Sada bih te opet mogao voljeti mila
kao onog dana ljubičica neubranih
dvadeset dvije godine se skupljao
teško se odvojio
bol
godna samoća
samo su kliznuli
u jednu pjesmu se pretočili normalno
muzika bijaše tu
ona tužna i svijetla
tvoja
a samo naša
što dušu milošću puni
srce njiše
znam čula si to
prije nego je meni na um palo
da slavim ljubav našu
morao sam mila
nisam mogao dalje
u danu tvoga nestanka sve više se gubio
sjaj u duši
srce se trovalo
poderana krpa postajalo
i sve manje bivao tvoj
sada te opet
mogu voljeti mila
kao onog dana
kad smo prvu ljubav vodili
kada smo nježnost poklanjali
a i krali
kad smo ljubičice milovali
i nismo se stidjeli
kad si ka nebu pogledavala
šaptala
Bože mili
kako život može biti lijep