Author Archives: admin

No comments

Biseri bjelavskih mahala 115.-120.

  By Magazin, Restlovi

115.*Taki smo vam mi mahalaši .Svestrani. A opet jednostrani. Ne m're proći ni jedan tren bez nje. Neprikosnovene. Žene.Ah ta ljepota, milosti i radosti puna.

I oni nama ;baš ste opičeni.Hvala im na lijepim željama.

116* Nije svim ljudima dato da budu pristojni, vaspitani i kulturni. Za to trebaju stoljeća , kultura i stil. I prvenstveno urođena dobrota i odgoj.

Naše riječi su ogledalo naše duše. Tuđe riječi su ogledalo tuđeg uma i plićaka.

Bez ljutnje,ništa lično.

117.*Svako ima pravo na vlastito mišljenje, svako ima pravo na slobodu, pa čak i slobodu kretanja. I normalno, neprikosnoveno pravo proisteklo iz slobode kretanja. Pravo da se bude kreten, da proste predivna bića.

118*Vala nek ima i tuge i boli, nek damari vrište, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije.

Čega? Joj levata,pitaju ,znači pojma o ljubavi nemaju.

119*Pružena ruka , trese se staračka brada. O čudna nam jada! Niko da je primi i groš da.

I nemojte vi nama svi ljudi su dobri.

120*Kada te snaga popušča,pojuriš li naglo za mladošću,mogao bi se u duboki bezdan strovaliti.Zato pohiti,ali polagano

No comments

Oni nama – Govor mržnje

  By Oni nama, mi njima

 

Oni nam o govoru mržnje.

Kao govorimo oštre i grube riječi što nalikuju mržnji. Otkad  govoriti istinu znači mrziti.

Istina može boliti,povrijeđivati,stid i ljutnju izazviti,čak neke individue i vrijeđati.

Zar nisu izvukli pouku iz Orijentalizma.Svaki imalo čestiti orujentalac i okcidentalac se gnuša njihovog orijentalizma.Tkave okeane podvala,gnusoba,izmišljotina,bljuvotina, netolerancije, podjela i mržnje može izmisliti samo poremećeni,vatikanski, arijevski, rokfelerovski i darvinovskim um  zapada ;„kolijevke“ civilizacije.

O tome ćemo vam vremenom ponešto  prenosti.

Nisu izvukli pouku iz genocida nad Amerikama,Afrikom,Azijom,Evropom,Australijom i Polovima.

Od njihovog dejstva sve izumire:Kitovi,delfini,sardele,sve afričke životinje,leptiri… čak i pčele.To su milijarde i milijarde ubijenih u ime njihovog govora i čestitosti.

Odričemo se srodstva koju nameće rasist  Darvin.Mi mu ne vjerujemo.Čarls  je  ideju da je čovjek postao od majmuna uobličio,vjerovatno,gledajući svoj lik u ogledalu.Odričemo se njega , njegovih ideja i sljedbenika.

Jedan od njegovih prvih i najvjernijih sljedbenika bijaše Leopold II belgijski, potonji fiziognomičar-istraživač-labarotijski fenomen.Leopold  je sakupio zbirku od desetaka miliona Kongoanskih  lobanja,isključivo crnih; zaradi  proučavanja fiziognomije.Branio se da mu vatikanski preci mu nisu ostavljali izbor.U Evropi je bilo teško doći do lobanja, jer je inkvizicija sve spaljivala od knjiga,znanja,ljudi i nevinosti.Teatri su preostale lobanje pokupili da bi udovoljili ublehi i mizantropu Šekspiru.

Onako, usput živim milionima ljudi je odsjecao udove prvenstveno ruke u svrhu dokazivanju teorije nadmoći arijevske rase.

Leopold i Šekspir bijahu samo učenici Vatikana.

Inače Araya nema blage veze sa zapadnom „civilizacijom „ Pape Pie IX  (i skoro svakog  drugog pape i popa).Oni su  mentori „novostvorenih“ arijevaca Franka,Hitlera,Staljina,Čerčila i F.D.Ruzvelta vlasnika i bacača atoma.Njima treba dodati L.Johansona i D.Rokfelera ubice JFK,oba Grma,Dreku,Džon Mejdžora.Zatim francuze rakomornog F.Miterana,Žak Širaka,uvijek spremnu Be Be,  tisućama puta raširenih nogu putdavalice za novac  arijevske ljubavi itd.

Dvoumiml se dal’ da im priključimo  klovna Bila, zvanog otkopčani šlic.Kako je aktivni učesnik u igri zvijero dileme nema.Obavezno podcrtano ovim treba dodati Ivana Pavla  i Benedeikta. Iskvariće oni i  Franju koga su slali da bi ga u Bosni ubili,da bi dobili novu priliku da je ratstrgaju.

Ne zaboravimo zbor njihovih poslijednjih učenika-dječaraca sa ovih prostora  suglasno rodnim sklonostima :

-gologuzeTuđmana,Miloševića,

-u kratkim bavarskim  hlačama Šešelja,Čosića

-u čohiranim pelenama Karadžića,Mladića

-škotskim suknjama Bilja P.,Mira M.

To ne objavljujemo mi,to drugi rade.Mi samo podsjećamo,s vremena na vrijeme.

Ne želimo dijeliti puteve i prokleto mjesto na kojima oni borave,ja evo svjesno krećemo u suprotnom pravcu,putem predane ljubavi.

I jošte,veoma rado biramo teoriju  stvaranja ljudi po  Božjem naumu,od blata i vode.Potom nasljedno od djelića  kapljice ljudske sperme ,zajedničkih nam predaka,praoca Adama i pramajke Eve.

Takođe zaista nemam ništa protiv onih koji se priklanjaju Čarlsu i bratiji tražeći pretke i srodstvo među amebama,crvima,svinjama i homićima.I drago nam je i čestitamo što su u svojoj osvijšćenosti u njima pronašli svoje arijevsko porijeklo. Valjda i9m tako nebo odredilo.

