Tamno je nebo , taman je ocean
a najtamnije zmlje
sve se sklonilo u gluhu jazbinu tame
Zvuk ju je tam-tama svjetlosnim kuršumom prepolovio
i dvije polovine krvare kao rumene usne zore
Tam-tma je misteriozna tajna života,
iz najdubljeg sna žice budi
mrtve vraća u ples sa živima,
a robovi izlaze iz svojih kamenova
i žive svoj prije vremena prekinuti život.
Tam-tam opuijha sve kao palmino vino,
sve je ošamućeno:i priroda i čovjek i rastinje,
tam-tam je praznik i slavlje život,
tam-tam je zajedničko uskrsnuće.
Grmne li tam-tam dan se radanjuje
svi na noge skaču gonjeni svojom nemirnom krvlju
živi i mrtvi, bolesni i neizliječeni,
ples se proteže kroz sela, kroz savane,
pored rijeke, kroz prašume,
i kao beskrajan ritam i melodija
uzduiše se gore ,gore do sunca,
gdje iz krošnji džinovskih stabala
nasmijan gleda Veliki Otac.
A kuća robova postaje raskošan dvorac i borilište
gdje dostojanstveno koračaju nekadašnji robovi,
i odjeveni kao prinčevi iz Malija
bore se za srce svojih izabranih sinjarski.