samo mali mozak miradi
veliki je zabezeknut
tragovi kišni u njemu rovare
i ćutkaju ga
jadničak uvijek mješa riječi
i misli da je jako pametan
barem kao veliki
korio sam sebe
neukoga
što’ mi’
srce vladar ruke
i očiju
samo lebdi u nerazumu
papir trpi nestašluk
ni mu ža
slika tonova crvenih
u sjeni bjega
a krvlju njegovom bure nose
i ne pristaje na crni flor
dok eha u njegovoj
poslijednjoj kapi ima
a je
crvena crvena