Neke stvari se nepredviđeno dese i okrenu svijet tumbe, a čovjek nije ni svjestan grešaka koje radi.A neki iz bori budu katastrofalni.Pa se pitam kako je meni i Dobrom krenulo krivo.
-Ajd , bona Frkice prozbori i ti koju. Ako ja nastavim , o Dobrom i meni , raspizdiću se ko najveće pizdznka. Već su mi se slavine počele odvrćati.
-Ih ,ko da ti sve to znaš šta se u našim đardinima dešavalo?
-I znam i ne znam. Nisam baš zorno pratila sve vaše putešesvije i karambole. Evo nikad ne skontah kako i zbog čega se ti i Dobri nađoste na ljuljašci,ono jutro kada sam zvanično banula u vaše živote.
-Dobri ti može bit pričao?
-On nikad ne priča o nome što je prošlo i ako nema veze sa nama dvoje.A ako progovori to je poprilično šturo i dosta uvijene. Ne voli mješati priče . On to kaže kad nema osobe o kojoj se priča onda je to najprimitivniji trač, bez obzira na dobronamjernost.Mislim da je prestrog prema sebi , donekle i prema drugima.
-Pa ovako , u stvari to veče se ništa nije desilo . Ništa važno pomena. Najvažnije pitanje je kako sam završila sa Debom ,a ne sa Dobrim. Zapravo ja sa Debom skoro ništa nisam ni imala .Išla sam u onu adolescentsku igranku u Trasi sa Ankicom , Mirjanom , Suadom i ponekad , čini mi se Rajkom.
-Nisi ništa imala sa Debom? Meni se nije činilo tako.
-Sačekaj malo sve ćeš saznati. Rekoh tipoznala sam Debu , Omu i Baška baŠu u Trasi. Blago rečeno ; oduševili su me.. Prošlo je pola godine od kada je Dobri ušao u moj život. Bila sam izluđena što ga nema. I strahovito usamljena. Čak nisam ni znala da ga ova trojica poznaju.. Nikad ga nisu pomenuli.A da mu je Baška baŠa brat nisam ni slutila dugo vremena . Oni nisu oglašavali svoje srodtvo.. Toliko su fizički i mentalno bili različiti kao da nisu braća.
-Vidiš, ja sam oduvijek znala da su braća. No , to je nekako i logično . Moje je bilo da znam takve stvari!
-I tako malo po malo Deba mi se počeo šlepati . Nisma ga uzimala za ozbiljno zabog Ankice., a i on mi se najmanje sviđao od svih Bio nekako federast, kao na nekim oprugama i često nije znao šta će sa sobom.Njih dvoje su imali jako nervoznu i tubulentnu vazu.Voljeli su se , a nisu mogli doći do zajedničkog jezika.Ankica je bila tužna jer , jednom reče , ako ne vode ljubav , onda se neprestano i bezrazložno svađaju.
-Ma sve to u redu ali kako si zaglavila na ljuljački sa Dobrim.
-Joj , jesi navrla. ko junferica kad je ufati svrbež .Da bi se ljuljačka desila , moralo je poteći dosta vode i lomova. Dobrom i meni se jednostavno nije dalo.
Prvo se desio Mojsijev i Zlatin godišnji odmor. Poslije se desila , noć anterija.
– Mojsije , Zlata i Noć anterija? Kakve veze imaju sa tobom i Donrim.
– Vidiš malena ima dosta toga što ne znaš! O tome ću ti ispričati u jednom dahu. Ako me prekineš izgubiću se i dušu isplakati.
Skontala si , valjda , da je Dobri neka lutalica. Samo ode i nema ga. Pa se poslije vrati , zeru tužniji i zamišljeniji i muči. Ništa ne govori. Ja se uveliko počela družiti sa konzilijumom.Svi me dobro i obzirno prihavtili , posebno Zlata i Jela Lela Jelena ; samo je Mojsije nešto sumnjičav. Kažu – stari skeptik uvijek je takav prema nepozantim. Ja se umorila od čekanja onog lažova i počela se sa Debom družiti , ono polako i oprezno. Od onog potopa imala sam taj strah od muškog dodira. A i Debi čini se nije bilo do dodira, više mu je trebala ženska pozornost .Njegova veza sa Ankicom je bila gotova. Tako su mislili.A i činilo mi se da je to neka mahalska verzija Edipovog kompleksa . Ne sjeća se da ga je mater ikada mazila i ljubila.Odakle joj vrijeme od silnih trač partija.
I na proslavi Mojsijevog i Zlatinog godišnjeg odmora prvi put neko pomenu Dobrog. Mojsije vjerovatno:
-Još bi nam samo oni baksuz Dobri trebo da sve bude cakum pakum. S kojom li je sada zabelajio?
U meni sve zatreperi. Imala sam hiljadu pitanja , a ni jedno ne izgovorih. Stid me . Ako dođe i sazna da sam sa Debom načisto ću propasti u zemlju. Kada je došao druženje je dobilo neku novu dimenziju. , plemenitiju i nježniju. Ali i opičeniju.Sve se odjednom otelo kontroli i svi počeše čudovati.
