerazumom ponosa
dva zlatnika polaže
mnije
trebaće mu
griješan je bio
volio je samo nju
djevu Yossamin
vjetar nosi požutjeli listić
ludastog slikara
pjesnika zaljubljenog
prosipajući riječi
Yossamin je priča mog života
koju živim uvik i zauvik.
mnijem
plavetna Bajka
i sve slike posvećene
nalik su njoj
jednostavnošću koja svjetli
ljepotom neugaslom
uzvišena nježnost
pričaju uvik i zauvik
život sa Yossamin je prelijep
u ljubavi nema podjele vremena
prošlih
sadašnjih
budućih.
Ljubav je jedna
nedljeljiva
trajna
uvik
zauvik
u vremenu koje ne postoji
kad nešto ‘oće
ono ‘oće i ‘oće
onda je neumitno
moraš
idi ća
zaslužio si
(Rekla bi Yossamin)
Moje ruke
Otvaraju zastore tvoga bića
Odjevaju te u drugu nagotu
Otkrivaju tijela tvoga tijela
Moje ruke
Izmišljaju drugo tijelo tvoga tijela.
Ni iz čega
osim iz velike milosti
Veliki Stvoritelj udahne ljubav
u srca svoje djece
dječaka i djevojčice
i nikad više neće uvenuti
milina tih kristala
utkanih u djetinja srca
što damarima plaze životom
i nikad više neće se izbrisati
ta predivna , ta silna
ta neponovljiva ljubav
i sjećanje na Milostivog koji je podari.
Bosnu oduvijek nazivaju kolijevkom ili pupkom civilizacije. Ona to uistinu jeste. Bosna je zemlja na kojoj se prelamaju sva dešavanja svijeta , od davnina.To nije zbog toga što se nalazi na razmeđi istoka i zapada; razmeđi novih i starih civilizacija, orijenta i okcidenta.
Razmeđa u Boga nema. U Boga su dva istoka i dva zapada.Gdje god staneš tu je istok, gdje god se okreneš to je zapad.Razmeđa je stvorio čovjek.
Bosna nikad nije trebala razmeđa.To su joj nametali ljubomorni zli ljudi;zato što je u Boga samo jedna Bosna, divna mila,zemlja Božije milosti.
Bosna je blagorodno i prozirno neba punog zvijezda,maglica i putanja koje zadivljuje. Bosancu ne trebao huble da vidi ljepotu neba i zviježđa.
Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njega. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća.
Bosna je ona kiša što pada a sve miriše, sve oživi i ljubav i bol, i krik i suza, tajne velikodušnosti i patnji. I blagost i dobrota i plemenitost.
Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva i pokriva njenu pospanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova.
Bosna je ona Modra rijeka i ona druga i sve njene blizanke. Čiste su, nevine i bistre. Svi one modrii srebreni velovi što lepršaju njenom usnulom ljepotom . To su izvori ljubavi i sreće. Nebo im daruje onu modro-zelenu umilnost, iskričavost sanja koju čovjek ne zaboravlja.
Bosna je jedna jedina snena šuma srebrenog sjaja; koja se prelijeva po blagim brdima s kraja na kraj Bosne. Njom tiho žumori sevdah i čežnju.
Bosna su i blagorodne ravnice rumeno-zlaćanog sjaja što zbore bajke o plodnosti i dobroti.
Bosna su tratine i polja kojim šire se mirisi djevičanskih ljubičica, ljepota ljudskosti i smrti, ktomu uvijek su obasjena zalazećim sunčevim sjajom.
I more Bosansko je kao i Bosna maleno a veliko, toplo, slano i ljekovito.
Bosna je svojim ljudima utkala sebe i svoje darove. Zato je Bosna isto što i Bosanac. Zato je Bosna ono što Božjim čovjekom slovi.
To je samo djelić onoga što je Uzvišeni u svojoj neizmjernoj Dobroti i Milosti; Bosni darovao.
U srcu opijajuće predane ljubavi Zemlje Božje Milosti smjestio je : Grad čednosti – Palatu milosti – Dvor ljubavi -Bosna Saraj.
Djelići tih darove , ponekad brižno pretopljenih u snove, sanje i ljubav, zaiskriće u tekstovima, crticama, pjesmama, humoru, bajkama, basnama i historiji i svemu onom što slijedi na ovoj stranici.