Oni već vjeruju onome što oglasi Vatikan bludnicom ispod sedam brežuljaka ili onoj crkvi što nasta 1914. i njihovom svakodnevnom prizivanju apokalipse.A ne znaju šta prizivaju.Da znaju – nikad to ne bi učinili.

Znamo,zasigurno znamo reći će nam,ne reći obrušiće se kao uvijek ,svim sredstvima,i silom i smrću ako treba što se neko drzno da dotakne košnice zla:

“Govor mržnje.“

ili

„Govor netolerancije.“

Možada i:

„Govor podjele.“

Nikad i nikad neće reći

– Govor istine.

Oni ne znaju,oni su zaboravili šta je istina.

„Kredibilitet insistiraće oni.“

Nas ne interesuje njihov kredibilitet,niti bilo čiji kredibilitet koji nije zasnovan na istini.

Sve riječi koje izgovaramo ispisane su na mrežama ,portalima i sredstvima javnog mnijenja.Mi ne izmišljamo toplu vodu.Mi samo podsjećamo da ona postoji.

Mi se nećemo praviti da ne razumijemo o čemu oni govore, jer znamo.Zvijeri su nas naučile značenjima mnogih stvari koje nam od Boga Mudrog nisu date.

Nas  vode seni svih mrtvih od smrti Hrista do dana današnjih.Da se razumijemo nemislim na smrt onu križevnu  već pričevnu što  skrojena je po umu njegovih duhovnihubica Jevreja,Savleta i potonjeg Vatikana.

 

Ne stidimo se ni jedne rijeći koju smo izrekli i kanimo izreći  ako Milostiv Bog dozvoli. Razumni i dobri ljudi će razumjet di samo istinu govorimo.

Ne mogu biti dvije istine.

Oni ostali,zverinje, nam nisu važni.Njima smo pripremili posobno sklonište,malo je vrelije pržunastije, šta se može,sve je u parovima hladovina- vrelina.Mjesta,pozicije su nestalne i sklone izmjeni.Oni ostali sa zvjerima polako ali sigurno ka paklu  koračaju i streme.

Našu djecu,žene,očeve,majke,sestre.braću,rodbinu,prijatelje,uluce,mahale,čaršiju,varoš, Sarajevo,Grad Čednosti i Bosnu Zemlju Božje Milosti četrdeset dva (42) mjeseca,dan za danom bez prestanka su ubijali.  Strahobalnom i nezamislivom mržnjom četničko i ustaško monstruozno i genocidno zverinje iznutra i spolja čerečilo i nestajalo.

I ti će mi ljudi govoriti šta je mržnja i kleveta.Neće moći.Neka se oni uljude i upristoje,neka ne bacaju dimne zavjese.

Kako i zašto je i jedan bosanski čovjek ostao živ;kada se sve zverinje svijeta se mržnjom i oružjem okomilo na njega;mnogima nije jasno.

Bog Jedini Silni je Bosni hrabrost ,snagu,pomoć i milost dao i zato mi Bosnu zovemo  Zemljom Božje milosti.

Bosnu našu raspomamljena zvijer je mrzila i ubijala.Sada to kao mirotvorci pokušavaju zataškati, ublažiti i sakriti.Zbog toga i istine ne možemo ćutati.

 Osvrnimo se na dio historije šesnaest vijekova unazad do današnjih dana.U jednoj rečenici se može sagledati njihov – zverinji govor mržnje,netolerancije i podjela:

 Ave Ivan Pavle II, F.Miteran, B.Klinton, J.Mejdžor,Rokfeleri i Rotšildi, B.N.Jelcin

morituri Srebrenice ,Srajeva, Bosne vostri salutant.

Nije nam jasno kako bi pominjanje bilo kojeg imena ili čega što smo naveli moglo normalnog,iskrenog čovjeka povrijediti ili izazvati neku mržnju?

Mi,Bogumili i pravi Bosanci mrziti ne znamo.U nas mržnje nema.Nas očevi,majke,preci,Grad čednosti i Zemlja Božje milosti nikad nisu tome učili.Pozivamo  prošlost/historiju/istoriju  i Kulina bana za svjedoke.

Naši preci i mi nismo nikad širili mržnju čak i kada smo to bili u mogućnosti raditi.

Nabrojaćemo one najuticajnije književne sijače mržnje:Dante,Šekspir,Njegoš,Gete i Andrić,zakletve zapadne civilizacije.Nemojte nama vjerovati,samo čitajte njihova djela i biće vam jasno o kojoj se silnoj mržnji radi.Ljudima loše probave savjetujemo:nemojte to smeće čitati.U njihovim riječima i riječima njihovih sljedbenika toliko gnjusoba,toliko smrada, toliko mržnje,bijede i ljudskog jada da to stomak,um ne može podnijeti.

Nekih drugih u objevljenom smo se već dotakli.Ledenu santu ćemo malo po malo otoapati.Ne bojte se,ako Bog Milostivi da ; mnogi će na red doći.

I oni će o našim riječima  suditi.Dakako da mogu. Ali neće ići!Uostalom ovo je samo skica za književni zapis,roman podijeljen u sedam tomova.Pet tomova je spremno,radimo na preostala dva.Poslije će doći na red tesanje,uobličavanje,povezivanje,po potrebi preambuliranje.Sve to isključivo u službi teksta i poetske forme,a ne zato što to neko želi ili hoće.

Kako je broj sedam formulističan i simboličan,a materijala ima za još sedam tomova ;minimum i ko zna gdje ćemo stati.Zato moramo ponekad teže riječi upotrijebiti,ponekad basne i basnovito pričati.Ali vjerujte nam nikad od istine nećemo bježati, koliko se god neke riječi nekome ne budu sviđalo.To ljudi vole,to su ljudi najčešće svikli čitati.Ne može se sve zapamtiti.

Poezija, poetika je to.Čovjek se zapetlja u riječima i izgubi.

Ponekad metafore i alegorije budu nesrećne i nespretne.Mi smo „prosječni“ majstori riječi i  ne smijemo dozvoliti da se ijedan detalj izgubi i rasplini.Zbog toga su neke riječi teške,neugodno,možda neprijatno slikovite i basnovite.Nekad nam jednostavno neće pasti na pamet adekvatnije riječi od upotrebljenih.

