Alvaro de Campos (Fernando Pessoa) – Odgađanje

 

Provest ću sutra misleći o prekosutra,
tako će biti moguće; ali danas ne…
Ne, danas ništa; danas ne mogu.
Zbrkana ustrajnost moje objektivne subjektivnosti,
san mojega stvarnog života, umetnutog,
zamor unaprijedni i beskonačni,
zamor svemirski da bi se ukrcao u tramvaj …
ta vrsta duha…
Prekosutra samo…
Danas se želim pripraviti,
želim se pripraviti da sutra mislim na slijedeći dan…
On je odlučan.
Sutra je dan nauma.
Sutra ću sjesti u uredovnicu da osvojim svijet;
ali ću svijet osvajati samo prekosutra…
Dolazi mi želja da zaplačem,
dolazi mi želja da zaplačem gorko i smjesta, u nutrini…

Ne tražite da znate više, to je tajna, neću reći.
Prekosutra samo…
Kad sam bio dijete, nedjeljni me je cirkus zabavljao čitav tjedan.
Danas me samo zabavlja nedjeljni cirkus čitavog tjedna djetinjstva…
Prekosutra ću biti drugi.
Moj će život postati slavodobitnim,
sve moje stvarne odlike pametnoga, odgojenoga, uporabivoga stvorenja
bit će prizvane službenim nalogom…
Ali nalogom od prekosutra…
Danas želim spavati, sastavit ću ga prekosutra…
Koja je, za danas, predstava što će mi ponoviti djetinjstvo?
Čak i ulaznice da kupim sutra,
jer je zapravo.prekosutra dobra predstava …
Prije, ne…

Prekosutra ću imati javan stav što ću ga sutra izučavati.
Prekosutra ću naposljetku biti ono što danas ne mogu nikako biti.
Prekosutra samo….
Spava mi se kao psu lutalici na hladnoći.
Spava mi se veoma.
Sutra ću ti zboriti riječi, ili prekosutra…
Da, možda samo prekosutra
Budućnost…
Da, budućnost


											
Bookmark the permalink.

Komentariši