Zinaida Hipijus – Trenutak

Visoka nebesa kroz prozor mi zrače,
Večernja nebesa tiha su i jasna.
Od sreće, samotno srce moje plače,
Milo mu što tako nebesa su krasna.

Prednoćno svjetlo tiho sije,
Od svjetla radost moja klija.
Sad u svijetu nikog nije.
U njem tek Bog je, nebo i ja.










											
Bookmark the permalink.

Komentariši