Mi smo nekoliko vrsta vlasti promjenili.Od Tita do „komunista“,od komunista do nacista,od nacista do bezvlašća,od bezvlašća do ratova,od ratova do post radova,odnosno današnjih dana.Svaka vlast svoje zakone o govoru mržnje .Mi đuturumi više ne možemo havizat šta se smije šta ne smije.A i briga nas,kontamo stari smo ko će na nas obraćati pažnju ili nas dirati.

Za svaki slučaj ćemo vam u dogledno vrijeme dati pojmovnik riječi i značenja koji se odnose na naš tekst,makar u skraćenoj verziji  kako bi vi bolje razumjeli i manje ili više se ljutili na nas.Nama je svejedno.

Znamo da ćemo ponekad nenamjerno pogriješiti,ta ljudi smo.Izvinjenje dobrim i ispravnim ljudima ćemo rada srca uvijek uputiti.

Čak i kad namjerno griješimo mi istinu govorimo.

-Ako je nekog robijaša sina naziovem robijašev sin,da li je to istina ili govor mržnje?

Možda nekog može povrijediti,ali to je istina i ne može biti govor mržnje.

-Ako ja nekog nazovem peder,cvajtaš a on je hoimoseksualac,po mahalski govnar jer čeprka tuđa govna,da li je to mržnja ili istina?Može se neko vrijeđati koliko hoće i može to biti nekorektno,ali to je istina.Kad je to istina bila netrepeljivost?

-Ako ja nekog nazovem svinjoliki razroki lažov,a on stvarno izgleda ko svinjče i stvarno je razrook, da li je mržnja?Može se neko vrijeđati koliko hoće i može to biti nedostojno moga odgoja,ali to je istina.Kad je istina vrijeđanje?Da smo tome dodali izraz fukara ,e to bi već ličilo na neke lične opservacije u koje mi ipak ne zalazimo.

Kad nekom tepaš,kako se u tvojoj raji tepa,ili kudiš kako se u tvojoj raji kudi,a to biva zasnovano na istini,da li je to ogovaranje? Trač bi bio kada bi ja rekao da nešto ima,a on nema,ili da nema a on ima.

Oni koji će pomisliti da nešto sa namjerom  radimo u svom umu su po prirodi sumnjičavi. Mada to najčešće i činimo.

Njima ćemo ostaviti da biraju smisao.

Za one treće, zlo zvjerinjer  nije nas ni briga nek kukaju u svojim jazbinama.

Naš Bog Jedini,Bog je Dobrote i Milosti i on nas oduvjek uči:

Predano i iskreno volite i praštajte,jer jedino tako čestiti i ponosni ljudi možete biti.

 

No comments

Priča o tri Slobodana Kovačevića rođenih u Gradu Čednosti

  By Magazin

U Sarajevu, u vrijeme Indexa, su postojala i djelovala tri Slobodana Kovačevića.

Čisto sumnjam da je ijedan potomak Save Kovečevića. Drugačiji su bili. Ni skojevci ,ni komunisti, a ni nacionalisti.

Jedan je bio Slobodan Bodo A.Kovačević.Bio je član Indexa .Gitarista koji je gitari dao dušu i onda je  pokonio dunjaluku.O njemu ,se manje više, sve zna.

Jedan drugi Slobodan M. Kovačević je također muzičar, bio. Mlađi do onog prvog godinu dana; sa njim i Fadilom Redžićem u Lutalicama ritam gitaru tandaro. Svirao je i u Indexima II, vrlo kratko. To je grupa koja je nastala od ostatka Indexa po dolasku Bode,Fadila i Davora u one prave Indexa. Slova A i M. su početna slova imena njhovih očeva i služila su da ih tekstualno razlikujemo, fizički su se razlikovali ali zgodni bili.Obojicu su povremeno zvali Slobama.

Bodo M.je poslije svirao u Pro artama od njihovo osnivanja. U Splitu je 1973.godine osnovao grupu More sa Meri Cetinić. Doris Dragović, Oliver Dragojević mnogi drugi mu duguju zahvalnost za uspješne karijere.

Sada kao i mnogi drugi koji su napustili Dvor nema domovinu. Bavi se slikarstvom i pomalo muzikom.

Sarajevo pamti svoju dobru djecu.

Sarajevo je imalo i trećeg Slobodana Slobu Kovaćevića sina čuvenog sarajevskog ljekara, Doktora Kovačevića.

Nekim ljudima vrijeme oduzima ime. Tako smo vremenom zagubili ime doktora Kovačevića. Niko mu nije upamtio ime. Bio je, jednostavno, doktor Kovačević.

Slobodan Slobo Kovačević ,doktorov sin je bio dijete pa dijete-čovjek, kojeg bi moderna nauka označila kao autistu. Za većinu nas bio je dijete -ljudina, koji je put šarenih leptira lebdio nekim stazama čudesnih svijetova samo njemu znanih.

U tim njegovim svijetovima je vladao sklad, mir i ljubav. Skoro uvijek je ;ne hodao, nego hodajući jurio, žurio i lepršao vitlajući neke, samu njemu znane mjehuriće i snove.

Imao je fantastičnu memoriju i diječiju filozofiju. Volio je da se igra i juri. Njegova oridnirajuća ulica je bila Nemanjina,poslije joj vraćeno ime od prije kraja II svjetskog rata; Čekaluša. To je ona ulica u kojoj se Kemal Monteno načekao Lidije,a Milić Vukašinović bubnjo na školskoj klupi i tabli.

Sigurno znamo da bi prste u usta stavljao kada bi Lidiju vidio. Bojao se njene ljepote sve dok je Kemo nije opjevao. Nikad novac nije htio uzeti. Davalo mu se. Ako bi mu neko sladoled kupio, prihvatio bi ga. Bio je malo,veliko dijete,ogromnog srca.

Uvijek ispeglan i čist u nekim sivim za deset cenata kraćim pantalonama, braon cipelama na pertlanje i plavo bijeloj karo košulji šetao se omiljenim kvartovima.

Spuštao se Slobodan preko Mejtaša, pored američkog konzulata do Katedrale i prve Gimnazije. Ljeti je umjesto košulje blistavu bijelu potkošulju nosio. Rjeđe do Bašćaršije hodio.

Tada bi se umorio i tramvajem se vratio do malog i velikog parka, do Alipašine džamije. Na ulazu u dvorište džamije bi se prekrstio i vode napio.Tada bi opet krug tramvajem od Skenderije do Latinske čuprije pravio i na slatko čoše išao.

Tamo bi ga Davor ili neki drugi dobri Sarajlija sladoledom počastio. Nije se micao sa mjesta,u hladovini zaklonjen od sunca, dok sladoled ne bi; ko dijete malo; sa kormentom polizao i smazo.

Poslije Njemanjine je najćešće špartao Koševo ulicom, Prije Kralja Tomiislava, do II Gimnazije i do dva parka mladosti iza nje. Od Higijenskog kroz Alipašinu (Đure Đakovića) i uz Gabelinu (Matija Gubec) nikad prolazio nije.

Tu su komunisti svoje vile krili,a ljudi ih se bojali,u tišini svašta o njima pričali.O nestajanju i otocima,priče do Slobe došle.Zato se on nikad iz Sarajeva maknuo se nije.Osim rijetko do mora,Suncegrad zidina  rivijera.

Dalje od Marin dvora nije išao , tu se za njega Grad završavao. Otac mu je govorio da mu treba pasoš za prelazak te granice između Dvora i predvorja. Pasoš nije imao, a i bojao se dalje ići jer je tamo bilo mnogo loših ljudi.

Znao je sve o dobrim ljudima Sarajeva. Njemu je to lako bilo. Imao je fotografsko pamćenje. Sa neumoljivom preciznošću je znao ko je dobar čovjek. Dobri ljudi su imali vremena i strpljenja za njegova pitanja, a bilo ih je mnogo. Bilo je to dovoljno pitanja da se sazna nečiji životopis i rodoslov. Pitanja nikad ponavljao nije.

Lica baš i nije dobro pamtio.Uvijek bi pri svakom novom susretu za ime i prezime pitao. Kad bi mu se odgovorilo on bi upitanog prepoznao i u tren bi mu životopis izdiktirao i ponekad i neku tajnu u životopis ubacio.
Često bi neku nepoznatu činjenicu ili novost o nekom drugom znao ispričati.Bespogovorno tačno i na vrijeme ,bez greške je znao koji je dobar čovjek umro.Oni zli ga nisu interesovali.

Kako je dobivao i djelio informacije i kako se savršeno bez greške prema njima ophodio bila je nepoznanica za naše umove. Kada bi neko dobar umro bio bi jako tužan i zamišljen , ali plakao nije. Zapravo nikad ga niko nije vidio da plače , samo je osmijeh negovim licem zračio.

Loši ljudi nisu imali vremena za njega .Bili osorni i grubi prema njemu. Zli ljudi su ga tjerali i šikanirali. No, činilo se da je u to doba u je tih ljudi manje bilo,ali nije. Grad je bio manji i čvršči i zlo se dobro krilo.

Oni dobri su ga uvijek branili i znali kazniti one loše i zle Njihova ružna lica je pamtio i izbjegavao.A i oni njega, jer su se bopjali dobrih..

Godine su prolazile. Slobo je stario i postajao sporiji i fizički i umno. Sve rijeđe je biograf bio. One dobre sve je upoznao,novi nisu pristizali.Tako je gubio svježinu i bistrinu,

Onih lošiji i zli su nadirali sa svih strana iz svih mogućih vukojebina.

I Slobo dijete-ljudina nevinosti i dobra i Grad čednosti se prevarili. Mislili dobro i ljubaznost su dovoljna odbrana od zla. I bili su u pravo,samo što će to morati krvlju i mnogom smrću platiti.

Kako sve ide u parovima morao se pojaviti onaj monstrum Slobodan Milošević koga posla genocidna SANU sorta oca nacije genocidnog uma Dobrica Cosić, da svu dobrotu ,slobodu i ljubav pokuša uništiti. U grad čednosti nikad sa svojim zlim koljačkim hordama nisu ušli.

Jeli dovoljno reći dasu  zvijeri debelo popušile Bosanski grb?

Slobodan Slobo Kovačević doktorov sin je živio nekoliko godina poslije rata.Ali to više nije bilo njegovo Sarajevo u kojem je on sve poznavao.Bilo je to neki porušeni grad, mnogo novih lica,stranaca koji su ga se plašili,a on se plašio njih.

Čutljivo je hodao ulicama,tiho se ugasio,presvisnuo.Tek tako. Odjednom samo smo primjetili da ga nema.Ili je nestao nešto malo prije rata,a njegov duh je  jurio ulicama svoga grada da ga čuva brani i sačuva.

Ništa to neobično ne bi bilo.Sa Slobom se nikad nije mogao poredak stvari sa sigurnošću znati. Imao je neku svoju nebesku šemu punu iznenađenja, onih ljudskih, prijateljski i vedrih.

Hvala ti za neizmjernu  dobrotu i radovanja  koju si nam darovao :

Slobodane Slobo Kovačeviću,doktora Kovačevića  sine.

Po završetku rata Slobodan Bodo A Kovačević se iz Praga vratio u Sarajevo. Svirao po bivšoj Jugi, u Sarajevu u tišini akvarele crtao.

Nikad nije mogao preboljeti što je na nagovor žena napustio Sarajevo i ostavio da ga neki od Indexa i Sarajevska raja brane.Kad su Indexi zvanično prestali da postoje nekako se povukao da bi jednog sunčanog dana,tri godine poslije,  2004.god. tiho, pretiho u drugi svijet za Jasnom otišao.

Slobodan Bodo M.Kovačević je 1992. iz Splita u Crnu Goru banuo.Ne znamo da li je mogao ili se nije htio vratiti u svoj rodni grad.Možda nije imao kome, a možda se užasavao viška krvi i smrti od kojih mnogi pobjegoše.

