Danas mi se srce slama
boli me prelijepi tango tvoj
danima djetinjim
godinama snenim
decenijama ljubavnim
želio sam mnogo
dobio sve
i još više
hudo mislio sam
ne može se ponijeti toliko sreće
i onda sli se tuga ko stihija silna
neprekidna
i sada tješim mnoge boli
a se uvijek vraćaju
i majku mi ubiše
a ne mogu da je vratim
san o njoj krhkoj i blistavoj
doziva čednost jednu
plavetnu
i anđela našeg
blogoslovljenog
i nevinost drugu
dobrotom darivanom
i mnogo ljepota
ko pupoljci ruže
ili djevičanske ljubičice
na valima oceana
što ih usud meni ote
a opet
snovi mi govore
život je prelijep
mile moje
i još uvijek sanjam
želim
poklanjati
i samo poklanjati