Emir Kustirica – kurvozije , gitan , kafa i prijateljsko ćaskanje

Iz Arhiva

 BY ADMIN30. JANUARA 2016.ONI NAMA, MI NJIMA

Njega je debelnjača, ili kako on svoju mater zove guzno crijevo; abortirala. Ne bi se mi tog pogančera tog kovertita doticali. Mi ne čeprkamo po govnima. Od njih se širi truli nekrofilski smrad. Tako bi rekel oni koji mrze Emira Kustricu.

Mi nikog ne mrzel. Mi smo Bogumili. Mi bum pokušaval doći do istine. Mi bi ga kultivizirano pozvali i na kafu i bocun curvoazijea i na gitan; po njegovom izboru. To je njegova branša. Po našem odabiru je najbolja ona vrsta dvadeset godina stara, minimum. Tada se mi ostalin bagri rješili.

On je gost i on bira to smo naglasil da ne bi bilo zabune, ako to ne naglasimo možda neće doći. To nam Campo rekel. Kaže nije loš ali je puno stipsa ko onaj čifutek Bregović. Ako izričito ne naglasimo mi bumo plaćal -nema njega.

Još nam rekel, oprezno ako bumo frkal s njim zna mučki iznenada odvalit. I savjet nam dao. Ako belaj pođe samo malkice ga puknul po nozi, tanka ko slamičica za infuziju. Još nam hejbet pričal, ali to su njegove priče pa neka bu sam pričal svijetu, svakom svoje. Mi ne bum tračal.

Nemanju bum prvo pitel ; Šta je njegovo, da znamo da ne buje zabune. Ovo sa kajkvštinom mu Campo podvalio. Kaže ustaše mu rod neki poklali pa sada mrzi sve hrvate i katolike. Čak više nego rođenu vjeru.

Možda ga to pitanje bu iznenadil, ali ćemo mu objasniti njegovi preci su bili Bogumili.

Neko nam objašnjavao da su Kusturice od davnina od Novog onog Hercega što je u inat papi prešo na pravoslavstvo.

Dakle nije pravoslavac po prijeklu nego on bu bogumil, čiji su pretci vjerovatno, radi Stjepana, prebjegli na pravoslavnu vjeru. Ako ima nekih drugih Kosturica, njih povijest ne pamti.

Možda je novo ime uzeo radi Heceg Stefana a ne Stefana Dušana Silnog Nemanjića. Ali sigurno nije, već baš radi Dušana Nemanjića Slinića . Toje onaj što je bio Silni, pa jurišao na Bosnu, pa ga popušio i objesio se ko iscjedak iz nosa. Od jeda rikno po godine po glabanju.

Ovo mu ne bi rekli da se ne uvrijedi, jer i on neke pohode na Bosnu , na Sarajevo poglavato pravi. Hoće li ga poglabati, hoće svakako ko svi krstaški ratovi.

Joj zaboravili reći, ovo nije trač, Campo mu poručio još mu glava ko dva cocina bubnja, ali dobro mu stoje jer pažnju sa čačkalica i razrokosti odvlače. A i ne vidi se da mu je kosa uvijek masna i prljava. Da nije nje – na priliku i nepriliku bi bio isti Dodik.

On će nam reći : Andrić grad je moj.

Mi smo kompromisni pa ćemo reći neka , neka, dobro ti je to. Na čast ti i na obraz bilo. Drago nam što si se sa Ivicom vjenčao. Ti mu dođeš ko njegova Marica.

Dobar ti je taj Andrić; on je pisac svjetskog glasa i nobelovac pride. Svaka čast Nemanja, a možda nešto kane, jer Andrić je mrtvac i ne mora da plaća poreze.

Da je u braku sa mrtvacem i ortodoksnim i dokazanim pederom nećemo pominjati. Andrić cvajtaš bio, prčkali mu drugi bolesnici po nus produktima guznog crijeva; Nemanjinim najdražem izrazu. Andrić, njegov idol nikad žensko vidio ni pricvrljio nije. U se jada i bijede nakupio i svoju boleštinu na dunljaluku vaskolikom rječju iskaljivo.

Pa nam pomisao padne na um , da nije Nemanja, možda , na krst prešao, radi crkvenog vjenčanja sa mrtvacem. Neke crkve vjenčanje andriće i njihove zaljubljenike i tih bolesnih fela dozvoljavaju. I vjenčanja mrtvih i živih.