Iz Hrvatske je otišao valjda zbog okruženja, ne stađunskog. Stađun je isti i u Splitu i Heceg Novom. Biće da su ga protjerali, jer mu je trebalo trinaest godina da ponovo posjeti grad i ljude kojim je život ,ljubav i lijepu muziku dao.

Grad čednosti nikad ne zaboravlja svoju dobru djecu i zahvaljuje im na darovima.

Pobrojana trojka nisu svi dobri sarajevski Kovačevići.Ima ih još.

A ima i loših Kovačevića.To nisu sarajevski Kovačevići,oni su šljegli,pa su psolije odšljegli na okolna brda da ubijaju Grad ćednosti. Na čast im.

Nebo sve gleda i pamti.

Alelujah.

No comments

Biseri bjelavskih mahala 109.-114.

  By Magazin, Restlovi

109* Ljudi prepisuju druge.I misle da su jako pametni.A ne znaju da prepisuju gluposti.Uglavnom.

110*Volimo što nas je majka rodila pametne, pa nas računica plaho pazi. Računica ide, ali lova nikako . Zaglavila  u trezorima. Ne narodskim,  nego nacionalističkim.

111*Mi smo gospoda  ne odajemo ženske tajne. Jazuk. Rečeno nam: Lako je po ženi, isto k'o po mački. I , nije da  ne volimo udarati po ženi. A to nije jazuk.D'bro,d'bro je to.

112*A bogami ima mački i mački. Pitajte koga hoćete , osim  onih poganih haduma i tetkica koji ih ne vole,i kukavički ih olajavaju.

113*Danas je petak.  Rimuje se sa metak. A za ostale dane imamo rimu – tane. Što ti je mahalski šematizam.

114*Vrijeme je malo kaharli i takarli. Onako vizuelno i za mrzovoljce i prepisivače. Inače je uvijek kako treba da bude. Prelijepo, po ukusu takarlija i kaharlija.

 

No comments

Trezorska kukavica postao delija

  By Oni nama, mi njima

Skandal: Amerikanka uhapšena jer je Bakiru Izetbegoviću pokazala srednji prst

0
Izetbegovićevo vozilo
Izetbegovićevo vozilo

Američka državljanka imala je jučer u Sarajevu veoma neobično iskustvo kada je u jednoj ulici u centru  grada primijetivši kolonu vozila pod pratnjom, u šali pokazala srednji prst izražavajući nezadovoljstvo situacijom i gužvom u gradu.

Ispostavilo se da je u pratnji bilo i vozilo Bakira Izetbegovića, a Amerikanka je nakon toga uhapšena i privedena pa saslušana u prostorijama policijske stanice na Marijin Dvoru.

O tome su danas izvještavali svi mediji u BiH, a građani su uglavnom iznenađeni. Dok gradom i državom slobodno šetaju ratni zločinci, teški kriminalci i korumpirani političari, hapse se i privode ljudi koji se tek malo razliku od većine i treba to reći, malo su hrabriji od ostalih.

Kako javlja Dnevni avaz, Incident se dogodio u ulici Koševo, kada su Amerikanka i njen prijatelj krenuli na Bjelašnicu na izlet. Kako je jedan od ljudi iz Izetbegovićeve pratnje ispričao policajcima, upravo je Izetbegović, nakon što su ga ostavili u zgradi Predsjedništva BiH, od njih tražio da pozovu policiju i zaustave automobil iz kojeg mu je djevojka pokazala srednji prst.

“Spustila je prozor i pokazala prst. Nije bilo nikakve zle namjere, nije ih napala, nije ih gađala kamenom niti išta slično. Smijali smo se. Ipak sam joj rekao da to ne radi, nema potrebe. Rekao sam joj da je možda neko od naših političara i bio sam u pravu”, rekao je za Dnevni avaz Amerikankin prijatelj dok je ona saslušavana u Policijskoj upravi Marijin Dvoru.

Kada su se spustili i krenuli prema FIS-u, tjelohranitelji su ih presreli i blokirali im prolaz. Onda su pozvali policiju i došle su dvije patrole. Ispred zgrade Kantona Sarajevo bili su nekoliko policijskih službenika, tjelohranitelji, djevojka i njen prijatelj. A nakon službene zabilješke, policajci su djevojku i njenog prijatelja odvezli u policijsku stanicu.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova KS kazali su da su jučer u 11:55 sati, policijski službenici II PU državljanki SAD-a, L. F. P., rođena 1991. godine, nastanjena u SAD, izdali prekršajni nalog, zbog drskog ponašanja, koji je prihvatila. O pomenutom događaju je upoznat sudija Općinskog suda u Sarajevu.

**

 

Sila je taj šiptar.

Ma ne da mu treba jedan srednji prst pokazati, nego sve srednje prste u državi.

I to višekratno.

Iznova i iznova.

 

Đonovi od obraza su taki.

A kome trebaju tjelohranitelji?

Kukavicama koji se boje svoje sjene.

Koji su se čitav rat skrivali u trezoru.

I on mi naš'o braniti Armiju BiH.

A borci zbog njega i njegovih pajtosa po kontejnerima rove.

 

Na nemoćnim iskaljuju grijeh i pokazuju svoju”hrabrost”

Ali neka ga. Pržun mu je za silništvo zagarantovan.

I kliki ilmija i ulema oko njega.

 

 

No comments

Biseri bjelavskih mahala 103.-108.

  By Magazin, Restlovi

 

103* Što bi stari rekli , takav mu vakat .  Takarli i valja se mamicat. Životna motivacija.

 

104*Napolju je neko zakukao; sneg će opet voljena.

Možda  hoće , možda neće , u svakom slučaju jedno od dvoje zaboljeće.

 

105*Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave,  to nam govori da smo sretni ljudi. Samo sretnici sanjaju boje.I pride žene.

 

106*Ima i onih koji bacaju kamenje i riječi na insane. A ne bi trebali. Barem ne iz čista mira. Mogo bi se kamen vrnut,a teška riječ pržunom poklopiti.

 

107*Interesantno , dan traje non stop. Od 00 – 24 h.

