Izbor za mis

Jad jada ili izbor za mis

Došli gosti u posjetu. Treba nekad i goste primiti. Samo ovi u nevakat došli. Izveli me iz halvata gdje se sa onom “novom” haber kutijom natežem.

Nije star čovjek baš nauk zaprimio kako valja. Nešto kutija usporila; kažu hoće to kad je puno i bez mjere tandaraš. Treba kontrolisano poručuju. Sad došo  vakat da nas vi mlađi učite. Zamalo nešto ne katah. Oma bi reko,nije bitno šta bi on reko.

Mi navikli kolko neka može durat ti izdrži jojš više, ne mre se insan pod stare stađune mjenjati. Nije zbok tandaranja nevakat bio. Treba i haberki malo have udahnuti.

Nevakat je bio zbog one slikične haber kutije. Žene ti, stare koke sad im ni juha nije najbolje, nekad zagori i tuhne, ne mogu propuščati ono biranje za mlade bedevije.

Ja ga ukino još kada mi je trinest bilo. Neku crvenokosu, tako mi se čini, Ann Sidney proglasiše za najljepšu na svitu. Tada su stvarno, čini mi se najljepše pobjeđivale, kad iz ovog vakta gledam. Bila je ona prelijepa, ali stara bolan, haman ko mater nam. A nekako nam se matere i ljepše i mlađe činile, mada ih osim na moru nismo gologuzave vidjeli.Nije ćaća ili babo nikom dao gledat glanjc kožu kako sjaji.

Sve djevojčice naše generacije, prelijepa janjad mala, su izgledale i ljepše i sjajnije nego sve misice svijeta.

Skonto ja mis je daleko od ljepote koliko ona čaršijska Mošćanica od Hamam bara. Tamo sve bez odjeće šetale. Ako su odjeću imale, to je samo predah bio da bi imale šta skinuti.

Žene uperile đozluke u staklo kojim slike mrda, ne trepću ali tračaju na sav mah, to im hobi uvijek glavni bio. Što ti je vakat došo: ženske u gole ženske zentaju, a muškarcima dosadno, samo što se ne češkaju gdje nije pristojno ni vidjet ni gledat.

I šta će čovjek , da bi pristojan bio i da se ne češka gdje ne treba, mora blenut u one skoro gole djevojčice, što guzice na ekran nabacuju.

I samo što bacih pogled skontam da gosti nisu u nevekat došli već u pravi oro. Izvadim gebiru od po oke i četri čaše , radi uroka. Kurvasije sjaji ko rubin na suncu , mami i priziva , ko anamo ona birvaktile.

Sve nudim, žene ne odbijaju, neki šerbet u čase dolijevaju , kvare abuzenze. Samo što ne opsujem nepsovku, ali se ne suzdržim i šutim. Onaj neće kaže : on ne pije, haram, tako ga ove nove “ilije” uče.

Sve sami go hajvan.

Ja u njega za blejim i kažem:

– Mene jopet učili, a nauk ja prihvatio da haram ne ide u usta već iz zla srca i žvaljavih ustiju izlazi.

Vidi žvaljavi gost da se za uho ugrizo, prista na jednu. Srknem cug i samo što sam srkno, počnem se smijati. Osjetim ja, gošća konta vidi hajvana, jedan ga gutljaj već uveseljava.

Ja se smijem misicama , ne djevojčicama što po pisti kroče. To ja psujem i pitam dušmane gdje će im duša, jad jada i grehota. Mladost, nezrele ptičice, prlijepe grlice na stub srama i vječni usud stali vješati. Vješaju i pribijaju djecu, nevinost u kaljugu bacaju.

Misicama ; a šta drugo očekivati od goluždravosti; veće im glave od guzica. Nigdje sisa, sve neko zrnevlje grožđa i poneka šljiva, dva tri limuna i nezrele jabuke. Još vidjesmo i dvije tri, onako osrednje dunje. Ni jedna lijepa, ljudski okrugla dinja da je moreš obadvejma rukama prihvatiti i na srce od ljepote prisloniti.

