Autor
Hajro Šabanadžović
Snježni bor
Jesenja idila
Svjetlost
Pahulje Grada čednosti
Naše nebo
Jednoć skoro
hudi sniježni bor
mnije
ne sklapam trepavice
bojim se bjega slika
a dušom lebde
nekoć davno
o vremenu
u vremenu
najčešće o jeseni
zvao bih te djevom
poklonio ti šapat srca
ukrao iz kule
s vrha usnulog dvora
da te zlo ne dotakne i…
dalje je bajka
ovočas s potomcima
zaboravljeno uživam
u tvojoj djetinjoj ljepoti
što dariva mi nevinost
osmjeha svjetlosnog
kao snježni kristali
što nalaze dom
u srcu mom
Molim naše Nebo
brani je od zla
podari snenoj ljepoti
svu sreću koju sanja