Galebe moj, ne slijeći na moje oči. Na tim brdima otkinutim ni jedne luke nema.
Zaroni u sve dubine, dosegni sve visine i daj mi da sunca vidim! – Galebe moj, ja oči više nemam.
Ne slijeći na moje srce, galebe moj, i srce nije moje. Preleti sve predjele nenadlijetane – žive, nepoznate, mrtve. Pogledaj sve oceane, oceane podijeljene, i vrhove ledene, i livade zelene, i čuj: Dok se tvoje krilo u nebo mirno vije, kao nemir u njima moje srce bije.
Ne slijeći, galebe moj, svojim se jatima vrati. Ja sam čamac osuđen na sudar s nepoznatim.
Bijaše to zlo kakav ljudski um ne može zamisliti !
Bijaše to zlo kakvo Univerzum nije mogao zamisliti !
Ali neljudi , abortusi ljuskosti i monstruozna čudovišta izmisliše strahobalno , neizmjenro genocidno zlo . I počiniše ga .
Sjatilo se nemilosrdno , čudovišno zlo bludnice sa sedam brežuljaka, sa svih strana , Vatikan , SAD , EU i susjedske fašističke falange , horde zla ustaške Hrvatske i četničke Srbije . Opkoliše i stisnuše jednu nevinu zemlju Bosnu i njen još neviniji narod Bosance . Sabiše ih u par mahala, skoro pa čaršijski filđan.
Zabraniše im oružje i pravo da se brane.
Ni narod , ni zemlja ni kap oružja , trun eksploziva , ni dašak pomoći nisu imali.
Svaki insan na ovom dunjaluku , na kugli zemaljskoj je pomislio ostvariće se prijetnja :
– Nestaće jedan narod .
U momentu dok se zlo radovalo očekivanom nestanku te čudesne zemlje i tog nevinog i naivnog naroda vaseljanom se prosu strogi glas Pravednog:
-Na pogrešniu zemlju , na pogrešan narod ste udarili, na Bosnu zemlju Božije milosti i njen narod predani Bogu jedinom
Potrese se zemlja , uzburkaše okeani i planine , zasja mač časni u ruci Moćnog i Jakog , prosu se pravda dunjalukom . Vođeni Bogom Jedinim i njegovim imenom u srcu i na usnama , do istrebljenja dovedeni krenu u boj opstanka.
Ishod se znao , jer Božijom pomoću to je najhrabriji narod i najčasnija zemlja na svijetu.
Prestraši se iskonske kukavička pogan . Poče krv čkiti i gače puniti . Pobjegoše na smjetljište historije / istorije / povijesti. Što živi , što osuđeni , što umrli u najvećim mukama.
A tek šta ih čeka ? To već ljudski um ipak može zamisliti , jer zna se šta pripada monstrumima koji se okrenu proiv Boga Milostivog i njegovog naroda.
Alelujah !
Dopisano
Hvala Bogu Ljubavi što me rodio u Zemlji Božije milosti i odredio da život proživim u njoj.
Hvala Bogu Mudrosti što mi je podario milost i odredio da pripadam najhrabrijem narodu na svijetu.
Hvala Bogu Milosrdnom što mi je učvrstio noge i srce , i uputio da sa saborcima i nevidljivom vojskom Njegovih Anđela branim Njegovu i moju zemlju Bosnu , i utkam dio sebe u njenu slobodu.
I nezmjerna mu hvala što mi neprestano šalje Anđele da me brane od zla i ljubavlju pomažu da istrajem na njegovom putu , slavim i svjedočim Njegovoj Svjetlosti i Pravednoj Uzvišenosti.