Nogice im ko infuzijske cjevčice. Ako nisu cjevčice onda se na x i ox prislanjaju i razdvajaju. Mimohod nudi usukane, vehte i četvrtaste gologuzave klinke. Ništa ramena struk kukovi 95 – 46 – 99. Prva 60 -5o-60 , druga, treća i tako do dvadeset i zadnje 6o- 50 – 60. Ko da ih sta konfekcija krojila ili poplava izbacila.

Ali onda krenu bruka, papanluk i šprdnja živa. Joj, boli glava ljudi moji; bruke i sramote.

Unesrećio djevojčice sponzor kundura Deichman barem triput. Nisu to bile cipelice za princeze i misice nego baš prave opravcate kundure. Dušu dale za Rubensovi modeli i njihove klompe s početka sedamnaestog vijeka.

Igre kundura koji kič, šund i papanluk. Koreograf natjerao grlice da cupkaju oro, zavrču linđo i poskakuju poskočice u nekom samo njemu znanoj retro izlučevini. Sve ličilo na ples usukanih krampi. Nejake djevojčice više preplašene nego zbunjene koreografskom glupošću se načisto oduzele i ukočile. Strah i led na licima je sve govorio .

Pričaju nam sve programe poplavio šund, kič i papanluk.

Pregrmili  bi mi igre sleđenih motika i krampi na klompama. Subjektivo mišljenje nam govori da bi krampe i motike bez klompi finije i iznijansiranije odigrale let klompi.

Pregrmjeli bi to, da nam slijedeća tačka nije smijeh na nos izbacila i on povraćen zamro. >

Ovaj koreograf je pomogao scenografu i kostimografu da kreiraju onaj drugi dio što slijedio je pošljen. Njime su vjerovatno odvalili najveći krkanluk, koji nije viđen još od pohoda srbaljskih koljačkih hordi 1992. – 1996. god.

Odjednom, mjesto da grlice posle ledenog plesa polete i i da se razigraju kako mladosti to priliči, spengaju ih u neke kanape, trake i konopce sa remorkerskih dokova.

Djeca trebaju princezinu eleganciju i ponosni hod, a dobiju okove i špage što mirišu na kupleraj i striptiz barove. Naložili im da se radi EPP pauze; uz grede prislanjaju i tijela izvijaju ko u najcrnjem kupleraj baru. Konopci i trake na vratu ko belenzuci i sundžiri po njima vise; aman kanape na kuplerajski vratima i prolazima.

Dalje nismo gledali povraćalo nam se.

Toliko ničega osim vulgarnog sodomitskog krkanluka i ubijanja mladosti i ljepote; da bi sponzora Deichmana , sve odgovorne za šund skandal i televizijsku perverziju u Hag hitno poslati. Optužnica: teški zločin protiv čovječnosti.

Žao nam djevojčica i izvinjavamo se ako smo ih uvrijedili. Nisu one ni zrno košpice ribizle krivi u ovoj gadariji. Od njih se tražilo da budu ono što nisu.

Neukusne, neprirodne, neuigrane, nacigrane i oblajhane, bezlične, mršave ko girice, nezgrapone i nespretne kurvice. Njihova mladost im pomogla da one ne budu vulgarne i perverzne.

Sreća njihova što udjela nikakvog u ovoj izmetini nemaju. Ljaga pada na organizatora, menađment, producente, sponzore, koreografe, scenograge, kostimografe i dijzajnere.

Napose krivicu snosi Deichmana, proizvođač, klompi jer se prema njegovih nezrelim samoreklamerskim mediokretenskim željama ravnalo.

Natjecateljice su jako mlade i vremenom će procvjetati, popuniti obline, vratiti prirodnost, šarm, lepršavast, sigurnost, čednost gracioznost princeza i tijela nimfi.

Neke druge mlade djevojčice molimo da se klone ovakvih i sličnih natjecanja. Radi njihovog dobra.

Na njihovoj mladosti i nevinosti novac zarađuju osobe koje bi za dinar majku rođenu bilo kome prodali.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši