Još uvijek sanjam
O jednom moru
Dalekom nevinom
Jadranskom
Kam’ sam htio poći
Da nađem smiraj
u zagrljaju plave djeve
Bijaše nerazumna
Ta hladna zimska noć
Fijuče zkokobni vjetar
Snijeg neumorno veje
Prekriva i blijedi
Prtine neugaslih nada
Nedosanjanih
Krik kukavice bez doma
Odjekuje u sleđenom srcu
Bez daha šapće
O godinama prošlim
I sadašnjim
Jer potonje neće doći
Tko da zna
A dani ti budući netrošeni
Smješe se i plešu
Odu radosti
Ko je ljudima kriv
Izmisliše nepostojeće vrijeme
U plaveti male planete
Zarad bola i tuge
A opet mudri ocean
Starog plavetnog mora
Mora dubokog
Šumi pjenom valova
Zovom nimfe doći ćeš
Neizostavno doći ćeš
Hladu maslina suđenih