Sanjam te u plavetnim noćima
otvorenim slijepim očima
u bjelini jastuka naga i sjajna
pokrivena cjelovima osmjeha bajna
predaješ se iskonu grijeha
hodiš ivicama zaraznog smijeha
zbog nagote istog branja
nekoć bjesmo istjerani iz raja
Život je neprekidni niz iluzija
jer pad je samo obrnuti let
dok oblaci bjelinom lebde
u ogledalu bonace koja treperi
zaleđeni mir pred strašnu neveru
kad vjetrovi silni sa sudbom plešu
poslijednju lambadu potrošenih kalendara
u kojima ljubav bješe tek jedan umilni dan
a povratak domu jedinom tek vječni san