Miklenađelo, katedrale,ustaštvo i Loknica Miljenko Jergović
Mi se jedva riješili one zeničke gospojice što nije gospojica već pederčina i to ona cvajtaška Vojislava Šešelja kad nam na nos poturiše nastavak neke nesuvisle kroatjanske nebuloze o Zemaljskom muzeju.
Mi smeće preletimo pogledom i tražimo nešto.Ali kreatura uporno rovari po svom smetljištu i nama ga protura.Šta ćemo,nismo mi kraljevi strpljenja.Odlučili da samo pustimo jedan člančić koji imamo spreman za slučaj da se mala dosada ne otkači od Bosne.
Kreature i pogan nikad ne odustaju od svoga otrova , zla i zverinjskih očeva. Iz svake im riječi izbija animozitet prema zemlji i gradu koji ih rađaju. Bosni i Sarajevu. Oni im život podare i, a svetost, čednost i ljudskost pokušavaju da im daruju; iako znaju da su to ljudski abortusi i djeca zvijeri.
Miljenko Jergović nacista ili samo Hitlerčić u šorcu i soknicama ( naci bal 1986. )Tajaj mu nadimak bjelavski mahalaši dali. Mi ga štedili mislili mladost ludost. Osilila se izmetina pa grize li grize. Drugi ga mahalaši prozvali gospojica ili ga samo oslovljavali : đes’ ba mala loknice.
Mi sa ovim drugim nadimkom nemamo blage veze. Pitamo se zašto mu dadoše te nadimke; ono ko fol, retorički?
Jal’ zbog uvijek nabrenovane kose, loknica ili zaluđenosti Mikelanđelom, sikstinskom kapelon ili Mikelanđelovim ljubavnikom Tomazo de Kavaljerijem. On pokušao da sakrije nadimke, ali evo kao što se vidi sve isplivava. Ništa ti na ovom dunjaluku ne možeš sakriti.
Godine 1986. se sa grupom istomišljenika, sve same horda zla i potomci koljača, sve sam porod ustaške i četničke pogani se u stanu Isidore Bjelice sastali .Htjela bijeda da svetkuju nacizam i fašizam i uz gusle i prange glorifikuju djedove koljače .
Obukli se izrodi i pogančeri 13.prosinca 1986. g. u nacističke odore i ismijavali devet miliona gasom pobijenih Jevreja i Cigana i 60 miliona nevinih civilnih žrtava širom svijeta. . Jergović glumio jal’ Hitlera jal neku nacističku kurvu.
Visinom i umom dorasto tek za neku malecku ( kretenoidnu ) kurvicu. U reterd snovima sasvim odgovaro Hitleru. Neko ludilo i košmari izmješani sa bijedom straha od kazamata, gdje mu po familije odrobijalo i nestalo.
Kako se na žurci ponio i obukao tako u istom trendu nastavio živjeti.
Da se ne bi ponavljali ili ispustili neke riječi citiraćemo neka zapažanja u poruci njegovoj mentorki Isidori Bjelici objavljenog 26.12.2015. na ovoj stranici.
Ona je natandarila odoru Hitlerove kuje Eve Braun i tako se ponašala. Njeni imbecilni ljubavnički papakari ( Jergović nije bio te sreće ; on je bio jungefrau i loknica te bagre op.a), tri – četiri droljaste kujice i još neka bagra obukli nacističke odore i simbole. Niko ih nije silio.
” Još uvijek se pitaju šta su skrivili? Mi im fino još te 1986. godine objasnili , a oni još ne razumeju.
Koje li bedastoće i dvoličnjaštva?
Ili su glupi ili su idioti? Trećeg nema.
Mislili smo da se glorifikacija nacizma, a time i negiranje holokausta ne može desiti u našem Gradu Čednosti. Kasnije smo shvatili da se se to tek počele buditi četničke i ustaške genocidne zveri.
Zveri ubice ,u čije se odore obukla , na nirmburškom i haškim procesima su se izjašnjavali:
-Nismo krivi i ništa nismo znali?Nevini smo?
