Bleki – A ime ti ne smijem izgovoriti

 

 

sjećam se bijaše lijep dan

negdje duboko srcem zakopane

violine su svirale tango

vazduh je treperio milošću

ti se pojavila sa svjetlošću

što naglo obasja kalendare umorne

reče

ja došla

sakrih pogled

da ne vidiš suzu krvavu

u oku lijevom

onom na strani srca

što uvijek o ljubavi iskri

i kad boli

a ne smijem ti ime izgovoriti

nebu kriknuti

ostani

 

zbunih se

rekoh ili reče tiho

d'bro

smijeh djetinjeg lica

ili mekih bora

u uglovima očiju

ne sjećam se više

uzvratiš još tiše

dobro d'bro

kao da pitaš

koje ćemo sada slike bojiti

tvoje moje

ili naše

pa možemo i koju slomiti

šta fali

naslikaćemo ljepše

barem onu rubinovu

trnovitu

na kojoj zapisnaćemo

neuzvraćena ljubav

a sjećanja ne blijede

i kad boli

a ne smijem ti ime izgovoriti

nebu kriknuti

ostani

 

sjećam se bijaše lijep dan…

a ime ti ne smijem izgovoriti

nebu kriknuti

ostani

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši