Po danima do smo došli ispod stoje . Po pameti smo daleko , veoma daleko ispod stojanke.
Znači , ako nas brojanje na prste ne vara, do kraja godine je ostalo 94 dana. A to je , jopet, kako nam se čini , sve bliže nuli. A tada zna se. Slavlje.
Nekima je do slavlja, nekima i nije.
A opet, mi indiferetni. Ne žalimo, niti se previše radujemo.
Ne žalimo ; jer je bila , kao i svaka druga prelijepa godina.( Nadamo se da će uz Božiju pomoć biti dosljedna do kraja.)
Ne radujemo se, jer smo za jedan listić kalendara bliži rahatluku.
Ovo je kao kontradiktorno.
A nije.
Jer i ovdje , na ovom dunjaluku je lijepo.
A gore gdje rahatlukom u čudesnim đardinima vječno teku rijeke ?
Pa imamo vakta za gore. A i malo nas strah.
Da li je naše činjenje ili nečinjenje jača strana kantara.
Čak i ako imamo težine ili lakoće , imamo kad greti gore. Tamo će se provesti ostatak bivstvovanja. A to je jako mnogo vremena.
Nezamislivo mnogo vremena..
Mi danas nešto fataljististički raspoloženi. Dobro je to.
Ako dobijemo nogu sa ovog posla, možemo se zaposliti u komunalnom preduzeću da fatamo ljistove.
A možda ufatimo i ono što želimo. Onda ne bi bili fataljisti. Onda bi bili…
Mašta ga mi znamo?
Možda baštovani u đadinu? Rabotali bi oko cvijeća . Okopavali , rintali, kopali , sadili , nasađuvali , kalemili , usađivali , zalijevali , mirisali , oblikovali ,mazili , brali …Veoma takarli posao . Ali ća se mere. Tako nam grah pao. A od graha se ne more pobjeći.
Grah je kao sudba ! Đah ga ima , đah ga nema.
Taki smo van mi . Takarli insani.
Svestrani. A opet jednostrani.
Ne m're proći ni jedna nabrajalica, a da ne pomenemo nju.
Neprikosnovenu.
Ženu. Ljepotu radi nas blećaka išćeranu iz Raja.
Ah ta ljepota, milosti i radosti puna.
Vala nek ima i tuge, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije.
Sada neuki pitaju poslije čega.
E , vala im ne rekosmo.
Ako nisu do sad’ skontali , mi ih nemamo namjeru prosvijetliti. Nismo levati.
Čujte, molim vas. Grlice i amebe skontali u čemu je štos , a oni bi da pitaju.
Nemaju vremena skontati od prepisivanja i vulgarizama, što pozitivno utiču na sociopatske karakteristike ličnosti sa kompleksom manjkave vrijednosti. A to j'opet korespondira sa plitkoćom uma.
No , to je dobro. Sve je u parovima. Ne mogu svi ljudi biti pristojni, vaspitani i kulturni. Za to treba vremena i stila. I prvenstveno odgoja i dobrote. Naše riječi su ogledalo naše duše. Tuđe riječi su ogledalo tuđeg uma i plićaka.
Nemojte se ljutiti . Ništa lično. Nismo mi krivi što imamo ta neka iščašena dinosaurska razmišljanja o kulturi ,etici , estetici , umjetnosti , vaspitanju …
Nas su tako od malih nogu učili. Isprali nam mozak ljepotom , dobrotom i pristojnošću.
Da bi nas ubjedili natakarili nam dokaze:
Kuran 4.Poglavlje En – Nisa , Ajet 148.
Bog ne voli da se glasno govore ružne riječi. (Tako govore samo) oni kojima je počinjeno nasilje. Bog sve čuje zna .
Stari zavjet – Poslovice 10.31
Mudrost nose usta pravednika, al’ će pogan jezik se presjeći.
Novi zavjet Jevanđelje po Luki
17.1.Reče Isus učenicima svojim: Nije moguće da ne dođe do sablazni, ali teško onome s koga dolazi, 2. bolje bi mu bilo da mu se vodenički kamen objesi o vrat, i da ga bace u more , nego da sablazni jednog od ovih malih . 3 Čuvajte se !
I sada se dunjaluk ibreti kada na taj način razmišljamo i progovorimo. Još nam debelo zamjeraju. A ne bi trebali.
Svako ima pravo na vlastito mišljenje, svako ima pravo na slobodu, pa čak i slobodu kretanja. I normalno, neprikosnoveno pravo proisteklo iz slobode kretanja. Pravo da budu kreteni.
Ništa osebujno. Samo jedna mala mahalska digresija o birvaktile vremenima. Ima ih još , a i težih. Kultivisanja. Ali nikako ružnih. Sve je uporište našlo u Svetim riječima.
Poučnim, sa humanim porukama i poukama.
I bez zamjerki. Pa , da li smo ljudi ili nismo.