Mi čutimo ne progovaramo da ne zna blećak gdje je grad posadio. Jedna dobra kiša i nema grada. Hoće to na pedereske gradove. Pitajte Sodomu i Gomoru. Joj mi zaboravni kako će ih pitai kad ih nema. Kako nema – neko vrišti – pun svijet sodoma i gomora; počev od Vatikana i crkvi njinih, do zapada i onih preko bare.

On bi uzvratio protupitanjem; a šta je vaše?

Mi bi krenuli od Kulina bana i povelje, Bogumila i stećaka, pa nabrajali i nabrajali došli do Meše, Maka, Kamernog teatra, Indexa i Keme, Olimpijade , Mehmeda Paša Sokolović, Doli Bel , Otac na lužbenom putu i Dom za vješanje, slobode i ljudskosti.

Ukratko crtično, sve on to zna, ali se mutav pravi. Ali ko zna povijest mu nije dobra strana ni bilo kakvo obrazovanje.

-A šta je još tvoje ili vaše?

Mi pitamo, on šuti , jer sada je srbin i nema povratka, ne može se čovjek za svaku sitnicu popišmanit.

-Da kaže Kosovo, ne ide jer nije, još od 1389. godine. Ni tam tam gusala, šest vjekova jadikovke i ” herojstva ” istrage turaka i poturica nije , nije pomoglo.

-Da kaže mi smo izumili genocid, drvosječke sjekira, bodljikavih žica, macole i snajpere i i bombe ni to ne ide. To su drugi izmislili a oni Srbalji u krvlju usavršili.

-Da kaže mi smo umjetnici, krvavih Drina, silovanja, klanja, čerečenja, lomača; starih, djece i žena, fudbala ljudskih glava, buldožera tjelesa poravnanja, u jamu bacanja, djece na bajonet nabijanja to ide, ali konta to nije baš za javne hvale.

Onako sa jaranom Neletom žvaljom sa kokardom na čelu u potaji, to može. Ali ispliva sve na vidjelo.

A onaj kokardaš takve žvalje ima da sam sebe za guzicu od neke muke ujeda. Sve misli ona mu pamet ukrala. Nije jadnica , možda nešto drugo jeste, ali mozak sigurno nije.

On ne shvata da se taki rodio. Vi mislite nemoguće. Čovjeku bez mozga, visine metar i pola žileta i onakvom ćenifom je sav smrad moguć, pa i vlastitu guzicu ugristi i balege njene sažvakati.

Tu bi razgovor zamro. Nemanja bi pokušo još jednom veselo.

– Žabljak je moj.

Mi bi mu lijepo, laganice objasnili da je Žabljak crnogorski , da su se Crnogorci ko pametni ljudi pogani srpske javno odrekli i UN to zapisala, i da može Žabljak zapisati kao propalu investiciju jer je samo stanac u Crnoj Gori. I Kosovo uradi isto ko crnogorci.

Niko nije budala sa zlotvorima i zvjerima živjeti.

Ne bi smo mu na muke prisjedali i rekli da ima šezdeset i kusur godina i samo, uslovno rečno, više brojčano četiri – pet filmova i jako jako mnogo sranja i neljudskosti.

Već bi otišao jer bi imao “važnijeg posla” kakvog ne bi rekao, jer sa parketom više ne pali. Nije više ljudska fela.

Možda ode krasti kamen i stećke po hercegovačkim naseljima ,da drugu svom pederčini Ivi Andriću napravi spomenik, a sebi grobnicu.Radi love zaboravio da je Andrić ‘rvat. To znači da bi radi penezi i debelnjaču prodo. A tko zna? Vučić njegov car i zakletva je pederčina popušlićka original. A sa Dodikom se plaho liže i u usta žmari

Mi toliko , jedva izdurasmo, sa dosadnim i šupljim ljudima koji se ponavljaju ko guslarske nabrajalice .Ne mere čovjek ni jene pametne popričat.

A onu bocu kurvoazije, gitan je klepio, kaže to je njegova osebujnost. Klepanje.

I hvala beloj selendri. Svu našu pogan i pedere objeručke prihvata.A i ilička selendra joj pravi društvo. I njoj hvala.Mi se kutarisali belaja, a oni se ližu i pucaju guzne glancove.

Pravična raposdjela.Svakom po zasluzi.

Srećan ti rođendan i Godina nova , Mazo

 

Autor

Hajro Šabanadžović

 

*

 

Putem sna      

          Sunčica

 

 

Sunčicin univezum    

Strast i snovi

 

 

Nježnost lebdi   

Sto godina samoće

 

 

Nježna muzika ljubavi  

  Duša nježne dobrote

 

 

Okovani vodopad  

 

 

  Nježni svijet krhkog proljeća

 

Dani ko dani

svaki je prelijep

raspjevan i slijep

jedan je ljepši

još umilniji

 

zovu ga rođeni dan

jednoj našoj djevojčici

Lanetu milom

u pohode

u zagrljaj dolazi san

nemam riječi osim

mnogo sreće

labudice  mila

a šta će ti više

sreća je sve

 

pogled u zaljubljene oči

miris ljubavi

snovi do neba

dani od cvijeća i meda

starost tirkiznog sjaja

na dohvat ruke

dani bez bola i tuge

i ovaj dan

i Sretna ti nova

Mazo














												

Dogodilo se na današnji dan – 27.Januar / Siječanj

Danas je srijeda 27.siječanj 2016.Trajaće do 24 00 ili 00 00 po srednje evropskom vremenu.

Bilo je mnogo mirno  na današnji dan  u prethodnim vremenima.

1235.- U Trnovu u Bugarskoj umro Sava Nemanjić, utemeljivač Srpske pravoslavne crkve, države i školstva. 1219. izdejstvovao autokefalnost SPC, a njegova dela “Nomokanon” i “Sinodik pravoslavlja” postali pravni i duhovni stubovi srpske državnosti. Njegovom zaslugom osnovani književni i školski centri u manastirima. Mošti Svetog Save prebačene i sahranjene u maju 1237. u manastiru Mileševa, a za vreme Otomanskog carstva Turci ih izvadili i 1594. spalili na Vračaru u Beogradu.

1756.- Rođen je austrijski kompozitor Volfgang Amadeus Mocart, jedan od najvećih u istoriji muzike. Poslije preseljenja iz rodnog Salcburga u Beč bio je okružen spletkama zavidne i stvaralački jalove dvorske muzičke kamarile i doživio je finansijski krah. Poslije smrti 1791. sahranjen je u zajedničku sirotinjsku grobnicu u Beču. Kao “čudo od djeteta” na turnejama je obišao veći dio Evrope. Već u šestoj godini napisao je prvu kompoziciju, u osmoj sonate, u devetoj simfonije, u 11. oratorijum, a u 12. operu “Jednostavna prevara”. Napisao je više od 600 djela, uključujući opere, simfonije, koncerte za klavir, violinu, flautu, klarinet, hornu i druge instrumente, gudačke kvartete, kvintet sa klarinetom /”Mala noćna muzika”/, sonate za klavir i za violinu, kantate, mise /”Rekvijem”, “Misa solemnis”, “Velika misa u ce-molu”/. Ostala djela: opere “Figarova ženidba”, “Čarobna frula”, “Otmica iz Seraja”, “Don Đovani”, “Tako čine sve”, “Idomeneo”, simfonije “Hafner simfonija”, “Lincerska simfonija”, “Praška simfonija”, “Simfonija u ge-molu”, “Jupiter simfonija”.

1775.- Rođen je njemački filozof Fridrih Vilhelm Šeling, koji je s Imanuelom Kantom, Johanom Fihteom i Fridrihom Hegelom tvorac njemačkog idealizma. Djela: “Ideje za filozofiju prirode”, “O svjetskoj duši”, “Prvi nacrt sistema prirodne filozofije”, “Transcedentalni idealizam”, “Predavanja o filozofiji umjetnosti”, “Izlaganje mog sistema filozofije”, “Bruno ili o prirodnom i božanskom principu stvari”, “Filozofija i religija”, “Istraživanje suštine ljudske slobode”, “Filozofija mitologije”.

U vremenima kada se rađaju nove ideje one zvuče sasvim primamljivo.kako vrijeme protiče,nove ideje ih potiskuju i premašuju,tako da su i Hegelove ideje uiz ugla sadašnjosti poprilično manjkave.

1814.- Umro je njemački filozof Johan Gotlib Fihte, istaknuti predstavnik njemačke klasične idealističke filozofije, profesor univerziteta u Jeni i Eglangenu, rektor Berlinskog univerziteta. Smatrao je da je sloboda osnova ljudske egzistencije, a ostvarenje produbljene ljudskosti u okviru slobodne zajednice osnovna smisao postojanja i ličnosti i čovječanstva. U “Govorima njemačkoj naciji” 1807. i 1808. doprinio je jačanju otpora Nijemaca francuskom caru Napoleonu Prvom, ali i buđenju njemačkog šovinizma. Djela: “Pokušaj kritike sveg otkrivenja”, “Osnova cjelokupne teorije nauke”, “Osnova prirodnog prava prema principima teorije nauke”, “Sistem teorije morala prema principima teorije nauke”.

