Lodovico Ariosto – Sretni zatvor

 

Zatvore sretni, ljupki, gdje me stavi
Dušmanka moja i slatka i lijepa,
Al ne rad srdžbe što joj srce cijepa,
Već radi milošte i nježne ljubavi;

Zatvori drugi, kad ih se zabravi,
Stuže, a moj mi radost i okrepa:
Ne čekam suca od zakona slijepa,
Ni smrt, ni muke, nego život pravi;

Već blagi doček, vrele zagrljaje,
Riječi, što đem ih nikakav ne sputa,
Igru i šalu, milovanje milo;

Vatrene dane, slatke poljubljaje
Tisuću tisuć, tisuć, tisuć puta-
Sve da ih zbrojim, malo bi ih bilo.

Bookmark the permalink.

Komentariši