Category Archives: Nekategorisano

Autor

Hajro Šabanadžović

Svjetlost iznad i ispod linije

Sunčeva putanje

Svetište

Afroditin univerzum

Uzburkani velovi

Nježne sjenke

Ona je nestvarno obzorje

Velovi tuge

Rodni kraj

Raskošni dan

Sanjao sam žuti dan

kolim padaju procvjetali pupoljci

mnogo mirisnih ruža

još više reskog trnja

orošenog blagom susnježicom

vidio sam damu u bijelom

ruke u molitvi diže

ruže crvene bere

i meni ruke pruža

u čednosti prozračnih skuta

diše nevino srce

obasjano djevičanskim umom

vidim da nije sa ovoga svijeta

i molim se da joj nebo podari mene

blaženog u smiraju dana

a noć nosi ispunjenje nada

Galebe moj,
ne slijeći na moje oči.
Na tim brdima otkinutim ni jedne luke nema.

Zaroni u sve dubine,
dosegni sve visine
i daj mi da sunca vidim!
– Galebe moj, ja oči više nemam.

Ne slijeći na moje srce,
galebe moj, i srce nije moje.
Preleti sve predjele nenadlijetane
– žive, nepoznate, mrtve.
Pogledaj sve oceane, oceane podijeljene,
i vrhove ledene, i livade zelene,
i čuj:
Dok se tvoje krilo u nebo mirno vije,
kao nemir u njima moje srce bije.

Ne slijeći, galebe moj,
svojim se jatima vrati.
Ja sam čamac osuđen
na sudar s nepoznatim.

Sanjaš li mili Anđele

na krilima ljubavi

dok vjetar nosi mirise voljenom

Spavaš li lijepi Anđele

na mojim grudima

dok moje srce šumi pjesme ljubavne

Probudi se sneni anđele

moram ti poć

poslijednji cjelov dati

Zaplači krhki anđelu

kad jednom u suzi mojoj

vidiš oproštaj

Budi ponosna mili Anđelu

na dane beskrajnih dodira

u kojima je naša ljubav cvala

Sjećanje 1992. – 1996.

Bijaše to vrijeme monstruma i klanja .

Bijaše to zlo kakav ljudski um ne može zamisliti !

Bijaše to zlo kakvo Univerzum nije mogao zamisliti !

Ali neljudi , abortusi ljuskosti i monstruozna čudovišta izmisliše strahobalno , neizmjenro genocidno zlo . I počiniše ga .

Sjatilo se nemilosrdno , čudovišno zlo bludnice sa sedam brežuljaka, sa svih strana , Vatikan , SAD , EU i susjedske fašističke falange , horde zla ustaške Hrvatske i četničke Srbije . Opkoliše i stisnuše jednu nevinu zemlju Bosnu i njen još neviniji narod Bosance . Sabiše ih u par mahala, skoro pa čaršijski filđan.

Zabraniše im oružje i pravo da se brane.

Ni narod , ni zemlja ni kap oružja , trun eksploziva , ni dašak pomoći nisu imali.

Svaki insan na ovom dunjaluku , na kugli zemaljskoj je pomislio ostvariće se prijetnja :

– Nestaće jedan narod .

U momentu dok se zlo radovalo očekivanom nestanku te čudesne zemlje i tog nevinog i naivnog naroda vaseljanom se prosu strogi glas Pravednog:

-Na pogrešniu zemlju , na pogrešan narod ste udarili, na Bosnu zemlju Božije milosti i njen narod predani Bogu jedinom

Potrese se zemlja , uzburkaše okeani i planine , zasja mač časni u ruci Moćnog i Jakog , prosu se pravda dunjalukom . Vođeni Bogom Jedinim i njegovim imenom u srcu i na usnama , do istrebljenja dovedeni krenu u boj opstanka.

Ishod se znao , jer Božijom pomoću to je najhrabriji narod i najčasnija zemlja na svijetu.

Prestraši se iskonske kukavička pogan . Poče krv čkiti i gače puniti . Pobjegoše na smjetljište historije / istorije / povijesti. Što živi , što osuđeni , što umrli u najvećim mukama.

A tek šta ih čeka ? To već ljudski um ipak može zamisliti , jer zna se šta pripada monstrumima koji se okrenu proiv Boga Milostivog i njegovog naroda.

Alelujah !

Dopisano

Hvala Bogu Ljubavi što me rodio u Zemlji Božije milosti i odredio da život proživim u njoj.

Hvala Bogu Mudrosti što mi je podario milost i odredio da pripadam najhrabrijem narodu na svijetu.

Hvala Bogu Milosrdnom što mi je učvrstio noge i srce , i uputio da sa saborcima i nevidljivom vojskom Njegovih Anđela branim Njegovu i moju zemlju Bosnu , i utkam dio sebe u njenu slobodu.

I nezmjerna mu hvala što mi neprestano šalje Anđele da me brane od zla i ljubavlju pomažu da istrajem na njegovom putu , slavim i svjedočim Njegovoj Svjetlosti i Pravednoj Uzvišenosti.

Hvala Gospodu mom ,

Gospodaru Svijetova , sveopćem Dobročinitelju , Milosrdnom

na Milostii i Ljubavi kojom obasjava Bosnu zemlju Božije milosti i Bosance , najhrabriji narod na svijetu

Amin Gospode !

Ljudi vole bižuteriju

Obojene staklene perle

Tako naučeni

Zveckaju i sjaje

Žurba u naramcima egzistencije

Nikad ne prepoznaju prave dragulje

i život

u brzinisve zaboravljaju.

Miris ljepote struji u toj kosi,
njene su usne pune slatke varke,
njene su ruke drhtave i žarke,
ponor i plamen usred oka nosi.

– Ko hladna mana misao me rosi
na njezin pokret, a ko igra barke
sjećanje na te pune zjene jarke
kojima struje iskre i zanosi.

– Mrzim te oči mračne i duboke,
kunem te noge pred kojima padam,
i altar tijela gdje u prahu ležim;

– božanska ženo, unuko visoke
pramajke Eve, pred tobom sam Adam,
i jer te volim, ja od tebe bježim.

Nas put se sprema ratnik umorni

izgubljene bitke nije bio

ljubav bez pobjednika vodio

u očaju ustreptjelih strasti

u nerazumu damara uranjao

umiljavajući jecaje radosti

da se prospu bjelokosnim stazama

tek ubranih djevičanskih ljubičica

Na put se sprema umorni ratnik

a žao mu ostaviti mirisnu ružu

što treperi nadom beri me mili

no sudba je milostiva bila

pa je u tvojoj utrobi međ skutima

pomen čkinavi naše ostavila

Pruži mi ruke nježne

da te sneno grlim

pokloni mi osmjeh

da ti usne kradem

kad usnama vatru poklonim

poželjeće me tijelo tvoje

a kad mirom ispunim grudi tvoje

ispuniće se nadanje moje

poljubiću ti oči snene

i slikati tvoju dušu čednu

Uzalud bjehu sve nade moje
uzalud se nadah da ces ostati
sada tek vidim da zbilja ides
i da se moram s tobom rastati

Pa, idi, idi, na put daleki
mira ti zelim na putu tom
a kad ti bude blistava sreca
zaboravi na me, zaboravi sve

Jesenje lisce vec opalo je
ni travke nema, pustos je svud
u srcu mome, u dusi mojoj
jos uvijek vlada vjecita stud