1822.- Na skupštini u Epidauru grčki ustanici proglasili su nezavisnost Grčke, koju je Otomansko carstvo priznalo tek 1829.

1823.- Rođen je francuski kompozitor španskog porijekla Eduar Lalo, koji je komponovao emotivna djela, u romantičarskom maniru. Djela: opera “Kralj od Isa”, “Španska simfonija” za violinu i orkestar, “Koncert za violončelo i orkestar u de-duru”.

1832.- Rođen je engleski pisac i matematičar Čarls Latvidž Dodžson, poznat kao Luis Kerol, čiju prozu odlikuju humor i fantastika, po čemu je blizak potonjem nadrealizmu. Djela: “Alisa u zemlji čuda”, “Kroz ogledalo”.

Mi smo to konstatovali,ali nije na odmet ponoviti.Alisa u zemlji čuda je jedna od najšupljih  i najmorbidnijih priča za djecu.

1859.- Rođen je njemački car i pruski kralj Fridrih Vilhelm Drugi Viktor Albert, tvorac politike prodora na Istok i izazivač niza vojno-diplomatskih kriza, uključujući objavu rata Srbiji 1914, čime je postao neizbježan Prvi svjetski rat. Na prijesto Njemačkog carstva stupio 1888, a 1918. je, poslije poraza Njemačke, primoran da abdicira i pobjegne u Holandiju, koja je odbila da ga izruči saveznicima radi suđenja za ratne zločine.

1865.- Španija je priznala nezavisnost Perua.

Borbe za nezavisnost Perua su se vodile od 1780. godine da bi José de San Martín proglasio nezavisnost Perua 28. jula 1821. Godine.Dakle Špancima je trebalo punih 45 godina da skontaju da Peru više nije njihov.

1885.- Rođen je američki kompozitor Džerom Kern, otac mjuzikla. Njegova opereta “Ploveće pozorište” jedna je od najboljih u istoriji pozorišta SAD. Komponovao je i filmsku muziku.

1901.- Umro je italijanski kompozitor Đuzepe Verdi, uz Ričarda Vagnera najistaknutiji romantičarski operski stvaralac 19. vijeka. Prve opere stvarao je u duhu slobodarske nacionalne ideje pokreta rizorđimento, a kasnije su vrhunac italijanskog romantizma – spoj tradicionalne melodioznosti i psihološke karakterizacije ličnosti, uz izvanredno usaglašen tekst i muziku. Djela: opere “Nabuko”, “Travijata”, “Trubadur”, “Rigoleto”, “Bal pod maskama”, “Moć sudbine”, “Don Karlos”, “Aida”, “Otelo”, “Falstaf”.

1916.- U Berlinu je osnovana revolucionarna organizacija “Savez Spartaka”, preteča Komunističke partije Njemačke, osnovane u decembru 1918.

Sam naziv nije nosio ništa dobro.Nacisti su savez Spartaka i komuniste nabili na kolac kao Rimljani Spartaka.

1919.- Umro je mađarski pisac Endre Adi, čija je poezija označila prelom u modernoj mađarskoj lirici. Sugestivnom snagom vizija, s novim asocijacijama i naglaskom riječima i iskazima, podigao je mađarski pjesnički jezik na zavidnu visinu. Djela: “Nove pjesme”, “Krv i zlato”, “Na kolima Ilije Gromovnika”, “Volio bih da me vole”, “Ko je mene vidio?”, “Na čelu mrtvih”.

1924.- Jugoslavija je u Rimu potpisala pakt o prijateljstvu i saradnji s Italijom i sporazum kojim je Rijeka predata Italiji.

1926.- Engleski pronalazač Džon Logi Berd u Londonu je prvi put javno demonstrirao televiziju.

Vlastodršci su bili oduševljeni ovim izumom.Nastupila je era prenosa opačina i takarenja pučantva u mozak.

1942.- U Igmanskom maršu u Drugom svjetskom ratu glavnina Prve proleterske brigade tokom druge neprijateljske ofanzive prešla sto kilometara od Jahorine do Foče, preko Sarajevskog polja i planine Igman. Marš više od 700 boraca, od kojih 50 ranjenih i bolesnih, trajao je 18 časova kroz dubok snijeg, pri temperaturi minus 32 stepena Celzijusova. U maršu su promrzla 172 borca i nekima su bez anestezije amputirani dijelovi tijela.

