Nevera
Duša nježne dobrote
Ona je osvit
Mirisna plavet
Poklanjajući mi ovu noć
besanu i nježnu
koja briše prošlost
obasjanu budućnošću
u tragovima uspomena
postaješ svitanje
nad mirisnom plaveti
naših života
upijajući zaborav
Ljube moje
ne hiti suzama
dan postaje nevin i snen
obasjan rastankom
a kajanja ni
jer i u neveri
sve milosne riječi dunjalučke
udomljene u ljubav i snove
rasuh vjetrom
poklonih tvojoj čednosti
a opet
dok me kradu domu tvome
pitam se
da li imah dovoljno riječi