Nažalost neki insani neće dočekati ovo  stop. Biće stopirani – zanavik.

 

108*Nasljednike  Sodome i Gomore u  pržun namah zgotiviti.

Da nismi vjernici rekli bi sve pogančere macolom treba zatuć’, da se što  prije pržuna dohvate.

Ali nismo mi sudije. Oni su sami sebi presudili.

 

No comments

Biseri bjelavskih mahala 97.-102.

  By Magazin, Restlovi

 

97*Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza.Kakve majke i očevi , takvi sinovi.

 

98*Ničija nije do zore gorila.U zoru se sabah klanja, a misa uči.Zato je smrtnost sveštenih lica,

jutrom znatno u porastu. Tada se lakše premoštava put ka pržunu.

 

99*Svaka nauka ima svoje dobre  i loše strane.

Nauka je dobra, dani su dobri, ljudi nisu. Vrlo logično i kauzalno.

 

100*Nebeski ferman mu kaže kako neljudi i pogani završavaju.

Vrlo lako.Naglavačke i na ražnju.

 

101*Valeri oslikavaju nečiji život. Što ih je više to je život bio vredniji življenja

 

102*Dosta pljačke i šupljanja.Svi se pravimo da ne  znamo kome je rečeno, i svi kontamo , nama garant nije.

No comments

Biseri bjelavskih mahala 91. – 96.

  By Magazin, Restlovi

91*Čuli ste za Etnu i Vezuv? Ma sigurno jeste. Niste vi tako neuki , koliko vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanskih mora, su male umiljate mace , naspram onoga što ona đubrište, od neljudi sa vlasti i od sveštenstva čeka.

 

92*Nemoj žurit, polahko, nigdje ne gori.A i da gori, nazovi vatrogasce.

 

93*Bolesni, izopačeni, vehti i ljubomorni um ne vidi daleko.Zato se nagurvaju u dim paklene vatre.

 

94*Odi mi dođi mi, vlast , hodža ili svešteno lice. Pogan uvijek ostaje pogan.

 

95*Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nijemo svane, nijemo  smrkne.

 

96*Kada bi se plač svih novorođenih beba skupio na jednom mjestu, bila bi to ludnica od kakafonije . I vako i nako.

No comments

Rushdie Selman – II dio

  By Komentari

 

A Homeini naletio k'o blećak i fetvu poslo. Neki kažu i nije. Džabe mu Deba poruke slao, ne valja u govna barkat. Hem smrdi, hem se opoganiš. A guzičar pogan jedna ženi i Islamu htio da se sveti.

Bolesni, izopačeni, vehti i ljubomorni um ne vidi daleko.

U stihovima (kažu i potonjim švrljotinama) svoju Đekil i Hajd podvojenu ličnost stalno opisivo. Za ocem alkoholičarem i majkom nestalom tragao. Četiri se puta se ženio i sve bi ga žene zbog homoseksualizma i smrada varale, pa ostavljale. Može se nabrajat vazdan ali nije vrijedno. I ovo je sasvim dovoljno i bolje od fetve. “

Pitam Mojsija što je došao, znam i da sam mu brat ne bi bez razloga klapio tolki put. On vadi dvije stranice, preslike neke, baca ih na hastal i kaže da pročitam. Da sam pametan, pomalo pismen i otkad sam otčepio puno lajav , i da znam šta mi je sa papirima radit, ali umjerenije.

Valja nam glavu još malo tegariti.Vidiš li šta hanefijsci rade? Samo kolju. I kod nas ševa takvih ima.A znaš ko im je vođa.

Ode Mojsije ni dva čokanja nije popio, vrućine su , zemlja popucala ide se moliti za malo kiše. Ako upali upali, nije grede. Kaže zamalo reče nigdje ne gori, po onoj narodskoj.

Par dana poslije kiša velika pala. Dali se Mojsije molio ili zaboravio ne znamo. Vjerujemo da jeste. Ne bi tako kiša pala. Kad se poteni i iskreni vjernik moli nebo ga usliši. A silnike i slugane joj.

Ja znam minimum dvije o gorenju koje nemaju veze sa veš mašinama. Onu nemoj žurit, polahko, nigdje ne gori i onu drugu ničija svijeća nije do zore gorila.

A ima i od onih vazda divljih, nabusitih i neprijaznih gorštaka neka fabrika perilica za rublje. Ne znam na koje gori gorenje je mislio. Da je neko drugi rekao odmah bi skontao.

Nije Mojsije pomislio ništa o temparaturnoj paljevini bilo čijoj. Joj lijepe riječi za diplomskog, čista desetka. Nije paljevina i gorenje samo ono što se požara, svijeće, kandila ili veša tiče.

Možeš to gori sa svakim čeljadetom isto tako povezati.Što je položajem veći i poznatiji to mu bolje ta rijeć pristaje.

Evo, Čola pjevo gori vatra, četnici i ustaše uradili da lijepi gradovi i sela sa djecom , ženama i muškijem insanima još ljepše gore. Učiniše da u vatri mostovi, žene djeca, ljudi i ljudskost nestaju.

I nikom ništa. Bilo im zadovoljstvo. Radili po nalogu Vatikana i Zapada.

Mamu im uh i uh i uh, minimum. Pa opet i opet i opet. I ovim drugim velikim glavonnjama što nas sada pale o žare .

Ni nakraj pameti Mojsiju da možda ne znam šta ću sa preslikanim papirima.

Nemoj ići, zaustavljo ga ja.

Moram kaže, Lenji ti u zgradi stanuje, osjeti li lozu i konju i eto ga. Nije se njemu teško sprat spustiti. Ako on osjeti, mo'š misliti kakav je Debin nos, eto ti i njega. A onda garant će Oma , znaš njegovu šuhu,Hercu malo pridići i evo ti i njih.

Nema veze što Oma ni prst pred nosom ne vidi. Možda jadnik i nema prste, ali ne vidi da ih nema. Herco bi se pouzdavao u Omu, ovaj nekad dobro vozio. Svaki barem gajbu klipača i moš babo pjevat borbene, što se rastasmo vaskoliku slijedecu heftu.