Ali mene zaboli taj njegov dolazak. Nije došao sam.Jebote , kakva je ljepota bila sa njim. Ciganka , naslućujem , a uzvišena i plemenita kao tamnokose Marija Magdalena sa ikona.Tada mi je prvi put na pamet palo:
-Baš je ovi Dobri srećo. Hoće ga prelijepi anđeli.
I nisam bila ljubomorna. Bolilo me srce , ali Vesna je bila nešto posebno.Kad bolje razmislim ,u svemu veoma nalik tebi Luce. Suptilna , smjerna , obrazovana , prelijepa , blagorodna , uviđavna i nekako pomalo distancirano susretljiva.A fizički sušta suprotnost. Skoro da nije pričala. Smješkala se , klimala glavom i zaljubljeno gledala u Dobrog. Nije skidala oči sa njega. Ni on sa nje.Ispreplela je prste njegove desne ruke sa svojim lijeve ruke i ni za tren ga nije ispuštala. Kao da se bojala da će joj pobjeći , ako samo na tren razdvoje ruke.
-A Dobri , kako je reagovao kad je skonto da ste ti i Deba par?
-Ma, nismo mi bil nikakavi par.A Dobri je bio … ma Dobri.Pokroviteljski , malo šaljivo rapoložen , kao da se utopio u njihovo mahnitanje i kao da nije obraćao pažnju na mene i Debu , više nego na ostale. U njegovim očima i gestima nisam osjetila ništa nalik na negodovanje. A znaš ih kakvi su. Kad njihovo mahnitanje krene , to je bujica koja se ne može zaustaviti i koja ne da insanu da misli.To je prvi put kada sam osjetila da nam se neće dati.
Opet je bio nestao na neko vrijeme.Rekoše mi opraštao se od Vesne . Ona je morala svojim putem ići. A na tom putu nije bilo Dobrog . Bojala se da ga ne uprlja.
A onda je došla noć anterija i nevinosti , koja je , činilo mi se , zabetonirala sve prilaze nekoj mogućoj vezi izmešu nas dvoje.
Poslije sam spoznala :
-Baš je ovi Dobri baksuz.Njegovi anđeli umjesto njega odlučuju šta je najbolje za njega , bez obzira koliko ga voljele i što su znale da će mu svojim odlascima srce skrširti. Znam u dobroti svojoj nije se ljutio i uvijek ih je opravdavao:
– Poklone mi toliko ljubav i milosti , da ne znam šta ću sa tim. ne mogu disati od ljepote. Onda to moram podariti nekim drugim anđelama da znaju da se ljubav ne može ugasiti.Čarobni krug ljubavi.
Nisam te noći znala , ali bio je toliko tužan zbog Vesninog odlaska , i ne bi došao , ali Zlata ga je zamolila za malu pomoć. Njoj su ostavili jednu njenu rodicu , jednu prelijepu pizdunčicu , školarku Hanu da pazi na njenu krepost.A o Zlatinoj kreposti nije bilo ptičijih svjedoka na granama , jer su jer je vremenom većina utihnula.
Niko nije znao šta se dešavalo u njegovom srcu , ali Dobri nam je priuštio jednu od najljepših noći koje smo doživjeli.Bilo je toliko ljepote, nježnosti , blagosti , čežnje i ljubavi u njegovom , slobodno mogu reći vanvremenskom igrokazu o anterijama i nevinosti.
Bilo je toliko topline , ljudskosti , nezaborava i ljubavi u svakoj izgovorenoj riječi , u svakom gesto i pokretu da sam se od te ljepote rasplakala ko prava pizdunka. Zapravo slutila sam , znajući da ga gubim , da sam ga tu veče nepovratnu i beskonačno zavoljela
Ne znam odakle mi , našla sam zapis o toj noći i napamet ga naučila.:
Anterije i nevinost
Često pominjemo anterije i nevinost.Većina ljudi misle da znaju šta je to i kako to izgleda.Vjerovatno znaju.
Danas ćemo malo prozboriti o anterijama iako je razmišljanje o njima nerazdvojivo vezana za nevinost.
Nevinost je ipak filozofska tema i njoj treba posvetiti posebnu pažnju.
Neki nam kažu anterije su starinske anterije i njih su izraživali terzije.Mere biti. Da su starinske nisu.Kad se te dvije ljepotice žena i anterija sastanu; ništa ljepše i svežije se u dunjalučkim rabotama ne može vidjeti.I nikad neće zastarjeti.
Vi mislite da ćemo sada razvezat priču o grlicama, đardinu i cvijeću i tako to.
Ma jok boni. Ne ide to tako. Priča je o anterijama. Kako ćeš pričati o anamo onoj ljepotici kad joj se noš nije anterija izvezla ni natandarila. Pa onda kad se obuče mora se malo pronosati,pa mazno prošetati.
Ovdje ćemo stati,vi nas radoznalci zamalo na tanak led navukli.Hoćete sve nešto preko reda,bezbeli. Mora sve redom. Terzije su pravile anterije za bogati svijet, dokone žene i lijena ženska čeljada.Te terzijske navlakuše na tijelo nisu imale ni duše ni ljepote.Ponekad bi im se posrećilo pa bi nešto nalik našim anterijama naprevili.Urijetko.
Krcate im anterije zlatne svile, i krute ko da su od pravog zlata pravljene.Đez ba ti vidio da išta valja ako samo zlatnu svilu takariš i štancaš?
Malo skrenuli,ali ćemo se brzo vrnut na pravu riječ.
Mi gledali i pregledali,čak i baterije poneko upotrebljavo, i još uvijek nismo sigurni da smo dobro vidjeli i šta smo to vidjeli.Ako ne znamo protumačiti i skontati,znamo opisati. Bar tako mislimo.
To što smo vidjeli ćemo vam ispričati.Tako je najlakše tu zabune nema.
Pravu i najljepšu anteriju bi žensko sama sebi i prema svome tijelu isplela.Ko će bolje od nje znati kako tijelo ima,koliko krivina i oblina i na kom mjestu ima?Niko,pa ni dragan.Ima on čitav život da to upoznaje pa ne upozna niti domozga kako ta ljepota funcionira.
Kućna anterija se vezla, za dragana, muža, đuvegiju, zagonđiju, muškarca koji traži ljubav žene, djevojke, djevojčice i uzvraća, debelo uzvraća. One su se još manje štedile i u vezu i u ljubavi. Takav vakat bio i takva im narav bila.
Konzilij je bio sretan što je bivstvovao i uživao na izdisaju tih sretnih i prelijepih dana.
Šivenje i vezenje anterija se znalo otegnuti oho, ho. Kada bi se koja anterija zavšila, rad bi prestao i ženski svijet bi se divio umjetničkom djelu.
Svaka anterija je bila unikat i priča za sebe, jer je iz ljubavi za ljubav rađena. To nije bila još jedna duga vezena ženska haljina. To je bio krajolik skladan po tijelu žene domaćice joj i mjeri ljubavi što u susret te žene jedri i brodi.
Po najsitnijim detaljima tijela koji će biti prekriven, brižljivo su birani detalji, boje,linije, zavijuci,krugovi i opet boje. Puno boja i detalja. Svaki detalj je odgovarao mjestu i dijelu tijela koji će se sinhronizovati sa haljinom.
Sve bilo krojeno, otisnuto i zategnuto do u tančine da istakne dio tijela koji se vidi ili koji će zaiskriti i nenadano biti izložen i viđen. Pa opet bježati, iskriti, iskakati u igri lova i strasti. Bježi čedo, ženo, bježi i sakrivaj se da bi sebe poklanjala.
Zajedničko svim anterijama bez obzira na namjene i boju je bilo da su imale duboke izreze. U rukavima do iznad ramena ; do žile kucavice, u grudnom dijelu skoro do pubičnih slasti. Predio nogu s do svilenkastog, đardina što je pjesnikov omiljeni izraz za izvor ljubavi i života, se prilazilo da posebnom pažnjom.
Jel to onaj raj za koji se mre; jeste. Prekrsni vrt mirisa , boja i slasti. Čovjek ne bi nikad puta izlaska iz njega mogo naći, niti bi poželio da ga nađe.
E taj vrt treba poslijednji da za titra u nagovještajima dok mozak blenti nekom ne smuti.
Ti izrezi nisu uređeni i krojeni tek tako. Imali su svoju svrhu.
Svečane anterije su imale prigušenije, zagasitije ali ne i manje lijepe i efektne boje. One su otkrivale bogatstvo haljina, bluza, košulja, suknji i podusknji, velova , vezova, boja i šara i svih mogućih ženskih nošnji i nepoznanica koje su se u anterijama mogle kriti.
Bezgranični nizovi kombinacija boja i sakrivenih čuda što hoće da izlete i da se daju. Čari zadivljujuće i ugodno za oko posmatrača, ponos za vlasnicu spektakla.
Kućne i djevojačke anterije nosile su se samo u trenucima najveće intime, uglavnom noću i za posebne prilike. One su bile od laganije svile, koja se uvijala oko krajolika kao snijeg oko brdašaca i dolina.
Opisali smo vam anterije, uglavnom, izreze na rukavima, grudima i među nogama. Sada zamislite bijelo mramorno žensko tijelo kada se uvlači ili izvlači iz anterije.
Ne ,to nema smisla i priča o anterijama gubi veo i draž.
Sjedite zavaljeni na šiltetu i među jasticima. Ne, ni to ne ide.Sviše vulgarno-Čovjek se zavali kao u hamam baru i čeka golu predstavu.Nisu anterije tako bestidne i nisu za širu publiku.
Tu žensku,djevojačku kućnu anteriju i nevinost ćemo morati predstaviti na jedini mogući način, kada se steknu uslovi za pokazivanje njene svrhe.