Većina prvih je pogubljena. Oni drugi su osuđeni na vremenske kazne jer su smrtnu ukinuli. Trebali su je ponovo uvesti za haška suđenja. Sreća njihova što nije rođena za Staljina ili barem Tita. Tada bi imala rašta zazivati Gospoda, a mi se ne bi poganili pišući.
Milenko Jergović nije imao hrabrosti da ode iz Sarajeva i laje na vozove. On je mamina loknica. On je od onih nacista koji su ostali da rovare iznutra. On je tiho , na ivici plača i bijede, tavorio od doušnika i cinkara Udbe do ustaškog glasogovoenika .Ta djelatnost mu bila kazna za nacistički poganluk.
Bio jednom dosije u kome je sve zapisano; ” Noć naci vještica, ptica kukavica i belica.” . Grantujermo da će se pojaviti kada tad i kada bude vrijeme.
Bjelica je pobjegla, kukavica je ostala.O Bjelici i njenom smo svoje rekli. Njoj smo prišili priču o njenim precima.
Ovome ne trebamo ništa prišivati , on sam sebi sve prišio . Nije nas interesovao, nije vrijedan pažnje.Mi ga mislili malo opomenuti , pripazi šta zboriš, evo ti žuti karton, pazi imamo te u tefteru. Pošaljemo mu pisaniju, nigdje ga ne pominjemo u članku Bosna 21.09.2015 – Malo horora za laku noć. ( tekst objavljen na stranici 30.10.2015.)
Taki je kod nas red, a i pristojnost se poštuje. Uglavnom! Kad ime ne pominješ ili ga se ovlaš dotakneš to je žuti karton. Svaki slijedeći smrad je isključenje, crveni karton.
Tada se Gospojica javila sa nebulozom da je tek 1992. u Bosno počeli klanje.
Mi mu tek djeliće klanja od Krstaških ratova 1075. nabrojali: papu Inoćentija, Savojskog,1878., 1913., 1914-1918.,1918-1941.,1941-1945.,mali predah ( uslovno rečeno) do 1992. pa tek njegovo klanje. (Ovi navodi su samo djelić klana .)
Rospija ni jednom riječju da pomene da su klanje ovaj put i opet izazvali dežurni koljači ustaše i četnici. A kako će vam to reći , kad je to dio njihovog i njegovog zločinačkog uma i karaktera.
Ovaj jado, metar i frtalj žileta po bjelavskim mjerilima , što u Mjedenicu ( škola za one koji sporije misle i djecu sa posebnim potrebama) trebao ići, ali ga ta škola odbila, kažu nemaju odio za takve debile i kretene.
Dakle bio je član Bjeličine naci partija ;tako nazvali beštijanje koljačke ustačke i četničke mladeži. Bjelici do ispod one pučanstvu na očevid poturene lijeve žiličaste dojke. Možete li zamisliti kako bi izgledao njihov bolero ili tango u tangama. Podrazumjeva bi se da znaju plesati.
Ko je vidio da se uz prange ili gusle može ista naučiti osim klanja ubijanja i i genocidnih monstruoznosti?
On se sam indentificirao sa genocidnim koljačima. ustašama:
” Ustaštvo je konstituivni, istina krajnje negativni i sotonski , element našeg indentiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj koji to poništi nije više hrvat.”
Riječi on sam ispisao i iz ljudskim bićima ispisao. Čovjek sasvim jasno kaže da se on svoga sotonskog koljačkog, genocidnog ustaštva ne može odreći jer onda ne bi bio hrvat. Što se nas tiče nije nam moro ništa poručiti. Mi to o naci kurvici znamo joj i prije 1986.god.
Žao nam hrvata.Ne čusmo da se iko ogradio od njegove riječne čenife. Ako svi Hrvati tako misle neće na dobro izaći. Jednom zvijer uvijek zvijer.
Kužite da je to identifikacija kojom Loknice priziva sotonu.To naci kreaturi nije dovoljna već priziva u pomoć voljenog i nikad prežaljenog ne prežaljenog genocidnog poglavnika:
Kraj prvog dijela.
Drugi dio slijedi ok 15 34 sahata.