Neke od tih djelova ćemo pokušati spojiti u neke ozbiljnije književne izraze. Za to nam treba vaša podrška. Nadamo se da će bar nešto zainteresovati, možda razveseliti, ili čak rastužiti eventualnog posjetioca. To nam je krajnji cilj.
Nažalost, biće izrečene i neke druge riječi koje možda neće biti toliko lijepe i svidljive, nježne i blage ;već škrte, opore, ironične, reske ali iskrene i bez mržnje. Riječi istine kao opomena svijetu koji razumije, a kao podsmijeh, prezir , ogorčenost i prijetnja zlu i onima koji ga tvore.
Sve riječi na ovim stranicama su zapisane u prijašnjim, a nastale su kao svjedočanstva potomaka onih koji Bosnu doživljavaju onakvu kako ona jeste: Zemlju Božje Milosti i svoju domovinu.
Napisano neće biti predstavljeno po vremenskom, hronološkom, tematskom, uzročno-posljedničnom niti „lirskom“ redosljedu. Ne garantujemo ni kvalitetu jednake razine. Kvantitet je skoro neiscrpan, garantuje šarolikost – za svakog ponešto.
Nekad će govor biti izravan, nekad neizravan, nekad pomiješan. Nekad će govor biti u jednini, nekad u množini, nekad pomiješano.Nekad će tekst biti razvučen i usporen, nekad kratak i ubrzan, nekad zakukuljen-zamumuljen, zavisno od raspoloženja riječi i teksta.
Upamtite i bez zamjerki:
„Autori nisu bitni. Oni su odlučili da ispišu svoje misli, bilo to neočekivanom čitaocu pravo
ili ne.“
Na nove pravopise, riječnike i jezičke smicalice nećemo posvetiti previše pažnje jer ga kroje neznalice i maloumnici koji ne dozvoljavaju prirodni tok jezika. Neznalice koje nemaju Bosanskog bila. Maloumnici kojima je Bosna strana. Mi pišemo govorom Bosanca koji nije razmeđen. Naš govor je govor stećaka i Bogu milih ljudi. Naše riječi su Bosanske.
Naši ogledi biće eklektički i dosta laički, ali zato izuzetno istorijski, filozofski, naučni i istiniti. greške su moguće, ispravke slijede.
U Bosni i šire naš govor će se moći sasvim jasno čitati i razumjeti.
Vjerodostojnost zapisanog neće biti sporna, samo će je neko prihvatiti, a neko odbaciti.
Neki će nas mrzjeti, neki neće. Nekima će pucati prsluci. Neko će nam vjerovati,neko neće. Bićemo hvaljeni i kuđeni. Sve to i nije važno.
Svi tekstovi su povezani i međusobno se isprepliću.To će biti vidljivije ako uspijemo da predstavimo prvih tisuću i nešto stranica.Te stranice su Knjiga prva p sedmoknjižj koje će se rascvejtavati,dio po dio. Ako Bog Milostivi bode zadovoljan nama i našim riječima.
Nizovi slika pričaju priču vezanu za tekst.Kada su slike vezane za muziku,ponekad imaju biografska ili simbolična značenja,uzročno posljedična veza.
Mi jednostavno moramo izreći ono što mislimo.Odmah i sad. Ne smijemo dozvoliti da ikad više drugi govore u naše ime.Ti drugi govore bezočne laži i siju zlo.
Bosna to više ne može podnijeti.
Reći će se:“Puna im usta Bosne.“
Mi njima. “Okrenite se oko sebe,pa pogledajte, pa opet pogledajte oko sebe i gledajte.
Šta će te vidjeti?
Samo ljepotu i sjaj, blagost i blagorodnost.Nestaće riječi, ublijediće oči,a nećete se moći nagledati ljepote Bosne. Da se skupe sve vaše riječi, neće moći opisati blagodati Zemlje Božje Milosti.
To je naučno – historijska realnost u kojoj je kao što znate (ili ne) sve relativno, dualno, ponekad višeznačno.
Realnost u kojoj je jedina singularnost Bog Milosti i Ljubavi.
I Bosna zemlja Božije milosti.