klanja ti se neprestance
nasmijana glava
-loptica preko noći ispala
iz čarobnjakova rukava
ti si dlan
kojiće joj
zapljeskati
iz mraka
cvijet pored nogu
baciti
dodirnuti je nećeš
tajne sile je u ples pokreću
rumeni joj obraz podaruje glas
učas rasplaču
pako polen
koji čekada se bilje njemu uspne
ona šeta zrakom
slutiš:
njenim korakom
crni prsti igraju
iz tla se pomaljaju
podvlače se pod haljetak
svojim je stazama vodaju
i konac nevidljiv slutiš
kojem je svezana za svod
poskakuje vrbov prutić
ruhom djeve skriven
skloniš li se i zašutiš
-zaklecat će i klonuti
samo dok je okom pratiš
traje njezin hod