Mora se priznati i hrabrost i praznoglavost onih koji su naredili ovaj egzodus ,koji se desio bez ikakve svrhe i potrebe.Sva objašnjenja za potrebom marširanja su nesuvisla i maloumna.

1943.- Avijacija SAD izvršila, u Drugom svetskom ratu, prvi napad na Nemačku celodnevnim bombardovanjem ratne luke Vilhelmšafen.

1944.-Komandant Lenjingradskog fronta ruski general Leonid Govorov u Drugom svjetskom ratu je objavio da je Crvena armija porazila Nijemce i potpuno oslobodila Lenjingrad, čijih je tri miliona žitelja bilo u blokadi od septembra 1941. Tokom nacističke opsade 716.000 Lenjingrađana izgubilo je krov nad glavom. NA Piskarevskom groblju sahranjeno je nekoliko stotina hiljada ljudi, od kojih je većina umrla od gladi.

1945.-Sovjetske jedinice na juriš i uz znatne gubitke oslobodile Aušvic, najveći nacistički koncentracioni logor u Drugom svjetskom ratu. U logoru je ostalo oko 7.000 zatočenika koje Nijemci u žurbi nisu stigli da pobiju. U gasnim komorama Aušvica je, uključujući djecu i žene, ubijeno najmanje milion i po ljudi, najviše Jevreja. U logoru je bilo više od 25.000 Jugoslovena.

1951.- Umro je finski maršal i državnik Karl Gustav Emil fon Manerhajm, predsjednik Finske od 1944. do 1946. Kao konjički oficir ruske vojske učestvovao je u rusko-japanskom ratu i u Prvom svjetskom ratu, od 1917. je predvodio kontrarevolucionarne snage u Finskoj i bio regent Finske 1918. i 1919, a u Drugom svjetskom ratu vrhovni komandant finske armije. Odbrambena utvrđena linija prema SSSR-u, izgrađena prije Drugog svjetskog rata prema njegovoj zamisli na Karelijskoj prevlaci, nazvana je “Manerhajmova linija”.

1964.- Francuska je uspostavila diplomatske odnose sa Kinom.

1967.- Pripremajući se za let na Mjesec, trojica američkih astronauta poginula su u svemirskom brodu “Apolo 1” u kojem je izbio požar.

1967.- SSSR, SAD i 60 drugih zemalja potpisalo je sporazum o zabrani nuklearnih eksperimenata u stratosferi.

1969.- U Bagdadu je pogubljeno 14 ljudi, među njima devet Jevreja, koje su iračke vlasti optužile da su izraelski špijuni.

1973.- U Parizu su ministri inostranih poslova SAD, Sjevernog Vijetnama i privremene revolucionarne vlade Južnog Vijetnama potpisali ugovor o prestanku rata u Vijetnamu. Rat je ipak potrajao do kraja aprila 1975. i okončan je ponižavajućim porazom SAD.

1980.- Umro je književni i pozorišni kritičar jevrejskog porijekla Eli Finci, učesnik Narodnooslobodilačke borbe od 1941. Poslije Drugog svjetskog rata bio je direktor “Borbe”, “Nolita”, “Jugoslovenske knjige”, Jugoslovenskog dramskog pozorišta, glavni urednik časopisa “Književnost”. Djela: pozorišne kritike u zbirkama “Više i manje od života 1-5”, “Stvarnost i iluzije”, studija “Deni Didro”, ogledi o Miroslavu Krleži, Augustu Cesarcu, Jovanu Skreliću, Đorđu Jovanoviću, Branimiru Ćosiću, Marinu Držiću.

1981.- Najmanje 500 ljudi poginulo je na indonezijskom feribotu “Tampomas 2” koji je poslije požara potonuo u Javanskom moru.

1991.- Američka avijacija u Zalivskom ratu otpočela je masovno bombardovanje drugog po veličini iračkog grada – Basre.

1991.-Za predsjednika Republike Makedonije izabran je Kiro Gligorov (1917.-2012.).

1993.- U Nju Delhiju policija upotrebila suzavac da rastera pobunjene Hinduse koji su napali džamiju i muslimane koji su napali hinduski hram i tom prilikom spalili desetine radnji.

1995.- Burmanski vojnici postigli su ključnu pobjedu nad karenskim pobunjenicima, osvojivši glavnu bazu u džungli uz granicu s Tajlandom. Pobuna manjinskih Karena/više od tri miliona ljudi u planinama istočne Burme/ otpočela je ubrzo pošto je Burma 1948. dobila nezavisnost od Velike Britanije.

