Po danima do smo došli ispod stoje . Po pameti, mnogi sudaleko , veoma daleko ispod stojanke.
Znači , ako nas brojanje na prste ne vara, do kraja godine je ostalo 94 dana. A to je , jopet, kako nam se čini , sve bliže nuli. A tada zna se. Slavlje.
Nekima je do slavlja, nekima i nije.
A opet, mi indiferetni. Ne žalimo, niti se previše radujemo.
Ne žalimo ; jer je bila , kao i svaka druga prelijepa godina.( Nadamo se da će uz Božiju pomoć biti dosljedna do kraja.)
Ne srkletimo sa radovanjem jer smo za jedan listić kalendara bliži rahatluku.
Ovo je kao kontradiktorno.
A nije.
Jer i ovdje , na ovom dunjaluku je lijepo.
A gore gdje rahatlukom u čudesnim đardinima vječno teku rijeke ?
Pa imamo vakta za gore. A i malo nas strah.
Da li je naše činjenje ili nečinjenje jača strana kantara.
Čak i ako imamo težine ili lakoće , imamo kad greti gore. Tamo će se provesti ostatak bivstvovanja. A to je jako mnogo vremena.
Nezamislivo mnogo vremena.
Mi danas nešto fataljististički raspoloženi. Dobro je to.
Ako dobijemo nogu sa ovog posla, možemo se zaposliti u komunalnom preduzeću da fatamo ljistove.
A možda ufatimo i ono što želimo. Onda ne bi bili fataljisti. Onda bi bili…
Mašta ga mi znamo?
Možda baštovani u đadinu? Rabotali oko cvijeća . Okopavali , rintali, kopali , sadili , nasađuvali , kalemili , usađivali , zalijevali , mirisali , oblikovali ,mazili , brali …Veoma takarli posao . Ali ća se mere. Tako nam grah pao. A od graha se ne more pobjeći.
Grah je kao sudba ! Đah ga ima , đah ga nema.
Taki smo van mi . Takarli insani.
Svestrani. A opet jednostrani.
Ne m're proći ni jedna nabrajalica, a da ne pomenemo nju.
Neprikosnovenu.
Ženu.
Ljepotu radi nas blećaka išćeranu iz Raja.
Ah ta ljepota, milosti i radosti puna.
Vala nek ima i tuge, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije.
Sada neuki pitaju poslije čega.
E , vala im ne rekosmo.
Ako nisu do sad’ skontali , mi ih nemamo namjeru prosvijetliti. Nismo levati.
Čujte, molim vas. Grlice i amebe skontali u čemu je štos , a oni bi da pitaju.
Nemaju vremena skontati od prepisivanja i vulgarizama, što pozitivno utiču na sociopatske karakteristike ličnosti sa kompleksom manjkave vrijednosti. A to jopet korespondira sa plitkoćom uma.
No , to je dobro. Sve je u parovima. Ne mogu svi ljudi biti pristojni, vaspitani i kulturni. I gospoda. Za to treba vremena i stila. I prvenstveno odgoja i dobrote. I DNK naslijeđa. Naše riječi su ogledalo naše duše. Tuđe riječi su ogledalo tuđeg uma i plićaka.
Nemojte se ljutiti . Ništa lično. Nismo mi krivi što imamo ta neka iščašena dinosaurska razmišljanja o kulturi , etici , estetici , umjetnosti , vaspitanju, nasljeđu…
Nas su tako od malih nogu učili. Isprali nam mozak ljepotom , dobrotom i pristojnošću.
Da bi nas ubjedili natakarili nam dokaze:
Kuran 4.Poglavlje En – Nisa , Ajet 148.
Bog ne voli da se glasno govore ružne riječi. (Tako govore samo) oni kojima je počinjeno nasilje. Bog sve čuje zna .
Stari zavjet – Poslovice 10.31
Mudrost nose usta pravednika, al’ će pogan jezik se presjeći.
Novi zavjet Jevanđelje po Luki
17.1.Reče Isus učenicima svojim: Nije moguće da ne dođe do sablazni, ali teško onome s koga dolazi, 2. bolje bi mu bilo da mu se vodenički kamen objesi o vrat, i da ga bace u more , nego da sablazni jednog od ovih malih . 3 Čuvajte se !
I sada se dunjaluk ibreti kada na taj način razmišljamo i progovorimo. Još nam debelo zamjeraju. A ne bi trebali.
Svako ima pravo na vlastito mišljenje, svako ima pravo na slobodu, pa čak i slobodu kretanja. I normalno, neprikosnoveno pravo proisteklo iz slobode kretanja. Pravo da budu pokretne stuhe iliti kreteni.
Ništa osebujno. Samo jedna mala mahalska digresija o birvaktile vremenima. Ima ih još , a i težih. Kultivisanja. Ali nikako ružnih. Sve je uporište našlo u Svetim riječima.
Poučnim, sa humanim porukama i poukama.
I bez zamjerki. Pa , da li smo ljudi ili nismo.
A čitav život je satkan od igre – Ne ljuti se čovječe.