Babu nije briga za nas. Nikad nije ni bilo. Sada svoje brige mori. U pržunu, ni hlada ni vode. E da mu je sada koja klipača.

A i inače sve je svjedno. Rat nas je naučio ili hodža ili bos. Pola nas je totalno obosilo i bez glave ostalo. Druga polovina bosi i kokuzi, ali još uvijek uzbrdo brzi i pomalo sa strane mezuckamo hodže, dok ne obose po glavi ili osijede,makar po lobanji.

Vidimo uspjevamo pomalo. Pogledajte onog hođu i predhodžu i sijedi i ćelavi. Uskoro će skroz naskroz biti gologuzi po glavi. Tako im i u glavi, a narodu ne treba mnogo da zamisli kaka im se glava lomata ko pupa hava ili koka zraka .

Kaže Mojsije, moram požuriti. Ako dođe ona kuja sa deset kučki eto ti belaja. Ima da je nagarimo i osramotimo, jer belaj narodu stvara.Otkantat je s noge na nogu, a to ne valja. Gdje ćeš siroče tjerat, dušu griješit. Pričaće mi o toj đukeli sa hejbet đukela, neki drugi put i ode.

Pogledam foto kopije, jedan list Ustav “IZ bh” . Drugi pravilnik o radu rijeseta “iz bh ” . Ne zadubljujem se u papire već razmišljam o kojim je to đukelama Mojsije govorio.

Kontam, kako se tako često susrećemo zasigirno će mi o kuji i deset đukela pričati na nekom boljem ili gorem mjestu od ovog. Nema druge.

Što ti je čovjek sve zna i ništa ne zna.

Sve mi nešto žao ove „ naše“ hodže. I onog prije i onog poslije. Ne mogu dušu griješit i reći da su isti. Nisu ni one kuje sve iste. Jedan je isti, a drugi je malo manje isti.

Pripravnik , onaj poslije, naučiće posao pa će biti butum isti. Vidi se već napreduje. Udebljo se. To je prvi stepen. Dove ,bajalice ,gatalice i sihire to je drugi stepen. Dalje ide samo , sve do pržuna.

Ni fizički nisu nalik. Jedan je pretio i užegao. Drugi je više motkast bio, ali se već dobro popunio. Prija mu narodska sofra i sadaka. Ima vakta biće kao onaj prije. Mastan i uškopljen i bez vazduha kao da zaduhu ima. Od silnog sluganstva i klanjanja idolima.

Prve rečenica o hodžama ja odmah zabraljao. Ne mogu oni biti naši ni pod navodnicima a evo i zašto:

-Poslovnik o organizaciji i radu rijaseta IZ, na osnovu Statuta “IZ” kaže kaže da ih bira rijaset.

To nije istina, reisa bira jedan ili dva čovjeka koji fizički nemaju veze sa rijasetom. Smješteni su u drugoj, trećoj ili četvrtoj zgradurini. Jedna je kod rahmetli Ali paše. Što je to čovjek bio. Narod ga po dobru, a ne ko ove po zlu upamtio. Narodu nije data mogućnost da sam vrši izbor. Ili se nema povjerenja u narod, kao da će narod izabrat ćafira, pogana ili licemjera za rerisa!? Ili se misli da je narod malouman i da u neznanju neće izabrat ćafira, pogana ili licemjera? Znači nema se povjerenja u narod.

I u pravu su. Narod bio on pametan ili malouman ni jednog ne bi od njih izabrao. Prošla su vremena reisa Šaraca, Čauševića i Spaha. Čim mu čuješ ime ti znaš da je on reis. Sada svaka šuša, ako je vlastima podobna, može biti reis.

Ko je taj narod da reise bira? To je posebna čast i privilegija koju mogu imati samo odabrani.

A tu sam vas čeko lije jedne.

Ko bira odabrane, opet neki odabrani. Ko bira ove, neki odabrane?Možemo mi nabrajati ko koga bira, ali ćemo se vrtiti ukrug , ko kerovi za repom. Birani biraju birane i obrnuto. To jedini ispravni zaključak.

Kako su se lije i pogančeri uvalili u pisemne, ono se namah pretvorilo u basnu , tako da imamo pravo dati naravoučenije.

Odi mi dođi mi, vlast ili hodža, pogan ostaje pogan.

 

No comments

Rushdie Salman

  By Magazin, Restlovi

07. mareca / mjeseca koji žuja 1989 godine, dan prije osamog marta ,čuvenog dana žena Iran je prekinuo diplomatske odnose sa Velikom Britanijom zbog objavljivanja knjige britanskog pisca indijskog porijekla Salmana Rushdia “Satanski stihovi” u kojoj je islam, prema iranskom tumačenju, izvrgnut poruzi.

Pošao ja pisati o onom sluganu i potršku, glavnom hodži ove  hanefijske dakle ,pogane iz i njegovim fetvama. O kišnoj gatki sam pisao. Naslovio pisamen sa:

Rešad Selman – živi svjedok jedne fetve

Pročitah slučajno neki dan , neki Homeini pogubnu fetvu slao na nekog Ruždiju Salmana. Malo se stranjski, drugačije piše pa se zbunio. Mislio, to onaj Rešad Selman iz realnih muzika,neko pobrk'o ime.

Pričam o tome Mojsiju, doš'o kod mene prvi put od rata.

Jedva me našo , kaže. Ide ulicama, a ono na sve strane hodi neki strani i čudan svijet. Sve neka divlja i izobličena lica. Ne možeš vidjet onu čestitu Sarajevsku facu. Nigdje pitomog, umilnog i bistrog pogleda. Sve neka smrknuta i zabrinuta lica, sama sa sobom govore.

 A jopet vidio, ima lica, ne zna se jesu li nagrđena, smrknuta, nikab ili burku nose, ili im samo takva čehra.

 To se prije zvalo zar. Nučno je dokazano da su zarovi astmu rađali. Zbog toga se prestali nositi. A one koji nisu poklo babo turske Kemal Ataturk. Poklo on usput u tri četiri miliona Kurda i Jermena. Za opomenu.