1996.- U Nigeru vojnim udarom oboren je prvi demokratski izabran predsjednik Mahamane Osman.

1997.- Stanovnici Čečenije izlaze na birališta kako bi izabrali Aslana Maskhadova za predsjednika, samo nekoliko mjeseci nakon što su ruske snage glavni grad pretvorile u ruševinu.

1998.-Evropska unija i NATO izrazili zabrinutost zbog zaoštravanja situacije na Kosovu, gde su učestali sukobi naoružanih Albanaca i srpskih snaga bezbednosti.

1999.-Beogradska kancelarija Komesarijata UN za izbeglice saopštila da u 98 sela u centralnom i zapadnom Kosovu više nema srpskog stanovništva.
2002.-U seriji eksplozija u vojnom skladištu u Lagosu i požaru izazvanom eksplozijama poginulo više od 1.000 ljudi.

2003.-Poslanici Skupštine Srbije usvojili većinom glasova Ustavnu povelju buduće zajednice SCG i Zakon o njenom provođenju.

2004.-Bivši predsjednik Republike Srpske Krajine Milan Babić izjavio pred Haškim tribunalom da je kriv za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i saučesništvo u zajedničkom zločinačkom poduhvatu.

2005.-Svjetski lideri i preživjeli zatvorenici okupili su se u Poljskoj na ceremoniji obilježavanja 60-godišnjice oslobođenja koncentracionog logora Aušvic.

2006.-Umro je bivši njemački predsjednik Johanes Rau, istaknuta politička ličnost u poslijeratnoj Njemačkoj.

2007.-Umro je bivši predsjednik Indonezije general Suharto, čija je autoritarna vladavina trajala 32 godine i bila obilježena korupcijom, nepotizom i kršenjem ljudskih prava.

2009.- Umro je američki književnik Džon Apdajk, dobitnik dve Pulicerove nagrade za romane “Zeka je bogat” i “Zeka je umro”. Među njegovim najpoznatijim djelima su “Kentaur” i “Parovi”. Umro je američki romanopisac i pripovedač Džerom Dejvid Selindžer, autor kultnog romana “Lovac u raži”. Osim ovog najpoznatija njegova djela su “Freni i Zui”, “Za Esme”, “Visoko podignite krovnu gredu, tesari” i “Simor: uvod”.

 

Rubén Darío – Sonatina





Princeza sjedi tužna… Što bi princeza htjela?
Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela,
s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh..
Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda,
njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da,
u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.

Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se žari,
brbljava pratilica priča banalne stvari,
a na nozi se vrti smiješni, šareni klovn.
Priceza se ne smije, princeza ih ne sluša,
po nebu orijenta njezina slijedi duša
nestalne iluzije leptira malenog.

Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao,
il onaj što je njenu kočiju zadržao
da bi očiju njenih slatki vidio sjaj?
Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća,
ili se možda vlasnika dijamanata sjeća,
ili onog što ima Ormuzov kamen drag?

Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica,
htjela bi biti leptir i biti lastavica i ljestvama od svjetla do sjajnog sunca poć;
imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja,
ili nestati s vjetrom u morsku burnu noć.

Više ne želi dvore ni preslicu od srebra,
ni visoke balkone, ni skrletnoga sebra,
ni labude što prave u vodi plavi krug.
Svi cvjetovi su tužni u vrtu, u tišini,
lotosi sa Sjevera i istočni jasmini,
dalije sa Zapada, ruže i njihov Jug.

O uboga princeza, dva sjajna oka plava,
sva skučena od zlata i blistavih oprava,
jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj.
A dvor veličanstveni čuvaju čuvari,
sto crnaca bdije, sto kopalja se žari,
hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj.

Šapuće kuma vila: princezo, šuti, šuti,
sretnoga konjanika ovamo vode puti,
mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva;
ne zna te, al te voli i samo tebe čeka,
on je pobjednik smrti, dolazi izdaleka,
da ti zapali usne kada ti cjelov da.

Rafael Alberti – Balada o onome što je rekao vjetar

 Vječnost je možebitno
 samo rijeka 
 konj zaboravljen
 gukanje
 zagubljene golubice.
  
 Čovjeku što bježi
 od ljudi, doći će vjetar
 da mu kazuje o drugim stvarima
 otvarajući mu uši
 i oči za njih. 
  
