Trebević , Grad čednosti , Zlo i Poslijednji Bogumilski monoteisti

 

Harmonični zakoni Bogom date prirode su neumoljivi.

Svako živo biće ima svoj početak i kraj.

Ima srce i dušu

Između toga život.

 

I ovaj Grad. I ovaj narod . I ova mala plava planeta.

Na kraju krajeva i Univerzum.

 

Ko te udari po obrazu ti okreni drugi. Bolje ti je.

Božja zapovijed , sasvim logična poslovica, izgovorena ustima Nazarećanina.

 

Trebević .

 

Ta malena planina iznad Sarajeva grada čednosti peristira i preije nego se grad ,

prije nego se On rodio.

 

Nikad mu nisam poklanjao veliku pažnju. Prihvatao  sam ga  onako prirodno.

Jednostavno postoji

Jedna planina iznad grada.

 

Ali…

Jednom u mom potonjem životu , vraćajući se poslije dužeg odsustvovanja , zanijemio sam.

 

Odmah poslije Blažuje   nadvožnjak  se naglo spušta ka Ilidži , tim ugodnim vanjskim vratima Grada . U njegovoj blizini vri mnogo hladnih i bistrih , modrozelenih vrela, kojiima počinje Modra rijeka da plovi i sni kroz  zemlju po kojoj dobi ime – Bosna zemlja božije milosti.

I saputnici rekoh dazakoči na vrhu  tog nadvožnjaku. Moradoh stati i izači. Želio sam pogled smiriti. Nisam želio fatamorganu.

Bljaštao je taj Trebević Suncem okupan. Odjednom me zapljusnu njegova istina.

 

To nije planina , to je dobra , nježna,  plodna žena prekrivena plavetnim velom , u čijem se krilu, skoro stidljivo smjestio moj Grad.

Obronci , razliveni u jednu čvrstu, a ipak, titravu bjelinu ženskih skuta obgrlili su Čednost poput nezaštićenog dojenčeta.

 

Okolina i više planine mi se učiniše kao neki dekor za nadrealističku sliku bremenitosti:

-Dobrota majke , i  blagost njenih bedara u njima uronjeno nejako dijete, štićeni okolnim planinama , pretvaraju se u sliku iskona.

 

Ipak me tuga preplavi.

 

U neko doba , dekretom nekog nadobudnog došljaka, koji se močugama i opancima uspentrao na čelo došljačke oligarhije koja je uzurpirala vlast , u kojoj nije bilo rođenih Sarajlija , zabiše u vrh glave , u čelo usnule planine Majke, ružni  TV toranj. I dan danas strči, kao glogov kolac zabijen u grudi nevine žene, umjesto u grudi mentora projektanata zla.

 

Tako se ,  godina unaprijed označi skrnavljenje, mučenje, silovanje i ubijanje Majke – planine i djeteta – grada čednosti.Silna želja za ubijanjem Majke progovara nakana  da se taj Grad – nevina beba učini nebranjenom  i nehranjenom, ugušenu u vlastitim suzama.

I na tom nadvožnjaku od željeza i betona On zaslijepljen zatvara oči.

Zatvorivši oči , On vidi sve, jer zna sve, zna to iskonsko znanje koje Majka i beba Grad nutrinom svojom prenose dušama svoje krvi.

A te duše , ta srca , lete letom čudesnih gradskih visokoletača , golubova vjernika i vjesnika sa grančicom malsine u kljunu.

Maslinu skidaju , golubove na roštilj bacaju , sa svih strana nadolazeće horde zla mračlnih sila neolita , krede i jure, homo primogeniusa , aveti i pošasti starog i novog vijeka. Zatim rimljani, avari, huni, slaveni , hadumice  Vatikana i  krstaši , bijeda srednjeg i kasnijeg vijeka, opet krstaši, turci,austrougari, srbalji i kroatjanci te Njemačka bagra,pa opet četnika i ustaša, raznih biljalj aljija,Izetija.Sve sami nacista. Neprimjetno se privukoše svjetske i bjelosvjetske kurve,ubice, zločnici i silovatelji pod maskom mirotvoraca.

 

Molimo vas prestanite, dosta dosta više.

U ime Boga ,prestanite.

U ime ljubavi i prirode zaustavite se i idite svojim kućama u miru.

 

Tiho jeca bremenita Majka. Jauče beba grad Čednosti. Vrišti Bosna zemlja Božije milosti.

 

Niko se ne obazire na izbezumljenu i epohama izmučene duše.

Pomen Boga Jedinoga , prirode i ljubavi još više raspomamljuje pobješnjelu rulju izniklu iz đavolove glave.

 

A kada se nekim čudom , jedni bezbožnici zamore od brutalnih radnji, a drugi bogohulnici joj ne skupiše snage za zverinje rabote, malo se odahne.

 

Majka planina i Dijete Grad i njihova rijeka i zemlja koja po njoj dobi ime , malo se odmore , prikupe snagu. Valja opetz vojevati i čednost braniti.

Ta čuda , ti potomci Bogu milih od iskona,  postanu mlađi , ljepši, nježniji,   , neviniji. I mogu biti i goli i gladni i žedni, ali prkosni od sna.

Zlo ne može se ubijati , u crno zavijati, koliko ta nevinost može voljeti i Bogu jedinom se klanjati.

 

Ta ogromna , čista , iskrena vjera i ljubav , široka , Univerzalna , neuništiva , ozeleni ,olista,

išara se prelijepim , nježnim bojama svoje krajolike, nadomak plavetnog neba i zlaćanog sunca.

Zatitra osmije čedne majke jer čuje veselo gudutanje svoje bebe  Grada čednosti.

Nebeski glasnik mira može da odahne i gleda rađšanje mobvih bogumilskih života i novih ljubavi.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši