Basna o trudnicama i okruglim brojevima

Čitavu prošlu  noć nismo oka sklopili. Zadeverali se . Ne pitajte ko. Zna se . Zapisano je:

-Sve je u parovima.

Na um nam palo kako su svi brojevi svrshishodni i prelijepi. Normalno ja kakvi bi bili! Nebeski dar. Kako god ih čojk obrne metaforični, simbolični i poetični. su Ali ponekad se zakofrče i uzjogune pa ih ne mereš ufrštuljit . Ma ni da je Tito živ.

Evo , ova šestica i deveteca kad se spoje nas totalno izluđuju. Navode nas na razmišljanje , a mi ne volimo brez potrebe dumat. Imamo preča posla. Napriliku … , to mere sačekat drugi put.

Da li je  96-ica  okrugao broj kao što je 69-tka .

Dumali i dumali i dohavizali se. Vidi molim te , lipo! Kad ova dva broja spojiš pa okreneš naopočke isti su a različiti.

Dobro , nismo baš sami dumali i nismo sami skontali. Pomogla nam jedna grlica. bez njene pomoći nikojg hajra. Teorija je teorija , a terija bez prakse je okrugla nula.

Evo recimo – teoretski hadum zna kako se prave djeca. bar je to moro pročitati u onim žutim petparačkim romanima namjenjene za desničare, a i ljevičare. Tek da se zna nije riječ o politici. Ali kako je praksa čitav život bježala od njega , njegov praktični učinak je ništica.

Nećete vjerovati ,ali ova naša suradnica je bila plaho susretljiva i skoro da n je preuzela incijativu u obrtanju prosto proširenih činilaca. Normalno u graničnim okvirima vezanih za osnovne zakone komutacije , asocijacije i varijacija na datu temu.

Brojeva 6 i 9 naravski i sasvim izvjesno , i dakako!  A ća ste vi skontal?  Niste valjda pomislili da smo isprazni  pozeri ili seksualni manipulatori. kojima je ćeif nevine misli ljepota svezat u čvor?

I sada vi, u inat nama , zato što niste skontali provjeru okretaljki sa 69 na  96 , mislite da nijedan od tih brojeva nije okrugao broj.

Na volju vam!

Šestice i devetke su okrugli brojevi    , isto  kao trudne žene , kako god ih  natandarili.

Vama trudnice nisu okrugle?

Baš ste levati, ili u najmanju ruku  čudni insani. Zapitate li se kada i kako blago zaobljene  netrudnice postaju okrugle trudnice  obajene ? Jašta nego im rode pelenaju djecu.

Joj ,mile naše trudnice.

Hem lijepe, hem punačke , hem okrugle ko  Viljamovke.

Ma nije nam naum pala viljamovka radi cuge . Jok , nikako.

Nego radi krušaka .

Naravno onih rumenih, zdravih i oblih. Merak ih pomilovati po stomaku.

Trudnice , dabome.

Ne kruške. One su za havljanje ili za kazana.

I što ste zapeli za viljamovku, ko da nema drugih rakijetina.

Ima rakije i od šljive, i od duda, i kurza, višnje, čak i jabuke. O vinovih hejbet da ne pričamo

Neki su  pokušali praviti brlju  i od tikvenjače i krompira.

Ništa, tankosava.

A neki pametnjakovići pokušali jagode i trešnje nagovoriti da se pretvore u rakiju.

Ono mere, ali skuplja pita  no tepsija. I mora se namah piti i mozak u kašu smekšati . Lako kvarljiva roba.

Isto ko ulične  prodavačice. Naravno cvijeća ili rakije , a šta ste vi mislili?

Neuki kontaju neke ženske prodaju rakiju na trotovaru. Mere bit da bidne, ali mi ne nalećesmo na take žemske ( osim za ratnog vakta ; gluho i ćoravo bilo , ne ponovilo se ) .

Insan ko insan, samo što nije hajvan. Nikad se pameti dozvati i o šestici i devetki elaborat spraviti , ko mi učeni mahalaši.

Počeli dumati od čega se sve rakija može praviti. Samo što nisu počeli peći rakiju sirnicu ili burek rakiju. Sa pitom krompirušom nisu imali fajde . To smo vam iskantali.

Kontaju neuki pite se peku isto ko rakija. Aha, kako ne. Ma nikako nije isto . Ni blizu.

Evo na primjer pite se peku u tepsiijama i rerni od špahreta. Najbolji je fijaker. Normalno ne onaj sa konjima. Ko je ikad vidio konjima pod guzove zapalit vatru, Onaj sa konjima je za trudnice i gospodu , lijenčine – akšam age i Fazile, Emine i Koštane.

A od rakije iz fijakeru niko ne bi hajra imo. Ne onom sa konjima. E to je duga i drga priča, a bome ponekad i belajsuz dogodovština. Ono kad kočijaš poviče curik , zategne kajase , konj naglo zastane a inercija  … ma ća vam ga imam ćakulat , oliti pripovidat ; skontajte sami.

A nekima , jope’ ,brlja draža od svih pita. Ili bilo kakvog ića. Čak ni vodu ne begenišu. Ni za kupanje.

Njih ćete lako prepoznati. Suhi ko ljeskova grana usred zime. I modri, haman ko ledenjak sa Antartike u po noći punog mjeseca. .

Kako ne bi bili modri? Rakija im udari jal na jetru jal na bubrege. I jene i druge. Pride i na mozak.

Koincidencija. Crna i bijela đigerica. Crni i bijeli bubrezi. Reš pečen i pohovani mozak. Specijaliteti za meze. Nećemo širit priču. Jazuk.Piće i meza zovu đardin . Đardin u pomoć priziva ljube . A onda age vino piju i glavu gube. vrzino kolo.

Oni modri se malo naglije  istope. Valjda i njih zahvatilo ovo globalbno zatopljavanje.

Pa kopne ko jetre i bubrezi natopljeni u čisti alkohol, a mere i ko mozak u  formaldehid .

Što bi poete rekle:

-Zlo se zlim vraća, ćim ne vjerujete teoriji o okruglosti sparenih činilaca , hoće se reći komutaciji brojeva brojeva 6 u 9 , i 9 u 6 .

U prevodu:

-Wilijamka (kruška ) i žena nemaju nikakve veze. Osim što su oble, rumene, sočne, jedre, slatke…i mogu se konzumirati do besvijesti . Svaka na svoij način , dakako. Ima jedna falinka u toj konzumaciji . Krušku konzumiraš i nema je . Potrošna roba. Sa ženom je druga priča. No , riječima to opisivati nam ne ide, pa i nećemo.

Vako se može čitav dan lomatati , a bome najpoželjnije je kao uvertiru za obnoć. Bolje prestati dok je vakat. Ima se pametnijeg posla sa ženama raditi. Recimo – redovno i ex plicite obnovljat teorijsku praksu o oblinama, pardon okruglinama brojeva i trudnica i njihovog prihološko-sociološkog uticaja na priraštaj stanovništa i sveukupnu težinu zemljinog omotača.

Ha, šta vi mislite?

Valja ova?

*

Dopisano

Sa računicama u budućim danima je meni lako.

Zapišem ih i čekaju svoj red. A ono što je zapisano ne može mi pobjeći. A bome ni ja zapisanom. Stići će me kad tad! I jeno i drugo .

Moj jedini problem je što ponekad ne uspijevam stići prošle dane. Ne mogu ih dotaknuti i pomilovati . U zagrljaj jamiti , na srce priviti …

Migolje , lepršaju i bježe ljubavima i ljepoti prelijepog života , nalik snovima koji sa osekama novih dana nestaju…

Gospode Milostivi Hvala ti.

Bleki – Djevojka iz Baba Višnjine 4

 

Ona budna sanja

Ljubav koja se ne prekida









Noćni nizovi

Modra rijeka moje mladosti

Rastanak









Vaskrsom 
u nizovima dana prije i poslije 
sjetim se prelijepe Radmile S.
jer svaki naš susret 
u trajanju decenija beskrajnih 
bješe vaskrsenje ljubavi i mladosti

*
  
U Baba Višnjinoj
gore na kraju
centra bijelog grada
gdje je nekad davno
nebo slavljem mirisalo
bješe   kućica mala
na broju 4
urešena
bojama meda  
uzdaha i ... snova
  
sve se bojilo ljubavlju
i šeri i slatko od višnjevače
i usne okusa
zrele trešnje
i jecaji sanja
i branje  moje mladosti
  
kose od ebanovine
grudi mramorne
oči modro zelene
nalik mojoj modroj rijeci
uranjale se u moje dodire
  
gitara i nježne balade
u rukama milovanja
umilni ženski glas
što ljubav žicama stere
i onu o boli i rastanku
ali i nadi i čekanju
  
jedno krhko djevojačko srce
milosti puno
prigrlilo
nestašno blentavo dijete
umiljato žgebče
iz jedne bjelavske ma'le
slične njenoj
zavoljela
  
Ah, usud
voljelo se dvoje mladih
dušmani im...
  
voljela ga
i poslije
kada već nikako
nije smjela ...
  
a blento dobri
šta sa njim
pitaće neko
  
tko da zna
  
 
poslijednji put
kada se javi
reče
dani milosni se ne vraćaju
ali u ljubavi
sjećanju
žive i bole 
zauvijek milujući žive rane damara
   
 

Čitav život sprcan u jedan kufer

Čitav život tegarim samo jedan , ohrdani , kožni kofer , srednje veličine. Ispran tragovima kiše čami na tavanu stare roditeljske kuće koja je vidjela i bolje dane , a sada samuje mnogo života, ljubavi, dobrote , radosti i milosti.

Mnio sam , ako iznenada budem prisiljen na selidbu , bilo gdje, u njemu imam sve za lagodan život. Imam kaiš viška ako ponekad bude pretrpan. Ne treba mi ni neseser . Pederski djeluje , a i višak je.

Neko bi rek'o :

-Siromah neki čojk .Sprco čitav jedan mnogokalendarski život u jedan cigli, starinski kofer!

Aha , kako ne!- mislim ja i sliježem ramenima.Ne valja se sporiti sa neukim.Ponekad je glupost zarazna. Neće razumjeti, čak i ako protabire sadržaj kofera.

Druga , sumorna neka vremena se nadvila nad uvijek plavetnim i prelijepim dunjalukom.

A u kuferu na priliku za svaku nepriliku obavezno turnuto:

a) Dva para kratkog veša. A par su vam gaće i majica. Uz oni par na sebi , dovoljno za četiri dana . Ako se jedan dan čojk malo uščuje ,nije grede , putnik je , a vremena su svakakva , počesto nikakva. A valjda će se u četiri dana naći bar neka bara , da se osafunjanoj i tuknutoj žutini vrati bar malo bjeline..

b) Jedan par dugog veša. Nisam ljubitelj dugog veša nikad bio. Glupavo i arhaično mi izgleda uvijek očekivana i očekivano nepriželjkivana scena i blam – gologuzo žensko i čojk u dugom vešu , sa natakarenim i kofrčavim atributom. Taj sam jazuk uz veliku sreću izbjegao.

Ali kakav sam lajav i pehav , mere mi se usput zalomiti neki zindan.E zato treba puno veša. Gluho ne bilo , polove i Sibir ćemo preskočiti, ako ikako mere, makar moro na kratko zakapijati labrnju.

c) Dvije jednobojne košulje , dvi-tri kravate , jedne rezervne pantale sa špic peglom,rezervni par salonki i četiri para čarapa. Pristojni insan mora svaki dan mjenjati pokrivke za noge, da se insanke , umjesto od pogleda na atribute , ne bi bandačile od “aromli” nafajtanih čarapa. Iz istih razloga na sve načine izbjegavamo muške insane. Većina tukne ko kolera.

Ali to je dovoljno samo za po kofera,primjetiće neko od onih što ih u mahali picajzlama vabe.

Jes vala, istina živa.

d) U drugu polovinu uturim jednu uokvirenu sliku. Zlu ne trebalo, mere se prodati ako bi ovi bakso sprca penezi na neke sitne potrepštine, recimo: bokor kamelija , chanel 5, dior 999… Ovo bakso mu natandariše pajdaši. Kažu ; baksuz totalitaris ! Gdje god sjedalicom mrdne, mora ga neka neka ljepota ščolit. A njega učili da bude dobar i fin. I da pomno pazi :

-Bogu Božije, a ženi …?

Ma znate već. Ono što ona najviše voli. Ni slučajno krpice. Nije naviko oblačit, već …,već bezbeli – sa hejbet kamelija uokvirivati nagost raskošnog ženskog tijela , osjenčenog mirisom petice i pokrivenog bojom 999-tice.

-Joj mirisne ljepote judi moji. Boli glava!

e) Obavezno dva prazna platna za nabrzinu slikati , jer lova u čaroliji brzo kopni , ko snijeg u avgustu. A ponekad valja usnulu ljepotu namah ovjekovječiti i koji prekoredni sevap zaraditi.

Uz platno treba i pet osnovnih boja ponijeti. Jer natakariš platno ako nema boja.

Eno neuki nas šenkrat plaho ispravljaju:

-Crna i bijela nisu boje.

Joj levata mile moje. Eto, nek oni naslikaju crno bijeli svijet u koloru, bez crne i bijele boje.

Kad već tegariš pet boja , moraš im prikantat i pet kistova minimum i jednu alkoholeru sa kurvoazijeom. Ne kao razređivač boni bili , već radi uroka. Ako te pogled na žensku nagost i ljepotu ostavi bez daha, a hoće garant, treba ti nešto žestoko da ne izgubiš vid.

Svaka je žena stvorena savršenom i meni svaki damar nabrekne ko avion kad slijeće., Tada mereš grlo i pluća pročistiti žesticom i povratiti dah. Ono kažu grijeh je. Jes, kako ne! A nije ljepoti grijeh ljepotom svojom baksi fraz izazivati.

Osim toga , moj otac , čuveni akšamlija , čitav život dokazivao da grijeh ne ide u usta , nego iz usta. Da li je bio u pravu saznaću kad mu se pridružim; jal Ah tamo , jal UUHH anamo onamo.

Sve ostalo što mi je potrebno imam memorisano jal u blentari. jal u rukama i nogama, jal između… šta ga znam.Zaboravlja se. Krečana ipak još nije , hvala Bogu, šljegla na mubarek sjedine.

I šta sad ?- pitaće neko misleći na hejbet prikalemljenih kalendara.

-Ma ne znam kako sam sprco tolike kalendare.Da nisu prelijepi i unikatni reko bih da mi je neko svoje podvaljivo.A jopet, možda se prebrzo živjelo. Možda se san za snom , bez predaha kalemio.

-Ma ne pitamo to . Nego šta je sa kuferom!

Aba zo. Što ne kažete? Ništa ! Kasno , u ratu anlaisah , kufer mi nikad nije trebo. Gdje ću ja bez svoga Grada čednosti. Šta bih ja bez Sarajeva. I Sarajevo bome , bez mene. Svisnuli bi načisto. Ko siročad bez majke i nene.

Sada je kofer skoro prazan.

Krpice u ormaru uredno poslagane i po redu i tabijatu dunjalukom svjetlo dana , jal noći gledaju. Il ne gledaju.

Platna prodana ,poklonjena, obješena na zidove ili u sehare snova pohranjena.

Kistovi se uglavnom u razređivaču kisele. Ima se pametnijeg posla nego stalno jaja mutit. Ma jaja za boje, boni ne bili.Vi odmah na ono nevaljasto blentarama šicate..

Mirise i karmin kupujem barem jednom godišnje. Normalno ne sebi. Ko da mi ih neko krade? Svako malo prhnu. Joj , jesu nestašne ljepote mile . Vazda bile. Ne mere ih čovjek ščolit , a da ga na neki belaj ne navuku .

A meni plaho mrske te navlakuše. Ma , načisto posijedio od njih .Jedna navlakuša jedna sijeda.Očas i za rana čovjek počne sjediti.I dok rekneš tica , vas osjediš.

U vrtu zasadio tisuće raznobojih ruža. Nek ih beru same. Jer meni je grehota cvijet , ako nije žena , brati. I cvijeće ko žena nježnu dušu ima. Zato je treba svako malo zaljevati.

I jedna novost. Rat me naučio. Bijeli , pamučni čefin, dva u visinu a ležećki , se šest metara u duljinu ,a poravljeno i triput smotano , uredno ispeglan i složen ,kao jedini gost , na dnu kofera čami. Udomaćio se. Ko velim, nikad se ne zna. A jopet, damast mi se jaranski smješi ko da me tješi:

-Kad, tad! I nek znaš nisi bakso.

A ća mu ga ja znan. Moram mu virovati, jer život je prilip. A jopet , u zakutku malog mozga , imam skrajnuta još dvi tri sna i koja dobra želja.

Uh ,da me oće ona jena plava , a garava podobriti i zapjevati … bilo šta. Ne bih žalio uprtiti kofer na leđa i krenut ka moru prelipom , moru plavetnom , moru jadranskom. Ma , nek je po tisuću puta gorko, partit moram .

Na kraju prelijepog i iskričavog puta ; punog nevera , bonaca i bura me ona, ljepota mila me čeka .

Ah , to proljeće

*













Dolazi proljeće

i cvijetni maj

budi uspomene

što rasle su

sa mirisom behara

i djetinjeg nehaja

u susret snenim godinama





Plamti nada

još par mi stađuna

u susret greju

da se oplemene

ovjekovječene

slovom i kistom





Gledam put neba

molim

donesi poznate susrete

milostiva lepršava lica

da žigošu otisnuti trag

u mojim grudima





A svakog cvijetnog proljeća

sve ponovo počinje

sanjajući prošle dane

koji nikad ne prolaze

spajajući nizove

blagorodnih uspomena





Kotrljajuči zvuk komadića stakla

sa neznanih i znanih slika

koje skršeno plaze

niz drvene skaline galerije

doziva jedno sneno trajanje

zvano

prelijepi život





O

Bog je milostiv

a gdje ste vi

*

Mare

Bilo je nekoliko Mara u našim mahalama.Uglavnom su to bile skraćenice imena Marija.Samo je jedna Mara imala puno ime Mare. Čudno, baš tako su je i zvali. I još jednu Marinu smo zezali da je Mara.Ona se ljutila,a nama je to bilo vrlo simpatično.Kada se prestala ljutiti ,znali smo da se zaljubila i mi je više nismo zvali Mare. Postala je takarli djeva , šta god mu to značili.

Mara koja se najčešće pominjala u našem komšiluku su zvali Mara Gatara. Nećemo vam otkriti toplu vodu kad kažemo da je ta znala gatati.Nikad nije fulila. Nema svjedoka da je išta potrefila. Bila je posebna vidjelica kada je nju trebalo  nešto potrefiti. Znate ono nešto čuveno – u sridu. Tada je njeno viđenje nikad nije mašilo

Narod ko narod. Ode kod Mare i debelo joj plati za gatanje.Sve što ona izgata oni obrnu naopako i ibrete se kako ona naopako pogađa. Nema to nike veze s otim što je okretala i prevrtala šolje i filđane tisuće puta. Nikad se nije mogla  izbirikati u gatanju , koliko je mahnitih blentovija i blentuša hrlilo u njenu gatli sobu.

Gatara je i bez gatanja sve znala.Nije ona bila vidjelica .Jok , nikako. Njoj su tankoćutne  kone u povjeranju referisale sve znane i ne znane pojedinosti i mahalaske taajne:  Ko s kim, koja je ovo, čija je ona.Čak ni koja je i ovo i ono joj nije moglo mašiti. Ili čiji je u čijoj. Znale su kone unaprijed i ko će koju, i kako je kojoj grah pao i kako će kojoj telva sudbu izgatat.

Dakako. sve te komšijske bajalice u telvu i grah , a pođeđe i u rastaljeno olovo u vodi  ubacivala.Jel bila gatara il’ nije. Svi svetski šund mediji tog vremena prenosili njena zapažanja , komentare i tračeve. Čak i ono „ozbiljni“ mediji je počeli zaozbiljno shvatati.

Toliko je kafe , pasulja, olova i vode trošila  da je došlo do poremećaja ponude i potražnje  tih sirovina na svjetskom tržištu. I dana danas , decenijama poslije se osjeća osjeća Marin utjecaj na globalnu svejtsku ekonomiju. Cijene kafe su u stalnom porastu. Printane tiskare se gase – nedostatak olova. Vode je sve manje , ali iako je grah poskupio ljudi sve više prde i smrde.

Opet onu drugu zvali Mara Daskara.Bila je ona Mare , ali đe ćeš ti mahali ugodit.  Radi stiha i rime nisu je zvali Mare Daskara . Ako je ona bila Mara Gatara , poetski ,logični i jezički diskur upiće da je Mare nerepektabilno ime.

Ova Mare oliti Mara Daskara  nije znala gatati. međutim kako je bila obdarena jezičinom visokog kova , kao i Mara Daskara  olajavati je mogla po čitav dan. I pride dan za danom.U tom faxu je bila i ispred Mare Gatare na top deset gatara svijeta.

Prvo mjesto su ubjedljivo držali Vatikanski hadumćari, što šaka desničari,  što tetkice … nikako ljudi. Ne mo'š biti čo'ek ako nisi ženjen. Njihova olajavanja i laži i mali vrapčići znaju pa ih nećemo pominjati , jer su mnogo, oceane krvi donjeli.A i bliže se blagdani. Ima ih poprilično , a svi izmišljeni i/ili debelo nategnuti. Nije vakat dušu griješiti olajavanjem.

Četvrto si bili Buš i Bler, oliti kapiciner i drekavac. Iako su  oduvali u fenjer nije zgoreg ih pomenuti, jer imaju naslijednike, kao i prethodnike. Oni su majmunski obznanjivali da su upucali Bin Ladena, “Zaboravili” obznaniti da su ga stvorili , kao i sve fašiste , naciste, cioniste i teroriste  svijeta.Njihov lavež su mediji  u stopu pratili. Irak gomila hemijsko i atomsko i oružje prijeti Izraelu ,njihovoj mazi. Sadam je bez njihovog dopuštenja nekoliko puta pustio vjetar. To rokanje im je posebno išlo na živce. Zbog toga su nalajavanjem ujedinili zapadni dunjaluk da porobe i razruše Irak.Irački narod još uvijek u krvi plaća njihovo olajavanje. Olajavali oni i Iran ,no to je malo čvršći orah.Ali zato ,prosperitetnu Libiju u ruševinu , a Gadafija u meita pretvoriše.

Treće mjesto drže glavni svećenici Jehovinih svjedoka .Od san stefanskog mira 1878.godine laju na sav mah oglašavajući apokalipsu. Od tada svake godine o tome kukuriču ko pjetlovi bez kvočke ,po više puta godišnje.Mi izbrojali do sada su 411 puta najavili smak svijeta.Merete skontati  koliko su puta fulili.

Trenutno petomjesto drže kreacionisti.Oni olajavaju Božja stvaranja i starost Zemlje. Kažu da su svi drugi ludi ako misle da je Zemlja stara koliko je stara.Joj ona je stara 4006 plus novu eru i nema druge.To je tako jer oni tako skontali da bi pučanstvu lovu otimali. I jošte svake godine ,zadnja  64 stađuna otkrivaju po jednu Nojevu barku.

Mara Daskara je ili olajavala ili slagala daske po dvorištu.U intermezzu bi se falila četvrtim mjestom svjetskih olajavača.Iako je slagala daske po vas cijeli dan, nije dobila ime po daskama.Jok.Ime je dobila zato što je bila obla k'o tabut tahta. Tako pučanstvo mislilo. Vazda pantale i sakoe nosila. Niko je nije vidio gologuzu, osim onih koji su je vbidjeli. Ne zna im se broj, ali svi odreda mahalaši il gospoda bili. A to vam je isto. Ni je'nu lošu o ženskom čeljadetu ne znadoše  lajnut.

I tako neprimjetno se prišunjasmo temi koja nas zaista tišti.Moglo bi se reći ne da nam mira još od pubertetskih dana. Stariju su to tada zvali jutroklik dani. Danas se vabe kao tinejđerski dani. Mi bi prije rekli dani zbunjene mladosti.

Radi se o pučanskoj izreci:

Razumije se u to ko Mara u kriv anamo onaj.

Pučanstvo je takarli insanluk.Ono ima svoje tokove koji proističu iz jednostavne inačice:

-Takarim, dakle postojim.

Pošto smo dio pučanstvo mi vjerujemo da među svakakvim tandar aparaturama ima i poneka kriva blentovija. Tu ne bi trebalo biti ništa sporno. Ako ima mali i veliki; jaki i slabi, crni , bijeli, žuti , crveni, pa plavi i rozi, čokoladni i sladoledni, tvrgi i mehki ko friško pače, a poneki se i visuljak zove, zašto se ne bi među njima zakofrčio i neki krivi. Ništa on ne bio drugačiji od onih koji se hoćkaju i blesavo glavom klimataju.

Nikad jasno i pobliže da konkretizuje svoje umotvorine. pa smo se zbog toga uvijek pitali kakvo žensko je ta žemska koja se ne razumije u poglavatog krivog bezmozgaša.

Dvije nam Mare povećale dilemu.Koja se od njih ne razumije u ono o čemu znanje samo po sebi dolazi ha se žensko čeljade šteke može dovatiti. A nda se tu upetljala i Mara jarbolka sa dalmatinskioh obala lipog plavog mora jadranskog.

Mara gatara je uvijek imala frculet na glavi i ohrndani svileno cvijetni šlafruk na kabastom tijelu.Navlačila je i najlonke na bretele ili haltere. Nismo zavirivali, dlakava ko srodnik primata bila. jedna joj uvijek pobjegne  i sleti na kaubojke, nekad lijeva nekad desna.    Imala je brčiće i po neku dlačicu na licu. da sezbude ko u priči:

-Starija , dobrostojeća i plaho držeća brkata gospođa.

To je vješto krila jer je po vas cijeli dan nosila masku za skidanje dlaka.Kit ili neku dugu cjepidlaku.Noću,u radno vrijeme bi palila samo jednu svijeću pa prorokovala. Gatanje bi uvijek ,u inat Mari daskari započinjala:

-Gospodarica mraka,grada i svjetova. (Vatikanski .Mater familijas opskuro urbis et orbis)

Znala ona to i na latinskom prozboriti ,ali nije htjela da je porede sa onim individuama koje se upitnom  sikstinskom svodu  mole.  Opis ove upečatljive osobe je sasvim odgovarao   vješticama  Nativitas Solis Invicti (Rođenje nepobjedivoga Sunca) koje su se posvetile otimanji love  od naivnih budaletina. To nam  je dalo naznake da nju nije briga ni za šta osim za gatanje.

Mara Daskara je jopet bila ravna ko taraba od od fino izdeljanje  bukve. Nikud se nije micala bez širokih farmerskih pantala i blejzera sa tri reda zlatnih dugmadi raznih gravura.Oko vrata bi vezala svileni šal cijetnog dezena impresivnih boja radi uroka. Daske koje je prenosila morale su biti čiste ko dječija guza poslije kupanja. Nije željela da se uprlja dok tegari.Nikog nije zavarala. Kad bi pučanstvu dosadilo da je zovu Mara Daskara, radi promjene zvali su je Košćata Mara. Zbog istih razloga su Maru Gataru zvali Vještica Mara.

One bi se ponekad osladile.

Maru Daskaru je ponekad obhodio Deba. Htio je da mu gata. Zbunjivala ga njegova indolentna sudba. Ona ga vrnula jer mu je sve bilo jasno zapisano i ona tu nema šta tražiti;a ni on. Deba ko deba;inađija i uporan vazda bio, pa se navadio. A i znatiželjan bio, nisu ga ženskinje išle tih dana.Navadio se svaku veče da mu Mara Vještica gata. Mi se nismo čudili šta mu je jer takav je on.

Jednom on došo na gatanju a osto na rimi. Maru,jal  Gataru jal Vješticu tu veče plaho prisvrbilo. Deba nikad nije bio veliki đentlmen,tek osrednji. Međutim za rješavanje vještičijih svrabeža dušu dao.

Poslije se komšiluk čudio kakve to Deba teške muke ima kad mora svaku noć na gatanje. Mara jedno vrijeme prestala da prima drugi svijet što u praznoj  kugli pomoć vide. Narod se pobunio, transparenata se dohvatio pa na bjelavske džade. Morala Luce intervenisati. Možda joj se tada Deba zamjerio.

Oma opet prolazio pored komšinice Mare Daskare i pozdravio je.Ona se zacrvenila ko bulka u cvjetanju i moli ga da joj pomogne dvije tri bukove daske pomaći. Ne može sam teške joj. Oma se ne bi prljo, ali odbiti molbu komšiluka u mahali je veliki jazuk.

Ono nisu bile dvi tri daske nego sto dvi tri. Lipso Oma ko ker kad vija fiću. Lipso i zaprašio se. Šefica od dasaka ga uvede da ga raspraši, a ispalo je da je Oma nju dobro isprašio. Poslije se kleo da ubopšte nije daskara već iza široke odjeće skiva čusto i savršeno usjedeličko tijelo.

Bi nam lakše. Deba i Oma se nisu fačali neznalica po pitanju krivog sudionika takar priče. Ali i dalje smo tragali za Marom iz narodnog predanja. Možda vam jednog dana ispričamo kraj.

U međuvremenu vam moramo uključiti štoriju o Mari Jarbolki , rođaki naših Mara po ženskoj liniji. Majke im pod istim nebom balkanskim , veš – najčešće gaće sušile.

Jednom , jednog januara ništa ne zasječanji.  Bija je i prosinac , a ništa nije prosijavalo. Mare izgataše : Valjda će se u veljači neko veljati.

Čim se pomene veljanje nama naum padne Mare.

Ma , ne Gatara ona nikad ne nosi veštice, ni onu Daskara ,što svoje daske sa sobom uvijek prtji. Vi garant pomislili na bubmbaru i krivuljar, iako veze nemate sa trigonometrijom.

Pitate se kako znamo da nemate veze sa trigonometrijom.

Pa to je veoma jednostavno.

Niko nije blesav da ima veze sa trigonometrijom , osim onih hudih koji se faćaju kojekakvih kosmičkih računica, umjesto da se fataju Mara.

Kako kojih. Joj levata majko mila, sve im se mora crtati.

Boni ne bili ,Bilo koje.Jal morskih, jal domaćih. Jal sa daskama ili sa vešticama ili bez njih.

Za njih vam ne trebaju nikakve računice, iako su sve  one doktorirale krivuljare.

Ili nisu? Tko će im ga znati? Zakukuljena je to i  zamumunljena, a prelijepa čeljad.

I zašto nose daske , gataju ili se drže jarbola , pitate se vi. Pa to je bar jednostavno. Da se levati ibrete što će im daske , pasulj ili jarbol i ne prokuže  dal imaju ili nemaju , recimo gačice.

Njima je sasvim sve jedno za doktorate , imaju li il nemaju , sve dok imaju jarbole da vješaju donji veš.

Vi se ko biva pitate , što kod kuće ne suše gaće.

Kao prvo kod kuće nemaju adekvatne  jarbole.

Kao drugo ,nisu kod kuće skinule veš, nego na trabakuli il đardinu.

Kao treće;ma šta vas brigeda ća je Mare sinula veš i di će Mare sušit veš?

Što bi poete rekle:

-Sušile ne sušile isto im se piše.

U prevodu:

-Des'ba ti vidio dobar jarbol a da zbog njega ne frcaju žemske gačice.

Naravoučenije :

-Sabur , saburli , strpljen spašen. Tako vam izgatano.

A kaki vakat došo više se ova novi naraštaji ne vojače , pogotovo ne idu u marine. Neka vehta generacija, rekli bi u mahali.

Na odru bijelom spava Kosara Marija Magdalena





Danas je Uskrs

blagoslovljen je dan

a riječi mi bježe.

ljute se na mene.

skrivam se od njih

da mi dim cigarete

koje nema

i sunce koje ne sja

ne suze oči





Na odru ljubavi

u vjenčanici bijeloj

udovičkoj

okupana mirisom

djevičanskih ljubičica

spava Kosara

kojoj poklonih

djetinju ljubav svoju





Blagoslovljen ti Uskrs

Marija Magdalena

a još uvijek te volim

milo dijete moje

Ludi snovi haman košman

U susret godišnjici otvaranja Galerije Bosna zemlja Božije milosti

Rijeka moje mladosti

*

Dobrom se za rata belaj desio. Spotaklo ga zlo genocidnih monstruma ssa brda; triput minimum. Od tada neprestano  sanja li sanja, ili sanja da sanja, ili se u prošlost vraća da opet sanja. Puno je to sanja. A opet kada ne sanja, uspomene i snove miluje. Nekad ovakve, nekad onakve. Neki mu draži, neki najdraži. Sve ih voli ko malu djecu; njegovi su.

Tako jednom , u doba novosustiglih , brzodolazećih, svjetlosnih kalendara ,na pragu sedme decenije Dobri , Božijim blagoslovom bi obradovan prvim unukom. Nedugo zatim usni neobičan san.

Sanja da Davorin Popović u nekom plavetnoj izmaglici sjedi zavaljen u fotelju , mehku i bijelu, sav u bijelom, skoro se ne vidi iza velikačkog stola. U ruci mu sarajevska klipačam, a u ustuma Drina bez filtera. Pred njim prazan arak papira . Iza uha plajvaz – pravi pravcati , mastiljavi mu se kliberi.

Pristavio Indexe – Modru rijeku i Baladu u usti mah. Fadiljov recept. Dvije stvari raditi u isto vrijeme. Davor ga prešišo pa radi pet – šest obajedne: Puši, pije, bilježi, sluša dvije pjesme i pjevuši treću, onu – Jedinoj mojoj ljubavi.

Mislim, aferim Pjevaču, nebo te poslu naučilo. Moš pet stvari u jenom raditi. Obaška pazi na dotok i protok insana.

Pimpek ni jene. Nije se zabremedetio oklen ja. Vadi kurvoazije i Drinu bez gaća , sarajevsku bezbeli , jednu jedinu , netpakovanu u celofanu. Sipa i nutka, upaljač pruža,

– E , ova ti valja, nikad nigdje ovakve cigare na dunjaluku nije bilo. Ovi novi trezorski papci je izbaciše iz repetoara. Ja nogiro duvan zbog toga. Nema mi nikakav drugi cigar gušta.

– Vidiš Dobri , ovdje samo ova Drina bez gaća ima. Ne prave filtere, nije ekološki, nikad se razgraditi.