 Danas sam i ja nalik njemu
 samotan, u ovome žljebu
 počinjem da piljim u vodu,
 gledajući u usamljena konja
 što sluša guku 
 te golubice izgubljene. 
  
 A onda mi je vjetar prišao sasma blizu
 poput onoga što treba da počine,
 govoreći mi:
 Vječnost je možebitno
 samo rijeka 
 konj zaboravljen
 gukanje
 zagubljene golubice. 

												

Moja Umjetnost

Umjentost nije u mojoj ruci , boji, platnu i kistu.

Moja ruka samo dio smrtnog tijela. Vodi je Božija ljubav.

Boje sam posudio od savršenstva harmonije nebeskog stvaranja.

Platno je samo podloga za prenošenje onoga što je zapisano u mome srcu i genima.

Kist je posredmik između Božije milosti i umjeća koje mi je darovao.

Ali sve to , kada Božijom dobrotom , osvjetli oko slučajnog posmatrača postaje umjentost.I to u onoj mjeri u kojoj je posmatrač osjetio umjetnikovo približavanje Božijem stvaranju i harmoniji.

I tako , vremenom , slikajući i pišući shvatih – umjetnost je jedan od najljepših i najtananijih darova koje je Bog Ljubavi i Milosti poklonio ljudima.

A ljudi kao ljudi ! Svaki Božiji milodar mogu okrenuti u njegovu suprotnost.

Oni jašu – Naš prijatelj Deba je usnio

In memoriam  Debi – Dvije godine odlebdješe, a on i dalje sni.

Zatečeni smo.

Nismo šokirani. Na ovom dunjaluku nas više ništa ne može sablazniti i povrijediti.

Samo su nam poremećeni planovi.

Mi ne volimo kad nam se poremete planovi. Naročito kad to činimo sami sebi.

Onda moramo raditi ono za što nismo spremni ili ne umijemo.

Mi smo navikli na radost i smijeh, muziku kao dekor , a sve da bi slavili naše grlice male i ljubavi velike.

U jednom periodu smo trpili blizinu smrti. Ali se nismo navikli na nju , iako je prelijepa. Nije nam u krvi.

Sada moramo raditi ono što uvijek  radimo , a to može izazvati sablazni.

Mojsije je , prvi put od rata , natakario na leđa harmoniku. Ostali su ponijeli , ono u ćemu su najbolji. Krnetu , ćemane , kitaru i klavir. Ne baš  klavir. Joj , jeste sitničavi. Ko da insan mere na leđa i za pojas zadjenuti i tegariti koncertni klavir .  I bukadar meze i pića. I malo sjete u srcima.

Jedan instrument će nam nedostajati. Tarabuk i, ali ne obični , već veliki ciganski doboš.

Nedostajaće nam i čovjek koji ga je decenijama grlio i nosio u naručju.

I budalesao sa nama. Blesan. Sad je našo bježati. I to na prvi dan ljeta. Sunce se haman natakarilo na po neba , noć okraćala do maksimuma; ali hvala na davanju , sada će svake pomračine biti dekikz dulja.

Idemo udovoj na žalost. Nećemo nositi cvijeće , ni paliti svijeće. Ni tugu oblačiti . To je za druge. Ne za nas.

Nosimo ono što nam je preostalo. Ljubav i snove.

Upotrijebili smo i riječ koja nas ponekad dotakne:

Sjeta.

Ovo je pravo veče za nju. Da sjedi pored nas i uživa u radosti.

Znamo , udova se neće ljutiti. Ona je jedna od naši milih grlica. Puno je toga predeverala sa našim dembelom i sa nama. I prije pet godina ga ostavila samog na ovom belajli vaktu.

I praštala. I voljela. Pa opet praštala. Toliko je praštala da je ne možemo nazvati praštalicom, već sretnicom. Koliko ljubavi i  snova još u njoj ima, nismo ni svjesni. Iako je nema . pjevaćemo i svirati njoj u pomen. Ne samo debelom stvoru .

Skoro da je to isto.!

Znamo mi to, ali   kod nas je to sasvim normalno i ne obraćamo pažnju na te „sitnice“.

Jedino što   ovoj prilici ne pristaje, su naše riječi : crkno, rikno, krepo.

Naš se blesa sinoć izmorio , uzeo klipaču, sjeo na pod ,rekao malenoj:

-Navij mi onu tebi najdražu , naspi sebi  štok ili onaj drugi konjak, ako ga nismo sinoć  dokusurili. Zapali nam po Gitanes, sjedi pored mene, samo me ovlaš poljubi, primi me za ruku i gledaj me nježno, kako si me uvijek gledala. Onda se nasloni na moje grudi da malo  rahatlučimo.

