Galebe moj,
ne slijeći na moje oči.
Na tim brdima otkinutim ni jedne luke nema.
Zaroni u sve dubine,
dosegni sve visine
i daj mi da sunca vidim!
– Galebe moj, ja oči više nemam.
Ne slijeći na moje srce,
galebe moj, i srce nije moje.
Preleti sve predjele nenadlijetane
– žive, nepoznate, mrtve.
Pogledaj sve oceane, oceane podijeljene,
i vrhove ledene, i livade zelene,
i čuj:
Dok se tvoje krilo u nebo mirno vije,
kao nemir u njima moje srce bije.
Ne slijeći, galebe moj,
svojim se jatima vrati.
Ja sam čamac osuđen
na sudar s nepoznatim.