Zapalim i cugnem, nego šta ću. Nisam pizdun  , ono ko fol fin, da se ustručavam.

Pjevač:

-Mi o cigarama, ni vozdra bite, mojne zamjeriti , nema dobro došo – dobro te našo…

Dobri:

-Ješta, mai.

Pjevač:

-Ovde gore sve u dure, dolje ništa ne ljava. Može jedno zaduženje, savjet i mala molba.

Dobri:

-Pazi ovo – ti gore a od mene vođe dolje, jako neobaveznog i pkaho izgruhanog molbe prosiš.

Pjevač:

-Dolje oni pojma nemaju ni o čemi; šta valja ili ne valja. Skonto ja to prije, ali sad odozgo bolji pogled i pregled inasan na donji krajolik ima.

Dobri :

-Blago tebi.

Pjevač:

-Ne znam šta ti rijeti. I jeste i nije. Ponekad mi fali Sanja ili Dario, ali ih vidim i divim im se kako sami duraju. Nešto me malo iznevjerila raja. Ne mene nego najmilije, a to mu je isto. Zbog toga mi raja rjeđe padne na um. Ovdje imam mir ko nikad u životu i pjesme one stare i neke nove. Ima nas guta od Indexa i nekih drugih dobrih ljudi ovdje.

Posla i ima i nema. Oni dobri samo prođu. Takav propis – dok se ne hobiknu , ne barkati ih. Oni drugi , ograisani sve se nešto mutavi prave ko zalutali i probleme mi i posla zadaju. Mora im čovjek objašnjavati: gdje su, gdje im je, zašto im je , kako im je vrelo mjesto i na koji ulaz od sedam beternih moraju poći. Jednočasnovno vrijeme, milina. Ima mnogo toga za pričat, ba, ali dolje da nas niko ne osluškuje.

Svega ima čak i previše toga lijepog. Malo usporeno . Ja mislio niko nije usporen ko vi mahalaši, kad ovdje taman koliko treba. Da mi je kako ove ljepote dole heknut.

Dobri:

-Sve se ustručavam , ali moram pitati. Odakle ja ovdje. Jesam li ja to malo rikno?

Pjevač:

-Nisi još. Boca je falila da krepaš.

Dobri:

-Kakva boca?

Pjevač:

-Zamjenili te sa drugim , a ja na vrijeme  skonto pa te vadim.

Dobri :

-A gdje sam ja ovo, da nije kakav EPP.

Pjevač:

-Duga priča, ali da skratim, da ti pjevač štone žeka:

-Ti misliš da sanjaš ili da imaš viziju. Da si se napušio ili majmuna na leđa nabacio, nisi , jer nisi šupak da to radiš. Da si zvizno nisi; jer nisi papak da zvizneš. Da si se udrmo, mere bit da bidne, ali koliko ja znam nisi ni crne fatalne mačke počeo sanjati , a kamo li male bijele miševe.

O dimenzijama nema govora; to su dole glupaci izmislili. Ovo je jedno mjesto, jedan ulaz gdje sam ja čuvar po jedan sat, obdan, svaki mjesec ili dva-tri. Isto ko što sam u Sarajevu stražar bio. Klipača u jednu, cigar u drugu ruku i samo kužio da se mome Gradu čednosti nešto ne desi. Sad samo čuvam ovaj kloster da se na kriva vrata ne ušunja kaka nepoželjana i neprihvatljiva pogan.

Dobri:

-Čuj, tebe zapo raj da ga čuvaš i braniš.

Pjevač:

-Nije raj već djelić njega resor muzika.

Dobri:

-Znači ti posto portir.

Pjevač:

-Ti nikako tih mahalaština da se kutarišeš. I nemoj ,dok meni zaprave ne dođeš. A onda ćemo nešto smisliti.

Dobri:

-Znači i ja u muzičku akciju, a nikad nisam ni sviro ni pjevo.  

Pjevač:

-Vidi , nije akcija nego resor ili baš ako hoćeš po muzički sekcija. A ono – nisi sviro? Kako bolan nisi. Čuj da ti pjevač štone žeka: sviro si i te kako sviro.

Sam si izmislio da je žena najljepši, najmilozvučniji , najsavršeniji, najtananiji  instrument na dunjaluku i u bližoj i u daljoj okolici, a to su ti maglice mimo naše galaksije. Virtuoz si postao svirajući sa onim čarobnim djevojčicama od snova i čežnje  nabreklih. A vidio sam ja, pokazali mi ovdje unazadne snimke, da si ti uz Indexe …, Mojsija i lepršavih Grlica dosta toga i o muzici u đardinima naučija.

Padne i ovdje ponekad svirka. Ovdje je zona nepodnošljive lakoće sviranja. Isto kao u Gradu čednosti, gdje nam je to  uvijek tako nekako lahko išlo. Ima i podosta djevojčica o kojima smo pjevali i mnogo onih drugih djevojčica sa kojima smo naše snove i muziku djelili i poklanjali. I majki njinih.

Mogu ti reći da je ovdje samo ljubav bitna i snovi se ne sanjuju, oni se žive.

Dobri:

-Siguran si da mi neke epp murafe ne valjaš, ko što si šibice valjo?

Pjevač:

-Vi mahalaši uvijek isto. Vrijeme je da se vratiš. Savjet ti je , dolje idi na višu bocu. Ubaci u četvrtu , vakat ti je. Od sada , nadalje i ubuduće će ti kalendari prihajat ko ludi , mogu ti nedostatni biti. Mreže su ograničavajuće , za vehte su i zbinjene. Stranica je za “normalne” i dobre ljude. Ti si malo previše sanjiv , opičen i lajav da bi bio dobar. Zahvali dobrim ljudicama  i idi dalje, ali se osvrći i pazi na njih .

To što radiš ima smisla. Treba poslati utješne riječi dobrim ljudima u susret i pružati ruke. Njima se izvinjavaj i kada pogriješiš i kada ne pogriješiš, jer nikad ne znaš kada si pogriješio. Istinu – ružnim i zlim natandariti pred kešinu. Malo, bocu jednu oštrinu utišaj – da tebe, mene i ove družice tvoje što su gore; zbog grubih riječi tvojijeh dobri ljudi ne omrznu. A Bog je Milostiv. I prašta mnogo prašta.

I o ljubavi rajskoj nastavi da pišeš i sniš. To je jedini ispravni put ka nebu.

Ponekad o muzici onoj pravoj, od srca, iskrenoj – mrven više piši. Ne zna dica današnja mnogo toga, nema ko da ih uputi ; pa krive stvari slijede i slušaju. Pomozi im, kolko znaš o svemu ih uputi. Ovaj san neka ti bude prvenac. Ajd sad briši, vrni se dolje!.

Dobri:

A molba?

Pjevač:

-Nezgodno ti je to sa molbama. Htio bih poručiti nešto, pozdraviti nekog. Imah mnogo za poručiti i pozdraviti. A ljudi ko ljudi, ili pogrešno shvate ili zamjere.

Molba , ma eto poruči mojim da sam dobro i da ništa ne brinu. Mi odavde sve vidimo i sve znamo. Sve će biti u redu. I kaži da je pjevač poručio:

– Volite se ljudi, mnogo se volite, to je jedino što je vrijedno u dunjalučkim stvarima!

Odjednom san ko rukom odnešen . Ja dim duvanski ispuštam, u jednoj ruci mi Drina bez filtera, u drugoj čaša tekućine boje starog zlata. Kontam ovo je neka štimaljka, okrenem se , ustajem sve odaje obletim i pretražim. Nigdje nikoga, ni muhe;samo me jedan crni gavran, odnekle poznat, kroz prozor zenta i cereka se.

Na kompjuteru zapisane riječi stoje;

-Bosna zemlja Božje milosti.  

-Galerija.

A sasvim dolje u uglu bljesne , pa nestane, pa opet bljesne pa nestane sve dok mi se u mali mozak ne ureže:

-Bog je Milostiv

– Ljubav i Milost

– Modra rijeka.

-Tišina sni.

Nešto je  ovdje previše savršeno , kontam ja !

Ili mi Davorin Popović mozak munta i nešto poručuje , pa me cigarom i kurvoazijeom  podmićuje ili je konzilij skonto neki mahalski fol kako da mi dohaka – mnoge im tajne sijem.

Što jest jest , leže mi ovaj cigar i konjak. Lakše se diše i  misli su bistrije. I krajnje je vrijeme .

Sedamnaest je kuka od kada smo , Božjom pomoću i milošću Zemlju Božije milosti i Sarajevo Grad Čednosti sačuvali.

Galerija je otvorena . Za poetiku ćemo smislit nešto .

Modra rijeka nek plovi i žubori ljubav i milost koliko joj je ćeif , ne mre nam to nikud pobjeći.

Bog je milostiv.

Amin Gospode.

Bleki – Tiho klize noge moje

 

Da ,Da

šta mogu

kad

tiho klize noge moje

kroz plišano polje ljubičica

kao juče

tijelo tvoje preko moga

tango tvoj i moj

ih nosi

lakoćom snova

ove noći

kad bol sve je

i radost

 

dok plešem

od večeras

samotnjak

pokraj Modre rijeke

svoj poslijednji tango

sa ljubavlju u naručju

i tvojim srcem na usnama

Nebo je podiglo velove

da tvoja duša može odlepršati

jer je sve svoje plesove odsanjala

 

No, no

šta mogu

kad

srce tvoje

veselica moja me učila

 

već na slijedećem uglu

iza mraka

dolepršaće

vrckava grlica

ko djeva bajna

nalik meni

 

za ruku te prima

osmijehom tugu razgrće

rukama te privlači

 

eh

ti cvrčiš

joj mili moj

grudi joj se bibaju k'o moje

tijelo te povija ko mramor moj

 

ljepota mi šapuće

ništa se ne brini

samo ova noć je naša

poslala me ona tvoja

jedina

da ti dušu liječim

 

jer

vollio si je do kraja života

a i Godo

svakako nema namjeru doći

i nemoj mi sada pizdun biti

 

Ne ,ne

ništa ne mogu

kad

malena sa božurom u srcu

vatru razgorjeva

 

proljeće je i snježi

a život ide dalje

 

iza ugla se

meni sudba smješi

a trešnja cvjeta

u naručju nekog sutrašnjeg sunca


























												

Bleki- Sutra ću nakon vremena

 

Sutra ću nakon vremena

otvoriti svoje kutije

u sehari

gdje mi stoje čipkane haljine

neobuvene i mirisne

mojom čednošću obojene

obući svilene čarape

sa djevičankom podvezicom

svečanu haljinu od kristala

slomljenog srca tkanu

davno zaboravljenu

 

navučiću raskoš

na bijelo neljubljeno  tijelo

podignuću kosu

ljubičicu u nju zadjenuti

samo rosom lice umiti

sutra  je poseban dan

i zato

staviću crveni ruž

boje trešnje

ne da mi se dive

već ću sanjati jedinu noć

sa tobom

u kojoj mi skidaš crvenilo

dok ne osjetiš

život da se životom

u usnama budi

 

Večeru i svijeću

laganu muziku

tango ili bolero

svakako

tebi za rođendan

poklaniću bez računa

sutrašnjeg dana

darivaću  ti i noć

a ti smisli sta cemo

jesti i zboriti

zaboravi tvoju

dame biraju

ova ti se poklanja

a  poslije…

 

smislićemo  već nešto

zar nije lijepo sanjati

čarobno sutra

a budem sebi

i tebi lijepa

 

posebna princeza iz bajke

koju poljubcima budiš

iz sna svakog jutra

dok ona već sanja novu noć

 

pomisliš

šta ti više treba

srećni mahalašu

da li ti  ikad ljubavi

dosta biva