 A za ove nagrde , kaže Mojsije, možda su to i hanefijski arapi u obilasku bili. Birali jeftine nekratnine. Ko ti sada u ovom sarajevskom vaktu može išta znati. Zato se u sebe i sobu povukao. Otimaju Bosnu i porobljuju haveri onog riđobradog i onog vehtog kurira.

 Mojsije sve zna pa me ispravlja:

 „Nije neki Homeini konju jedan. To je bio Iranski šah.E'e jebiga i ja se nekad preletim. Neka veza mozga , kreča i vijugaste šiše. Mnogo sam u životu krečio, i vako i nako. Garant je od silnog kreča. Ne pominje Lokativ.

 Homeini je bio ajatolah u Iranu nakon što su skinuli onog šaha Pehlivana, krstaškog plesača. Njega ti jednom naljutio pjesnik nekim satanskim stihovime, bolje ti je da ne znaš o čemu pjevaju. Ja mu ime zaboravio. Što ćeš pamtit firavuna?

 Kakav si lajav progovorio bi nešto i odmah bi ti Kavaz fetvu složio. A nisi prije takav bio. Rat te natakario,ha. Čestit pristojan, vaspitan i uljudan momak. Najčestitiji, najpristojniji, i najuljudniji od svih nas ; govorio je Lenji šutke za tebe. Znaš da je to za njega Ciceronovgovor.

 Naljutio se ajatolah, a ajatoloha ti je velika vjerska glavešina, može se reći najveća glavurda poslije onog saudijca, a možda i veća jer se njih dvojica pocijepali u vjeri. Kako bih ti slikarski to objasnio:

 Ajatolah i reis su ko papa i vikar. Takva je razlika. Papa takari vikara, a poglavnik reisa.“

 Vidi Mojsije da mi se okice cakle, smiješak javlja i mozak u brzinu stavlja, stopira me. „Ni jedne da nisi lano. Ni sada, ni ubuduće.Zaboravi i uguši te misli. Homeini fetvu poslo na smrt Rešu osudio. Ovaj i dan danaske dvadeset pet godina poslije živ i zdrav. Kaže da se ponekad osjeća da je u paklu ali da je i te kako živ i da je život prelijep, onako guzičarski. A šta ga tek čeka jado zaboravio.

 A Homeini mandrkno te iste 1989. g. godine kad je izdao fetvu .

 Što ti je život. Sad te ima , pa te nema.

 I nemoj da bi se fato kakvih priča o fetvama. Nije to dobro za tebe. Fetva mu dođe isto ko i sihire ili one kišne bajalice, samo ozbiljnija. Vraća se to na insana koji huli ili neki hodža misli da huli.

 Hodže baš i nisu pametne. Da su pametne ne bi ih birali, a možda ne bi hodžama ni postali. Ono više nema hodža u Bosni? Eto šta bi Homeiniju. Jes on imao 89.godina, ali kako je plaho izgledao mogao je bar još koju produnjalučiti. Ali baksuz složilo se 89.godine napunio 89.godina. Što bih ja volio da se meni tako strefi, pa da 5o godine godine upucam stojanku.

 A ne bi Rašo satanske stihove ni piso , da ga žene šest mjeseci prije nije prevarila i razvod mu dala. Jok nikako. I nije ga ona prevarila kad ga je obadvjema štiklama u glavu heravu pogodila i rekla:

 -Mimo svjeta sa muškinjama liježeš, a sa mnom hoćeš djecu da imaš.I tvoja majka tvoga oca napustila radi iste umoboljke, a on od stida zanijemio, tako kažu.

 Bolje ti je ti otiđi na zapad, tamo je tvoje ludilo i bjesnilo sasvim normalno. A i crkva tim bolesnicima dozvoljava da se vjenčavaju. Zaboravili slučaj : Sodoma i Gomora. Sve se mere ponovit. A bome i poželjno je. Oca slijepog i starog nemoj tješiti i njegovati. Ja ću te vlastima prijaviti i ode ti glava.

 Joj dobra zakona za pogan bi Deba. Valjalo bi ga u vas cijelom dunjaluku prepisati. Džaba mi njemu govorili to je sada spolna diskriminacija i govor mržnje.

 Ne moš ti Debi ništa objasbiti. On nas uvijek pit'o: -Kad ste u pravu; objasnite vi meni zašto je naređeno da Atlantida, zamlja Mu, Nuhov narod, Sodoma i Gomora prođu kako su prošli i to u jednom ciglom danu. Kad to svijetu i crkvi objasnite ,ja ću se pogančerima govnarskim namah izviniti.

 Varala Ruždiju žena sa njegovim slugama stalno i bjesomučno, ali zarad familije nije smjela razvod tražiti. Kad se ženska ohrabrila i nogu mu dala, pjesnik pravac zapad i u stihoklepstvo. Iako ga je varala ,a to je prljavo i ružno, nebo je nije kaznilo kao Lutovu ili Nojinu ženu.

 Kad se ova rečenica prosu na papir shvatismo da je Deba sasvim sigurno u pravu.

 Od bijesa, muke, jada, tuge da joj se osveti Ruždija napiso napis'o to što je napiso.Nije se on ljutio zbog žene. Gdje si vidio da čeprkač izmeta voli žensko ili normalno muško? Ljutio se na majku svoju što mu oca ostavila, pa je ovaj osijedio, zanijemio, razbolio i u kuću osamio.

 A otac na priliku sinu pjesniku. Jad i bijeda riječi, pameti ni zere, samo orgomna ljubomora na pravovjerne i Božjeg poslanika.

 Zapad pjesničkog cvajtaša jedva dočekao i rastrubio, Rodio se novi: Dante, Šekspir, Gete, Njegoš ili u najmanju ruku Andrić. Kraljica ofucane svjetske davalice za novac je ljudskoj bljuvotini dodijlila titulu plemića za zasluge krstaškim ratovima. On je svoju ljubav poklonio Ginter Grasu SS nacisti i ortodoksnom pederu.

 

/  Nastavak slijedi  u 23 uri  i 10 dekika /