Dlan dana zadržao se u vratima.
To nije pismo.
Noć mi do koljena jer nigdje me iznad.
A odlazeći sinoć nebu sam bila do ramena
i za svaki prag imala sam trostruk korak.
Zaključavanje je posljednje nevjerovanje.
Ovdje sam pred sobom malena
i hodam na prstima.
Tako je dobro snage imati za kajanje.
Kako ću
ovako ledena
leći s djetetom u postelju
Dječja toplina je nevina.
Sine,
slabija sam od tebe.
Probuci se da opustim tvrdoću obraza,
hoću da se prepoznam.
Kad svane
biću mama u tvojim očima.
To sam noćas opet bila među ljudima.