Nju zebnja tišti , jer za svih njihovih nestašnih  godina , nikad nije bio tako tih i usporen.

Ustade, nasu sebi kurvoazije, ostalo je.Nisu više pri cugu, a i nisu imali vremena.Sinoć je bilo prečih stvari. Joj, mamo mamice. Prhnulo im da se podsjete mladosti. I dobro se podsjetili. Opetovano.Pa još jednom. A onada se uparili četvrti put.Sve je u parovima.

Pristavi pjesmu,ovlaš ga poljubi, uhvati ga za ruku nježno ga pogleda, zahvalna za sinošnju noć i čitav život.Nasloni mu se na grudi

Noć je tiha,blaga. Muzika je sjetna, ali suze doziva.Nju njegov dah golica po vratu i rosi kosu.

Mili Bože , podsjeti me da ti se zahvalim za ovu sreću i tugu koju si me darovao,misli ona…

A pet godina prije ove večeri ,jedne slične noći kada su zvjezdice sanjivo i rosno žmirkale  i ona je usnila. Više od tog vremena našem dembelu srce nije moglo podnijeti samoću.

Blaga Noć

Pjesma se završila, ona skoro da je snove prigrlila. Osjeti da joj se vratom diže jeza, jer lahorac je prestao, a i glava joj, kao da je na kamenu.

Polako u strahu podigne glavu i pogleda . Njen Blesan gleda u nju. Osmijeh mu na licu , ljubav još uvijek iz očiju iskri. Cigar  među usnama  gori , ali se ne dimi. U uglu donje,  lijeve trepavice plava  suza visi i neće da padne.

Ona je pokupi, usnama nježno, polako da mu san ne poremeti.  Nisam znala da usne mogu biti slatke , misli i jubi ga dugo, očajnički.Spusti mu kapke. Ode u sobu, iz sehare na dnu troklinog ormara, izvuče dva zlatnika, dva šorvana , koje je on pripremio , vrnu se i stavi mu ih na oči.

Misli:

– Trebaće mu , dobar je bio ,ali ,  ljubavi  moja jedina , mnogo , mnogo si griješio.

Blesa se umorio i dubok sanak usnio.

No, jaka je ona.Izdržaće. Kad je pet godina mogla čekat , mere i ovih par dana dok ga u gasulhani srede i na kabur tahtu natandare.

Jer večeras je umilna veče, stvorena za takar . Muzika nek svira, cuga nek teče, život je lijep, konju jedan. Ne možemo mu ime izgovoriti, još se nije ohladilo.

Ali zato  možemo  ovu noć posvetiti njegovoj prelijepoj grlici i njemu, dembelu.

Jorge Guillén – Tri oblaka





Tri oblaka stoje sama
Na središtu
Plavetnila, žarkom srpnju
Prkoseći.

I tri bijela otočića,
Otočića čista, svježa,
Ublažuju na nebištu
Tako strogu osamljenost.

Ti oblaci, puni, ravni,
Ti mrazevi,
Kažu plavet malo više
Dobrohotnom.

Dahnite me, osvježite,
O membrane. Arhipelag
Vaš nek bdi u mome ljetu
Iznad moje sjene i krova.

– O, koliko plavetnila! –
Čak previše?

Evo, tu sam da mu služim
Za utjehu.

Genocidna tvorevina tzv. republika srpska

Nas su uvijek učili da časni ljudi slave dane posvećene Božijoj milosti.

A ima i onih koji slave nastanak bezbožnih dana i bogohuljenja – krvavih pokolja , silovanja , raseljavanja , umu neshvatljivih zlodjela počinjenih u ime pripadnosti jednom narodu.

Da li se ljudi koji slave četiri godine masovnih ubijanja,klanja , genocida , silovanja , protjerivanja , rušenja Božijih hramova mogu nazvati ljudima?

Da li njihova zemlja poškropljena krvlju stotinama hiljada mrtvih , uvijenih, silovanih i prognanih ima pravo na slavlje ili na postanje – pitanje je sad?

Niko ne zna svoj usud .

Još manje se može dokučiti Božiji naum.

Predani i pravovjerni se uzdaju u Milost i Ljubav Boga Jedinog ,Pravednog.

Šta očekuju oni koji su Bogu sailnome okrenuli leđa?

Saznaće , kad – tad!

Amin Gospode naš Milostivi!